Wed09172014

Last update05:59:28 PM GMT

Domovinski Rat

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (N,O,P...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

NIŽIĆ, (MARIJO) ZDRAVKO
- muškarac, rođen 1940., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Kao zatočenik bio je u više navrata, od strane pripadnika logorskih vlasti logora “Muzej” u Jablanici, prisiljavan obavljati fizičke poslove (kopanje rovova i sl.) na prvim crtama bojišnice kojom prilikom je i poginuo.
NIKOLIĆ, (IVAN) BRANE - muškarac, rođen 1955., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Križančevo Selo (općina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Križančevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Počulica, općina Vitez), uz još 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano.
NIKOLIĆ, JANJA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gojakovac (općina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH su je zlostavljali, a potom ubili, 17.06.1993., u selu Gojakovac.
NINKOVIĆ, ANĐA (djevojačko prezima: MUSTAPIĆ) - žena, rođena 1936., po nacionalnosti Hrvatica, iz Bugojna. Dana, 21.07.1993., ubijena je rasprskavajućim metkom koji ju je pogodio u glavu i raznio je. Privremeno zakopana u vrtu Stipe Delaća u ul. J. Raduljčića u Bugojnu, a 11.08.1993., tijelo je prenešeno i pokopano u katoličkom groblje u selu Vučipolju (općina Bugojno).
NOSIĆ, (IVAN) MARIJAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vučipolje (općina Bugojno). Dana, 30.10.1993., s još šest Hrvata - civila krenuo je iz grada u želji da napusti Bugojno. U podnožju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih šest suputnika. Opravdano se sumnja da je u izvršenju ovog zločina sudjelovao i Muris Kalajhodžić zvani “Murgo” iz sela Gaja (općina Bugojno).
NOVAKOVIĆ, MILKA - žena, po nacionalnosti Srpkinja, iz sela Gornja Breza (općina Breza). Četvorice pripadnika Armije BiH (Ramo Bešlija, Rašid Džafić zvani “Raško”, Namir Mešetović i Abdulah Matoruga zvani “Avdica”) ubili su je, tijekom mjeseca travnja 1993., u selu Gornja Breza nakon zlostavljanja, skupa s još tri člana svoje obitelji (Obrenija Novaković, Petar Novaković i Rajko Novaković).
NOVAKOVIĆ, OBRENIJA - žena, po nacionalnosti Srpkinja, iz sela Gornja Breza (općina Breza). Četvorice pripadnika Armije BiH (Ramo Bešlija, Rašid Džafić zvani “Raško”, Namir Mešetović i Abdulah Matoruga zvani “Avdica”) ubili su je, tijekom mjeseca travnja 1993., u selu Gornja Breza nakon zlostavljanja, skupa s još tri člana svoje obitelji (Obrenija Novaković, Petar Novaković i Rajko Novaković).
NOVAKOVIĆ, PETAR - muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Gornja Breza (općina Breza). Četvorice pripadnika Armije BiH (Ramo Bešlija, Rašid Džafić zvani “Raško”, Namir Mešetović i Abdulah Matoruga zvani “Avdica”) ubili su ga, tijekom mjeseca travnja 1993., u selu Gornja Breza nakon zlostavljanja, skupa s još tri člana svoje obitelji (Milka novaković, Obrenija Novaković, i Rajko Novaković).

NOVAKOVIĆ, RAJKO - muškarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Gornja Breza (općina Breza). Četvorice pripadnika Armije BiH (Ramo Bešlija, Rašid Džafić zvani “Raško”, Namir Mešetović i Abdulah Matoruga zvani “Avdica”) ubili su ga, tijekom mjeseca travnja 1993., u selu Gornja Breza nakon zlostavljanja, skupa s još tri člana svoje obitelji (Milka novaković, Obrenija Novaković, i Rajko Novaković).
ODAK, ANTON - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornji Ograđenik (općina Čitluk), pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
OKADAR, (FRANE) FINKA - žena, rođena 1932., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Bojska (općina Bugojno). Pripadnici Armije BiH prvo su je mučili i silovali, a potom masakriranjem u vlastitom domu ubili. Tada su ubili i njenzina otca Franu. Tijela su pronađena, 22.02.1993., i pokopana, 02.03.1993., na katoličkom groblju u selu Kandija.
OKADAR, (DANKO) FRANO - muškarac, rođen 1907., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bojska (općina Bugojno). Pripadnici Armije BiH prvo su ga mučili a potom masakrirali u vlastitom domu. Tada su ubili i njegovu kćer Finku. Tijela su pronađena, 22.02.1993., i pokopana, 02.03.1993., na katoličkom groblju u selu Kandija.
OKADAR, (FRANE) ILIJA - muškarac, rođen 1930., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bojska (općina Bugojno). Dana, 07.02.1993., ubili su ga masakriranjem Muslimani iz sela Bojske.
OKADAR, (FRANE) PAVKA - žena, rođena 1939., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Bojska (općina Bugojno). Dana, 07.02.1993., ubili su je masakriranjem Muslimani iz sela Bojske.
OMAZIĆ, ILIJA - muškarac, rođen 26.01.1953., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kratine (općina Vitez). Ubili su ga, 18.09.1993., pripadnici Armije BiH pri njihovom podmuklom napadu (preobukli se u uniforme i stavili oznake HVO-a). Opravdano se pretpostavlja da je ubojica Fikret Huren jer je Iliju pozivao po imenu a potom pucao u njega. Ubojstvo se dogodilo na livadi zvanoj “Brđani”. Tijelo je bilo pokopano 10 dana na mjestvu ubojstva. Razmjena mrtvog tijela bila je, 28.09.1993. Identifikacija je trajala pet sati. Kosa sa glave mu je sva opala, ruke iznad glave podignute, što znači da je strijeljan. Čizme su mu izuli i uzeli. Prepoznat je po ožiljku operacije slijepog crijeva. Ukopan je u groblju Kruščica 28.09.1993. u 24:00 sata.
PALAVRA, (NIKE) PERO - muškarac, rođen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Janjac (općina Zenica). Poginuo je, 16.07.1993., u selu Stara Bila - zaseok Brdo (općina Travnik). Pokopan je, 16.07.1993., u Ogradama (dio sela Stara Bila).
PALINIĆ, LJUBA - žena, rođena 1934., Perina supruga, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kula (općina Bugojno). Dana, 24.11.1993., noću, ubijena je s dva hica ispaljena u grudi, u svojoj kući. Za ovaj zločin odgovornost snosi Ismet Hadžibegović zvan ‘Dursum’, načelnik MUP-a Bugojno.
PALINIĆ, (FRANE) PERO - muškarac, rođen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kula (općina Bugojno). Dana, 24.11.1993., usred noći ubijen je s dva hica u grudi, u svojoj kući u Kuli. Za ovaj zločin odgovornost snosi Ismet Hadžibegović zvani ‘Dursum’, načelnik MUP-a Bugojno.
PALINIĆ, (IVO) VINKO - muškarac, rođen 1934., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kula (općina Bugojno). Dana, 24.11.1993., ubijen je s dva hica i to jednim u vrat, a drugim u slijepoočnicu u kući njegova rođaka Pere Palinića. Za ovaj zločin odgovornost snosi Ismet Hadžibegović zvani ‘Dursum’, načelnik MUP-a Bugojno.
PANDŽA, (MATE) MARINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Radešine (općina Konjic), rođen 1943., pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH uhitili su ga i zatočili u logor koji se nalazio u selu Čelebić (općina Konjic) gdje ga i ubijaju tako što mu je jedan pripadnik Armije BiH ispalio tri metka u glavu iz neposredne blizine.
PANDŽA, STJEPAN “ŠĆEPO” - muškarac, civil, rođen 1942., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Radešine (općina Konjic), do rata je radio kao otpravnik vlakova. Ubili su ga, 25.04.1993., u selu Radešine pripadnici Armije BiH.
PANTIĆ, KREŠO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz grada Vareša u istoimenoj općini. Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Frkina jedinica” brutalno su ga ubili, početkom studenog 1993., u gradu Varešu.
PAPIĆ, ANĐA - žena, rođena 1912., civil, po nacionalnosti Hrvatica. Ubili su je pripadnici Armije BiH, a pokojničino tijelo je pokopano, 21.04.1993., na katoličkom groblju “Zvizda” (općina Vitez).
PAPIĆ, PERICA “PERO” - muškarac, rođen 1960., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Prnjavor (općina Vitez). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 16.04.1993., u selu Prnjavor i zatočili s ostalim Hrvatima u seoski društevni dom. U prostoriji u kojoj se nalazio zatočen, 24.04.1993. oko 08:30 sati, pucajući na zatočenike, ubili su ga pripadnici Armije BiH. Osim imenovanog ubijena su još dva muškarca a ozljeđeno je osam zatočenih osoba (pet žena i tri muškarca) hrvatske nacionalnosti.
PAPIĆ, SLAVKO - muškarac, rođen 1953., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 25.05.1993., na planini Kuber (planina se nalazi na tromeđi općina Busovača, Vitez i Zenica).
PAPIĆ, (VLATKO) SMILJAN - muškarac, rođen 1969., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Zarobili su ga, s još 29 pripadnika HVO-a, pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na području sela Buhine Kuće (općina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
PAUREVIĆ, (LUKA) TADIJA “TADE” - muškarac, rođen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Poginuo je, a potom pokopan na groblju u Sultanovićima (općina Uskoplje).
PAVIĆ, (MATO) JAGODA - žena, civil, rođena 1922., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Haljinići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993. godine.
PAVKOVIĆ, (TADIJA) DRAŽEN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1971. u selu Izbično (općina Široki Brijeg), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Mučili su ga a potom ubili u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH. Tijelo je pronađeno, 02.08.1993. godine.
PAVLOVIĆ, (MIJO) FRANJO - muškarac, civil, rođen 1960., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Miletići (općina Travnik). Dana, 25.04.1993., masakriranjem su ga ubili (velika otvorena rana u predjelu srca, glava odsječena/odvojena od tijela a pokraj tijela se nalazila posuda u kojoj je bilo oko 3 do 4 l krvi) u selu Miletići pripadnici postrojbe Armije BiH, koji su tog dana počinili napad na Hrvate tog sela, kojom je zapovjedao strani državljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoružanih pripadnika Armije BiH (11 stranih državljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa područja općine Travnik).
PAVLOVIĆ, (ŠĆEPO) IGOR - muškarac, civil, rođen 1976., po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Ubili su ga, na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
PAVLOVIĆ, IVA - žena, civil, rođena 1930., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Doljani (općina Jablanica). Ubili su je u selu Doljani (zaseok Krkače), u obiteljskoj kući Vinka Zelenike, 28.07.1993. godine, pripadnici Armije BiH.
PAVLOVIĆ, LUCA - žena, civil, rođena 1922., po nacionalnosti Hrvatica, Stipina supruga, iz sela Miletići (općina Travnik). Dana, 25.04.1993., teško su je ozlijedili u njezinoj kući u selu Miletići (rafalom iz automatske puške i krhotinama ručne bombe) pripadnici postrojbe Armije BiH (prema tvrdnjama svjedoka počinitelj je strani državljanin arapskog izgleda) koji su tog dana počinili napad na Hrvate tog sela. Postrojbom je zapovjedao strani državljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoružanih pripadnika Armije BiH (11 stranih državljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa područja općine Travnik).
PAVLOVIĆ, PERICA - muškarac, rođen 18.11.1958., po nacionalnosti Hrvat, iz Viteza, pripadnik HVO-a. Ubili su ga, 24.10.1993., na Bobašima snajperskim hicem pripadnici Armije BiH.
PAVLOVIĆ, (JOZO) STIPO - muškarac, civil, rođen 1934., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Miletići (općina Travnik). Dana, 25.04.1993., ubili su ga u njegovoj kući u selu Miletići (rafalom iz automatske puške) pripadnici postrojbe Armije BiH (prema tvrdnjama svjedoka ubojica je strani državljanin arapskog izgleda) koji su tog dana počinili napad na Hrvate tog sela. Postrojbom je zapovjedao strani državljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoružanih pripadnika Armije BiH (11 stranih državljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa područja općine Travnik).
PAVLOVIĆ, (SREĆKO) TIHOMIR - muškarac, civil, rođen 1973., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Miletići (općina Travnik). Dana, 25.04.1993., masakriranjem su ga ubili (u predjelu bedara više ulaznih rana od više metaka ispaljenih iz vatrenog oružja, a na donjoj vilici ulazna rana jednog metka ispaljenog iz vatrenog oružja) u selu Miletići pripadnici postrojbe Armije BiH koji su tog dana počinili napad na Hrvate tog sela. Postrojbom je zapovjedao strani državljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoružanih pripadnika Armije BiH (11 stranih državljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa područja općine Travnik).
PAVLOVIĆ, (ŽARKO) VLADO - muškarac, rođen 1973., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Miletići (općina Travnik). Dana, 25.04.1993., masakriranjem su ga ubili (tragovi rezanja po lijevoj strani prsnog koša i ubod oštrim predmetom u predjelu vrata) u selu Miletići pripadnici postrojbe Armije BiH koji su tog dana počinili napad na Hrvate tog sela. Postrojbom kojom je zapovjedao strani državljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoružanih pripadnika Armije BiH (11 stranih državljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa područja općine Travnik).
PEHAR, (MARKO) MLADEN - muškarac, civil, rođen 1965., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Konjica. Smrtno je stradao (pod nejasnim okolnostima), 04.02.1993., u gradu Konjicu.
PENAVA, (IVAN) IVANKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje (općina Bugojno). Ubije je, 19.07.1993. Pokopan je na mjesnom muslimanskom groblju. Za ovaj zločin odgovoran je Semin Rustempašić, zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na području sela Jablanje.
PENDEŠ, (MIRKO) SLAVKO - muškarac, rođen 1961., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnika. Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
PERČINLIĆ, (MARICA) VEDRANA - žensko dijete, starosti pet godina, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Peševići (općina Travnik). Ubili su je, 05.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na hrvatsko civilno pučanstvo sela Peševići.
PERIĆ, (NIKO) VINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje (općina Bugojno). Dana, 19.07.1993., ubijen je iz puške u svojoj kući. Za ovaj zločin odgovoran je Semin Rustempašić, zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na području sela Jablanje.
PERKOVIĆ, (JOZO) ANDRIJA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1967. u selu Slatina (općina Jablanica), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, u selu Slatina (općina Jablanica), 05.07.1993., pripadnici Armije BiH.
PERKOVIĆ, (ILIJA), KATA - žena, rođena 24.09.1922. (Stipina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Uzdol (općina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
PERKOVIĆ, PETAR - muškarac, civil, star 40 godine, po nacionalosti Hrvat. Pripadnici Armije BiH masakrirali su ga, 09.01.1994., u selu Buhine Kuće (općina Vitez).
PETRAŠ, (TOMO) BRANKO - muškarac, rođen 1963., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Uhitili su ga (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik), gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
PETRAŠ, (DRAGUTIN) NIKO - muškarac, rođen 1948., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Uhitili su ga (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik), gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
PETRAŠ, (DRAGUTIN) TOMO - muškarac, rođen 1938., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik radnog voda civilne zaštite. Uhitili su ha (skupa sa još devet pripadnika HVO-a i tri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik), gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
PETROVIĆ, (STIPO) ANTE - muškarac, rođen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Miletići (općina Travnik). Dana, 25.04.1993., izmasakrirali su ga (televizorski ekran mu je razbijen od glavu, usta su mu napunili travom i zemljom a sredini usta stavili su mu stabljiku ruže) u selu Miletići pripadnici postrojbe Armije BiH koji su tog dana počinili napad na Hrvate tog sela. Postrojbom je zapovjedao strani državljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoružanih pripadnika Armije BiH (11 stranih državljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa područja općine Travnik).
PETROVIĆ, ANUŠA - žena, civil, rođena 1954., po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
PETROVIĆ, BONO - muškarac, rođen 08.10.1947., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Mošunj (općina Vitez), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, 08.11.1994. (dok je na bojišnici dijelio hranu suborcima). Pogođen je snajperskim zrnom u glavu. Teško ranjen, nakon dva sata preminuo je u bolnici, u Novoj Biloj.
PETROVIĆ, (ĐORĐE) DRAGICA - žena, rođena 1957., civil, iz sela Buhine Kuće (općina Vitez). Pripadnici Armije BiH ubili su je (izmasakrirana), 09.01.1994., u njezinoj kući u selu Buhine Kuće.

PETROVIĆ, (ILIJA) ŠIMO - muškarac, rođen 08.07.1966., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
PETRUŠIĆ, DRAGO - muškarac, rođen oko 1945., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krpeljići (općina Travnik), pripadnik HVO-a. Dana, 08.06.1993., na zahtjev pripadnika Armije BiH predao se (skupa sa još trojicom pripadnika HVO-a i jednim civilom). Nakon predaje su ga uhitili i razoružali, te odmah ubili u selu Krpeljići. Počinitelji su pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su pripadnici UNPROFOR-a dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorište crkve Svetog Franje, u selu Guča Gora (općina Travnik), gdje su ga i pokopali skupa s još šestoricom (6) Hrvata ubijenih u selu Krpeljići.
PETRUŠIĆ, LJUBO - muškarac, starosti oko 61 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krpeljići (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga (skupa sa još trojicom pripadnika HVO-a i jednim civilom), a potom ubili u selu Krpeljići. Počinitelji su pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su pripadnici UNPROFOR-a dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorište crkve Svetog Franje, u selu Guča Gora (općina Travnik), gdje su ga i pokopali skupa s još šestoricom (6) Hrvata ubijenih u selu Krpeljići.
PETRUŠIĆ, RUDOLF - muškarac, rođen oko 1945., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krpeljići (općina Travnik), pripadnik HVO-a. Dana, 08.06.1993., na zahtjev pripadnika Armije BiH predao se (skupa sa još trojicom pripadnika HVO-a i jednim civilom). Nakon predaje su ga uhitili i razoružali, te odmah ubili u selu Krpeljići. Počinitelji su pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su pripadnici UNPROFOR-a dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorište crkve Svetog Franje, u selu Guča Gora (općina Travnik), gdje su ga i pokopali skupa s još šestoricom (6) Hrvata ubijenih u selu Krpeljići.
PEŠA, JAKO - muškarac, star 65 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orašac (općina Travnik). Ubili su ga, u selu Orašac pripadnici 3. Korpusa Armije BiH, 08.06.1993. godine. Tada su ubili i njegovu suprugu.
PEŠA, MANDA - žena, stara 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Orašac (općina Travnik). Ubili su je, u selu Orašac pripadnici 3. Korpusa Armije BiH, 08.06.1993. godine. Tada su ubili i njezinog supruga.
PEŠA, (DRAGO) TIHOMIR - muškarac, civil, rođen 1977., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik) pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše, gdje su ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
PILIŠKIĆ, FRANJO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jankovića (?). Ubili su ga, u selu Jankovići pripadnici Armije BiH, hicem ispaljenim iz snajpera, 24.04.1993. godine.
PINJUŠIĆ, SMILJKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Goransko Polje (općina Konjic). Nakon što su, 14.04.1993., mještani (hrvatske nacionalnosti) sela Goransko Polje bili prisiljeni, poradi oružanog napada pripadnici Armije BiH na njih i njihovu imovinu, napustiti selo i otići u prognanstvo, ostao je u selu, i od tada mu se gubi svaki trag.
PINJUŠIĆ, (BOSILJKO) ZVONKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1967. u selu Glogošnica (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Iz zasjede su ga ubili, u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH. Trbuh ubijenog raznesen je eksplozijom nepoznate eksplozivne naprave.
POCRNJA, (NIKO) JOSIP - muškarac, rođen 1936., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Pavić Polje (općina Bugojno). Poginuo je, 02.11.1993., na radnoj obavezi, vozeći pripadnike Armije BiH u pravcu Uskoplja (Donji Vakuf). Pokopan je na groblju u Čaušlijama.
POLE, (JURO) MILAN - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Sovići (općina Jablanica), pripadnik policijske postaje u Jablanici. Ubili su ga, u selu Doljani (kod društvenog doma u zaseoku Bašići), 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
POPOVIĆ, MARINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici Armije BiH ubili su ga (živog zapalili), 15.06.1993., na lokalitetu zvanom Busovačke Staje (cca 15 km jugozapadno od grada Busovače).
PRANJEŠ, (DRAGO) ANA - žena, rođena 1972., pripadnica sanitetskog osoblja, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., premda vidno označena kao medicinsko osoblje (oko rukava je imala bijelu traku na kojoj je bila oznaka crvenog križa), uhitili su je u selu Maline pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, i odveli je do zaseoka zvanog Bikoše gdje su je strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi Postinje...
PRANJEŠ, (ANTE) ZDRAVKO - muškarac, rođen 1962., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik) pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše, gdje su ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
PRANJIĆ, ANICA - žena, rođena 1914. (udovica), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
PRANJKOVIĆ, (IVO) JOSIP “ČOP” - muškarac, rođen 1971., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
PRANKOVIĆ, (FRANJO) MATILDA - žena, rođena 1943., civil, po nacionalnosti Hrvatica. Ubili su je, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
PRAVDIĆ, (JOZO) JAKOV - muškarac, rođen 1932., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bjelavići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993., na prostoru općine Kakanj.
PRAVDIĆ, KATA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Bukovci (općina Busovača). Tijekom srpnja 1993., silovao ju je Osman Elvid zvani “Kokan”, naočigled teško ranjenog retardiranog sina, a potom ju je brutalno ubio hladnim oružjem (nožem zaklao). Skupa s njom, ubojica je brutalno usmrtio (zaklao) i njenog teško ranjenog sina Stipu.
PRAVDIĆ, (KATA) STIPO “ŠARAF” - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bukovci (općina Busovača), retardirana osoba. Tijekom 1993., ga je, Osman Elvid zvani “Kokan”, nakon ranjavanja i mučenja, ubio hladnim oružjem (nožem zaklao). Skupa s njim, ubojica je brutalno ubio (zaklao) i njegovu majku Katu, nakon što ju je silovao njemu naočigled.
PRIMORAC, (VINKO) SLAVKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1955. u mjestu Potoci (općina Mostar), pripadnik HVO-a. Smrtno stradao u gradu Jablanici, 10.10.1992., pod nerasvjetljenim okolnostima.
PRKAČIN, DRAGICA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz grada Viteza. Pripadnici Armije BiH ubili su je u Vitezu, tijekom travanja ili svibanja 1993. Njezino tijelo nije razmjenjeno, a prema izjavama očevidaca izmasakrirano je.
PUĐA, SLAVKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Vjeternice (općina Zenica). Ubili su ga, tijekom noći 28./29.01.1993., u selu Vjeternice pripadnici Armije BiH koji su tada počinili napad na hrvatsko civilno pučanstvo sela Vjeternice.
PUŠELJA, BOJAN - muškarac, rođen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik) pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše, gdje su ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
PUŠELJA, DAVOR - muškarac, rođen 1976., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše, gdje su ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
PUŠELJA, (VINKO) FRANJO - muškarac, starosti oko 31 godinu, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Postinje (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Maline (općina Travnik) pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na selo Maline.
PUŠELJA, (ANTE) LJUBAN - muškarac, starosti oko 30 godine, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik) pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše, gdje su ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
PUŠELJA, (KAZIMIR) PREDRAG - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Podovi (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., kao ranjenik uhićen je selu Maline (općina Travnik) pripadnika Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše,gdje su ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
PUŠELJA, TOMO - muškarac, civil, rođen 1930. (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga na ulazu u selu Maline pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na selo.
PUŠELJA, (ANDRIJA) VLADO - muškarac, starosti oko 30 godina, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik) pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše, gdje su ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje... Kako je pri strijeljanju ostao neozljeđen, uspio je pobjeći u pravcu lokacije zvane “Pješčara” (kod “Šarića kuća”), gdje je pogođen metkom ispaljenim sa položaja pripadnika HVO-a (mislili su da se radi o pripadniku Armije BiH u izviđanju). Pokojnikovo tijelo je pokopano na groblju zvanom “Prahulje”.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (M...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

MAĐAR, ? - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz naselja Blatuša (općina Zenica). Tijekom veljače 1993., ubili su je, skupa sa suprugom, u ubiteljskoj kući, dvojice muškaraca, zvani “Amigo” i “Breza”.
MAĐAR, ? - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz naselja Blatuša (općina Zenica). Tijekom veljače 1993., ubili su ga, skupa sa suprugom, u ubiteljskoj kući, dvojice muškaraca, zvani “Amigo” i “Breza”.
MACEPURA, (PETAR) ALEKSANDAR - muškarac, civil, rođen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Konjica. Poginuo u gradu Konjicu, 04.06.1992., prilikom srpskog granatiranja Konjica.
MAJIĆ, (JAKOV) BRANKO - muškarac, rođen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Buščak (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, (zaklali ?) u njegovoj obiteljskoj kući u selu Bušćak, 14.04.1993., pripadnici Armije BiH. Tada su u istoj kući ubili i Slavka Majića.
MAJIĆ, (JOSIP) MIROSLAV - muškarac, rođen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Buščak (općina Konjic). Ubili su ga, tijekom noći 13/14.04.1993., u selu Buščak njegovi susjedi, Muslimani koji su ga, 13.03.1993., pozvali u svoju kuću na kavu a potom ga brutalno usmtili (glava ubijenog je bila smrskana, mozak razasut, na čelu urezano slovo ‘U’, po tijelu vidljivi tragovi udaraca a u predjelu trbuha je bilo više prostrijelnih rana nastalih od streljiva iz vatrenog oružja).
MAJIĆ, RAJKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bušćak (općina Konjic). Tijekom ožujka 1993., izbjegao je iz sela Bušćak sa svojom obitelji poradi oružanog napada pripadnika Armije BiH na mještane sela i njihovu imovinu. Nakon privremenog zbrinjavanja svoje obitelji vratio se u selo Bušćak i od tada mu se gubi svaki trag.
MAJIĆ, (LJUBAN) SLAVKO - muškarac, rođen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Buščak (općina Konjic), zapovjednik mjesne postrojbe HVO-a. Ubili su ga, (zaklali ?) u obiteljskoj kući Jakova Majića u selu Bušćak, 14.04.1993., pripadnici Armije BiH. Tada su ubili i Jakovljevog sina Branko Majić.
MAJIĆ, (MIRKO) TOMISLAV - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1969. u selu Drinovci (općina Grude), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, u gradu Jablanici, 24.04.1993., pripadnici Armije BiH.
MALINOVIĆ, (ŠPIRO) MILAN - muškarac, rođen 1953., pripadnik radnog voda civilne zaštite, po nacionalnosti Srbin. Uhitili su ga (skupa sa još devet pripadnika HVO-a i tri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik) gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
MANDIĆ, (MARKO) IVAN - muškarac, rođen 1935., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MANDIĆ, MARA - žena, rođena 1912. (udovica), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).

MANDIĆ, (STIPO) MILENKO “MILE” - muškarac, rođen 1961., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Do travnja 1992. godine, živio je u Sarajevu a po izbijanju rata dolazi sa roditeljima u selo Trusinu. Mučki su ga ubili pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina ispred kuće čiji je vlasnik Juro Anđelić.
MANDIĆ, SLOBODAN - muškarac, rođen 1960., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz grada Novi Travnik. Ubili su ga, u Novom Travniku, minobacačkom granatom pripadnici Armije BiH, 04.09.1993., pri granatiranju grada.
MANDIĆ, STIPO - muškarac, civil, rođen 1923., po nacionalnosti Hrvat. Do početka travnja 1992. godine, živio je u Sarajevu a potom je kao prognanik došao u svoje rodno selo Trusina (općina Konjic). Ubili su ga, iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina ispred kuće čiji je vlasnik Juro Anđelić.
MARAČIĆ, JOZO - muškarac, rođen 1958., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bijelavići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 19.06.1993. godine.
MARČIĆ, (MIJO) ANTO - muškarac, rođen 1954., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Lučići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.06.1993. godine.
MARIČIĆ, (STJEPAN) JOZO - muškarac, rođen 1956., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bjelavići (općina Kakanj). Pripadnici Vojne policije Armije BiH, u zeničkom zatvoru zvanom ‘Muzička škola’, zvijerski su ga više puta isprebijali. Zadnji put kad je odveden na saslušanje, tako su ga zvijerski premlatili da je donešen u ćeliju bez jednog oka, u bezsvijesnom stanju. Po izjavi svjedoka iz te ćelije, nakon nekoliko minuta je izdahnuo. Sutradan su ga stavili u vreću i odnijeli u nepoznatom pravcu, tako da mu se ni grob ne zna.
MARIČIĆ, (MARKO) LJUBAN - muškarac, rođen 1934., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kraljeve Sutjeske (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH, strijeljali su ga, 13.06.1993. godine.
MARIĆ, (PERO) ANĐELKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1964. u gradu Jablanici, pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”. Ubili su ga, u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
MARIĆ, (PERO) DAVOR - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1974. u gradu Jablanici, pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Ubili su ga, (izmasakrirali) u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH. Tijelo je pronađeno, 05.08.1993., jer su ga ubojice prekrili granama.
MARIĆ, DRAGICA - žena, rođena 1914. (Perina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, FINKA - žena, civil, rođena 1922. (Marijanova supruga), po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Bijelavići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su je, 13.06.1993. godine.
MARIĆ, ILKA - žena, rođena 1921. (udovica), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, (BRANKO) JOSIP - muškarac, rođen 06.10.1970., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Donja Vast (općina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol (općina Rama/Prozor), kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
MARIĆ, LUCA - žena, rođena 1944. (Marinkova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, (MARTIN) MARINKO - muškarac, rođen 1941., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar), diplomirani inženjer strojarstva, radio kao tehnički direktor u “UNIS”-ovoj tvornici strojeva u Konjicu. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, (ANTE) MARKO - muškarac, rođen 1906., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, (MATO) MARKO - muškarac, rođen 1920., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čelebići (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon zarobljavanja, psihičkog i fizičkog maltretiranja ubili su ga (strijeljali) pred njegovom obiteljskom kućom, 16.05.1993., pripadnici Armije BiH.
MARIĆ, MARKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Radešine (općina Konjic). Ubili su ga, 25.04.1993., u selu Radešine pripadnici Armije BiH.
MARIĆ, (BLAŽ) MARTIN - muškarac, rođen 1911., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, MATIJA - žena, rođena 1907. (Markova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, (NIKOLA) PERO - muškarac, rođen 1914., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, (VIDA) PERO - muškarac, civil, rođen 1941., po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Ubili su ga, tijekom 1993., pripadnici Armije BiH.
MARIĆ, (MIJO) RUŽA - žena, rođena 1935., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIĆ, (ŠIMUN) RUŽA - žena, rođena 1956., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MARIJANOVIĆ, (MARKO) DRAGUN - muškarac, civil, rođen 1924., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga, u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na jednoj njivi (oko 40 m od kuće čiji je vlasnik Marinko Peša) u selu Čukle.
MARIJANOVIĆ, (STIPO) SREĆKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orašac (općina Travnik). Ubili su ga (odrezali glavu), u selu Orašac, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH.
MARIJANOVIĆ, (ANTE) ZORAN - muškarac, rođen 20.03.1973., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
MARINA, (STIPE) MARICA - žena, rođena 1944., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gredina (općina Bugojno). Ubijena je 19.07.1993., kod svoje kuće, a prethodno je bila temeljito opljačkana (oteto joj je i oko 10000 DEM ). Privremeno je pokopana kod svoje kuće a kasnije je tijelo prenijeto i pokopano u groblje Biljeg u selu Glavice (općina Bugojno).
MARINA, (RATKO) VLADO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Glavica (općina Bugojno). Ubio ga je muslimanski snajperist, 18.07.1993., dok se vraćao sa sprovoda Mire Telente. Pokopan je na groblju “Biljeg” u Glavicama.
MARINČIĆ, (IVO) STIPO - muškarac, rođen 1928., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje (općina Bugojno). Ubijen je, 18.07.1993., te ukopan na muslimanskom groblju zvanom “Na krstu”. Za ovaj zločin odgovoran je Semin Rustempašić, zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na području sela Jablanje.
MARINKOVIĆ, RUDO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovčići (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., u ranim poslijepodnevnim satima, ubijen je snajperskim metkom kojeg je ispalio nepoznati pripadnik Armije BiH, na prostoru površinskog kopa u selu Rudniku (općina Travnik) dok se je, vozeći traktor, pokušavao evakuirati iz područja sela Grahovčići zahvaćenog oružanim napadom pripadnika Armije BiH.
MARJANOVIĆ, (IVO) PERO - muškarac, rođen 22.07.1964., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Guvna (općina Bugojno). Pripadnici Armije BiH ubili su ga 13.01.1993., na putu kod Duratbegovića Doca. Pokopan je, 27.01.1993., u Guvnu.

MARJANOVIĆ, (ŠIMUN) TADIJA - muškarac, rođen 1970., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Škulji (općina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
MARKANOVIĆ, (FRANJO) IVO - muškarac, rođen 1952., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).

MARKEŠA, ? “BRKO” - muškarac, rođen 1938., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orašac (općina Travnik). Ubili su ga, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH u selu Čukle (općina Travnik). Pokojnikovo tijelo je navodno pokopano, 09.09.1993., u selu Čukle na mjesnom groblju.
MARKIĆ, (ANTE) JOSIP - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kandije (općina Bugojno). Dana, 30.10.1993., s još šest Hrvata - civila krenuo je iz grada u želji da napusti Bugojno. U podnožju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih šest suputnika. Opravdano se sumnja da je u izvršenju ovog zločina sudjelovao i Muris Kalajhodžić zvani “Murgo” iz sela Gaja (općina Bugojno).
MARKOVIĆ, (MATE) ANTO - muškarac, civil, rođen 1926., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Čukle pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Čukle. Pokojnikovo tijelo je pokopano na groblju Ovnak, 12.06.1993. godine.
MARKOVIĆ, BORISLAV - muškarac, starosti oko 20 godina, po nacionalnosti Hrvat. Teško su ga ranili, 07.06.1993., kod sela Grahovčići (općina Travnik) na brdu zvanom “Strmac”, pripadnici Armije BiH (diverzantska grupa) koji su toga dana počinili napad iz zasjede na dvije osobe (jedna žena i ubijeni Borislav). Podlegao je, 07.06.1993., ozljedama usljed nedostatka liječničke pomoći, s obzirom da su pripadnici Armije BiH blokirali puteve i nisu dozvoljavali kretanje Hrvatima pa čak i kada su bili bolesni ili ranjeni.
MARKOVIĆ, DANICA - žena (Perina supruga), stara oko 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gojakovac (općina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 17.06.1993., u selu Gojkovac.
MARKOVIĆ, (PAVO) DRAGUTIN - muškarac, civil, rođen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Čukle pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Čukle. Pokojnikovo tijelo je pokopano na groblju Ovnak, 12.06.1993. godine.
MARKOVIĆ, GORAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovčići (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Grahovčići (ili tijekom evakuacije) pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Grahovčići. Pokojnikovo tijelo je pokopano u groblju zvanom “Vinište” u selu Grahovčići.
MARKOVIĆ, (ZORKA) ILIJA - muškarac, rođen 1962., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Čukle pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Čukle iako je bilo vidljivo da se radi o ranjeniku. Pokojnikovo tijelo pokopano na groblju Ovnak, 12.06.1993. godine.
MARKOVIĆ, (ŽARKO) ILIJA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO brigade “Jure Francetić” iz Zenice. Dana, 08.06.1993., teško je ranjen u selu Šušanj (općina Zenica). Pripadnici Armije BiH su ga povezli skupa sa civilima, putem skinuli sa kola i strijeljali.
MARKOVIĆ, MILENKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz Viteza. Ubije je, 18.06.1993., u gradu Vitezu snajperskim hicem ispaljenim s položaja pripadnici Armije BiH.
MARKOVIĆ, (STIPE) KAZIMIR - muškarac, rođen 1931., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šušanj (općina Zenica). Ranjen je na Ovnaku, 08.06.1993. godine, a umro u bolnici. Pokopan je, 14.06.1993., na Ovnaku (općina Travnik).
MARKOVIĆ, KAZIMIR - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubio ga je u selu Čukle Raif Rizvić koji je s drugim pripadnicima Armije BiH tog dana počinio oružani napad na prostor sela Čukle.
MARKOVIĆ, LJUBAN “DŽENDO” - muškarac, star 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gojakovac (općina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 17.06.1993., u selu Gojakovac.
MARKOVIĆ, PERO - muškarac, star 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gojakovac (općina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 17.06.1993., u selu Gojakovac.
MARKOVIĆ, (ZVONKE) RUDO - muškarac, rođen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šušanj (općina Zenica). Poginuo je, 08.06.1993., u selu Grahovčići (općina Travnik). Dana, 17.06.1993., pokopan je u selu Ovnaku, (općina Travnik).
MARKOVIĆ, (PAVE) STANISLAV - muškarac, rođen 1931., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šušanj (općina Zenica). Poginuo je u selu Šušnju, 08.06.1993. Pokopan je, 14.07.1993. godine, u selu Ovnaku (općina Travnik).
MARKOVIĆ, STANKO - muškarac, star 63 godine, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga, (izmasakrirali), 08.06.1993., u selu Čukle pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Čukle.
MARKOVIĆ, (ILIJA) STJEPO - muškarac, rođen 1938. godine, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Donja Borovica (općina Vareš). Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Frkina jedinica” brutalno su ga ubili, početkom studenog 1993., u gradu Varešu.
MARKOVIĆ, (ŽELJKO) TOMO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornja Bijela (općina Konjic). Zadnji put viđen u selu Borci (općina Konjic) oko, 01.05.1992. Prema neprovjerenim informacijama ubili su ga, tijekom svibnja 1993., pripadnici srpskih snaga u selu Borci.
MARKOVIĆ, (BARIŠA) VLADO - muškarac, civil, rođen 1922., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Čukle pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Čukle. Pokojnikovo tijelo pokopano je, 12.06.1993. godine.
MARKOVIĆ, (JOZO) ZORAN - muškarac, rođen 1956., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Čukle pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Čukle. Pokojnikovo tijelo je pokopano, 12.06.1993. godine.
MARKULJ, ANTE - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
MAROS, (MARKO) IVICA - muškarac, rođen 1950., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dubravica (općina Vitez), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga, 22.12.1993., u Križančevu Selu (općina Vitez) uhitili živa, a potom mučili i izmasakrirali, tako da nije bio prepoznatljiv. Identificiran samo po hlačama. Tijelo je bilo zakopano u masovnoj grobnici u Crvenoj zemlji u selu Počulici. Razmjenjen je siječnja 1994. godine.
MAROS, (JURE) MARIJAN - muškarac, rođen 11.03.1959., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Križančevo Selo (općina Vitez). Zarobili su ga pripadnici Armije BiH, 22.12.1993., koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Križančevog Sela. Nakon uhićenja su ga odveli u selo Počulica (općina Vitez) i ubili tupim predmetom. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Počulica - općina Vitez), uz još 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano, nakon razmjene mrtvih tijela. Tijelo je razmjenjeno, 01.02.1994. godine.
MAROS, PAVKA (djevojačko prezime: MILJAK) - žena, rođena 1934., po nacionalnosti Hrvatica, iz Bugojna. Na pragu njene obiteljske kuće ju je ubio Enes Manjušak (sin Ismetov) iz sela Jaklići (općina Bugojno).
MAROS, (TONKO) RATKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je pred svojom kućom u selu Gračanica.
MAROS, (MARKO) STIPO “PRPO” - muškarac, star između 45 i 55 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
MAROS, (MARKO) ŽIVKO - muškarac, rođen 1950., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Križančevo Selo (općina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Križančevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Počulica, općina Vitez), uz još 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano.
MARTINOVIĆ, (PERO) ANA - žensko dijete, civil, rođena 1986., po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubili su je, na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
MARTINOVIĆ, (MARIJAN) DRAGO - muškarac, rođen 1950., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Donja Slapnica (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH su ga ubili, 13.06.1993. godine.
MARTINOVIĆ, (NIKO) FRANJO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, u selu Maline (općina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
MARTINOVIĆ, (PERO) ZORICA - žena, civil, rođena 1951., po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubili su je, na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
MARTIĆ, (MATE) DRAGAN - muškarac, rođen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šušanj (općina Zenica). Poginuo je, 08.06.1993., u selu Ušice. Pokopan je, 17.07.1993., u selu Ovnak (općina Travnik), u mjesnom groblju.
MARTIĆ, (FRANJE) ILIJA - muškarac, rođen 1967., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šušanj (općina Zenica). Poginuo je, 08.06.1993., u selu Ušice. Pokopan je, 17.07.1993., u selu Ovnak (općina Travnik), u mjesnom groblju.
MARTIĆ, MARIJAN - muško dijete, rođen 1977., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Martići (općina Zavidovići). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 27.07.1993., u večernjim satima a potom ubili i pokopali na brdu Zovik (u blizini sela Martići). Naknadno je mrtvo tijelo eksumirano i razmjenom vraćeno roditeljima.
MARUŠIĆ, MARINKO - muškarac, rođen 1948., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Široki Brijeg, pripadnik inženjerijske postrojbe HVO-a općine Jablanica. Ubili su ga, (izmasakrirali) u selu Doljani (u zaselku Krkače, na prostoru zvanom “Val”, kod mosta), općina Jablanica, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
MATANOVIĆ, IVO - muškarac, star 41. godinu, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga, 13.06.1993., na prostoru općine Kakanj.
MATIJEVIĆ, (FRANJO) ALEN - muškarac, rođen 1975., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Novakovići (općina Maglaj). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, brutalno izmučili, a potom ubili, 24.01.1994., u selu Novakovići.
MATIĆ, (MIJO) ANTO - muškarac, starosti oko 30 godina, pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orašac (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., premda je bio ranjen, uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik) pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
MATIĆ, FILIP - muškarac, srednje starosne dobi, pripadnik vojne policije HVO-a u Travniku, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnika. Ubili su ga u gradu Travniku, 10.06.1993., pripadnik Armije BiH koji je iz pravca višekatne zgrade u naselju Kalbunar ispalio snajperski metak.
MATKOVIĆ, (JOZO) ALFONZ - muškarac, civil, rođen 1930., po nacionalnosti Hrvat, invalid (bez lijeve noge), iz sela Brajkovići (općina Travnik). Ubili su ga, u selu Grahovčići (općina Travnik), na lokalitetu površinskog kopa rudnika “Bila” u blizini tzv. “Čekinih kuća”, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Brajkovići i Grahovčići te njihovu imovinu (pokraj pokojnikova tijela su na mjestu ubojstva pronađena još dva mrtva tijela nepoznatih osoba koja su skupa sa pokojnikom pokopana na istom groblju). Pokojnikovo tijelo je pokopano u selu Ovnak, 12.06.1993. godine.
MATKOVIĆ, LUKA - muškarac, civil, rođen 1928., umirovljenik, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Radešine (općina Konjic). Ubili su ga, 25.04.1993., u selu Radešine pripadnici Armije BiH.
MATKOVIĆ, (MATIJA) ŠKUCO - muškarac, star oko 25 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga (preklali), 08.06.1993., u selu Čukle pripadnici 3. Korpusa Armije BiH. Pronađeno je samo pokojnikovo truplo, bez glave.

MATKOVIĆ, (JAKIN) STIPO - muškarac, star 44 godine, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zabilje (općina Vitez). Ubili su ga u selu Zabilje, 09.09.1993., snajperskim hicem pripadnici Armije BiH.
MATOŠEVIĆ, (VESKO) ZORAN - muškarac, rođen 1967., iz sela Nova Bila (općina Travnik), po nacionalnosti Hrvat. Podmuklo iz zasjede na raskrižju puta za Guču Goru u Dolcu (općina Travnik) ubili su ga, 16.03.1993. u 21:00 sat, pripadnici Armije BiH.
MELJANČIĆ, DARIO - muškarac, pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnik. Pripadnici Armije BiH ubili su ga u gradu Travniku, 06.04.1993. godine.
MELJANČIĆ, (JURO) ŽARKO - muškarac, rođen 1963., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ovčarevo (općina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
MENDEŠ, (PAVO) SLAVKO - muškarac, rođen 18.05.1945., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Uzdol (općina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
MERDŽO, ŠIMA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Obri (općine Konjic). Pri pokušaju evakuacije 06.07.1993., je zarobljena, maltretirana i ubijena na području planine Bokševice. Počinitelji su pripadnici Armije BiH. Ista sudbina je zadesila još tri žene.
MIGIĆ, (LEON) fra MATO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, katolički svećenik - franjevac, na dužnosti vikara drevnog franjevačkog samostana u Fojnici. Ubili su ga, skupa s gvardijanom samostanskim, fra. Nikicom Miličevićem, 13.11.1993., u Fojnici, na pragu (ulazu) franjevačkog samostana, pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Frkina jedinica”. Ubojstvo su počinili Nihad Burhan zvani “Niho” i osoba prezimenom Čengić zvani “Čenga” a u nazočnosti Ferida Provalića zvanog “Frka” (zapovjednik navedene postrojbe Armije BiH).
MIJAČEVIĆ, (PERO) JAGODA - žena, rođena 1921., po nacionalnosti Hrvatica, civil, iz sela Lukvenjak (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993. godine.
MIJATOVIĆ, (IVO) DRAGO - muškarac, rođen 15.05.1971., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
MIJIĆ, EMILIJA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Falanovo Brdo (općine Konjic). Pri pokušaju evakuacije 06.07.1993., je zarobljena, maltretirana i ubijena na području planine Bokševice. Počinitelji su pripadnici Armije BiH. Ista sudbina je zadesila još tri žene.
MIJIĆ, JANKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Goransko Polje (općina Konjic). Ostao je u selu, nakon što su 14.04.1993. godine, mještani (hrvatske nacionalnosti) sela Goransko Polje bili prisiljeni, poradi oružanog napada pripadnici Armije BiH na njih i njihovu imovinu, napustiti selo i otići u prognanstvo i od tada mu se gubi svaki trag.
MIJOČEVIĆ, (ANTE) MIJO - muškarac, civil, rođen 1930., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Balići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
MILARDIĆ, (LUKA) JOZO - muškarac, rođen 1914., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Goruša (općina Bugojno). Ubijen je, 21.07.1993., u svojoj kući nakon čega je kuća zapaljena, te je tijelo izgorjelo.
MILARDIĆ, LJUBICA - žena, Jozina supruga, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Goruša (općina Bugojno). Ubijena je u svojoj kući, 21.07.1993. Nije sigurno je li pokopana ili je njeno tijelo ostalo u kući i izgorjelo kao i tijelo njenog muža.
MILAS, (IVAN) ZORAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1969. u selu Vrci (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 26.05.1993., na području općine Konjic i odveli u selo Gornje Višnjice (općina Konjic) a potom u logor koji se nalazio u selu Parsovići (općina Konjic) iz kojeg su ga premjestili u selo Buturović Polje (općina Konjic) a potom u logor koji se nalazio u gradu Jablanici, gdje mu se i gubi svaki trag. Kao datum smrti zabilježen je, 15.09.1993., dok su okolnosti i mjesto smrti trenutačno nepoznati.
MILETIĆ, (ILIJA) ILKA - žena, rođena 1926., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
MILIČEVIĆ, (IVAN) ANDRIJA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1948. u selu Doljani (općina Jablanica), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, u selu Doljani (zaseok Stupari, na putu prema potoku dok je išao skupljati travu/sijeno), općina Jablanica, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.

MILIČEVIĆ, (STJEPAN) BLAGO - muškarac, rođen 1942., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubijen je u Bugojnu (u šupi Mile Čebedžića), 22.07.1993. Na licu je imao veću ranu. Osumnjičeni za ovo ubojstvo su pripadnici muslimanske vojne postrojbe zvani “Zecovi”.
MILIČEVIĆ, DRAGAN - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.

MILIČEVIĆ, IVO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
MILIČEVIĆ, (STIPE) JERKO - muškarac, rođen 1937., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Križančevo Selo (općina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Križančevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Počulica, općina Vitez), uz još 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano.
MILIČEVIĆ, (LUKA) JOZO - muškarac, civil, rođen 1929., iz sela Doljani (općina Jablanica), po nacionalnosti Hrvat. Uhitili su ga, 28.07.1993. godine, u selu Doljani pripadnici Armije BiH i odveli u grad Jablanicu gdje su ga zatočili u logor zvani “Muzej” u kojem je i preminuo 19.02.1994. godine, usljed loših uvjeta smještaja i nedostatka hrane čemu je bio sustavno izložen pripadnici Armije BiH (logorskih čuvara i vlasti) tijekom zatočeništva.
MILIČEVIĆ, fra NIKICA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, katolički svećenik - franjevac, na dužnosti gvardijana franjevačkog samostana u Fojnici. Ubili su ga, skupa s vikarom samostanskim, fra. Matom Migićem, 13.11.1993., u Fojnici, na pragu (ulazu) franjevačkog samostana, pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Frkina jedinica”. Ubojstvo su počinili Nihad Burhan zvani “Niho” i osoba prezimenom Čengić zvani “Čenga” a u nazočnosti Ferida Provalića zvanog “Frka” (zapovjednik navedene postrojbe Armije BiH).
MILIČEVIĆ, (JURO) SLAVKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1955. u selu Doljani (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Ubili su ga, u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Val” (Milaševac), na livadici Žabljak (tik do šume), 28.07.1993., pripadnici Armije BiH, iako je bio u civilnoj odjeći (bos i u sportskim gaćicama) i nenaoružan.
MILJAK, IVICA - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
MILJKO, (STANKO) MARKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1951. u Jasenicama (općina Mostar), pripadnik inžinjerijske postrojbe HVO-a općine Jablanica. Poginuo u selu Doljani - općina Jablanica (na lokalitetu Pomen), 28.07.1993., nagazivši autom na minu koju su postavili pripadnici Armije BiH na prometnicu zvanu “Cesta spasa”.
MILOŠ, (IVICA) DRAŠKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
MILOŠ (TADIJA) IVICA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
MILOŠ, IVO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
MILOŠ, (IVICA) MLADEN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
MILOŠ, (JOZO) NIKICA - muškarac, rođen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Muslimanske vlasti su ga prvi put uhitili i zatočili, 23.07.1993., a poslije dva mjeseca su ga oslobodili i pustili kući. Dana, 17.10.1993., ponovno su ga uhitili (zajedno s Perom Kovačevićem) i zatvorili u zatvor/logor koji je bio smješten u ‘BiH’ banci. Od tada mu se gubi svaki trag.
MILOŠ, NIKICA - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
MILOŠ, (ILIJA) NIKO “ČIBO” - muškarac, rođen 1927., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
MILOŠ-KARDELJ, NIKICA - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
MILOŠ, (FRANJO) PAVO - muškarac, star između 45 i 50 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
MILOŠ, (IVAN) ZORAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Nakon zarobljavanja pripadnici Armije BiH su ga zatočili u logor “Muzej” u Jablanici gdje ga brutalno ubijaju, 20.09.1993. godine.
MILOŠ, (MARKO) ŽELJO - muškarac, rođen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
MIŠANOVIĆ, (JOZO) MARKO - muškarac, rođen 19.05.1928., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kojsina (općina Kreševo). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 20.06.1993. oko 10:45 sati.

MIŠKIĆ, (IVAN) ŽELJKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1968. u gradu Jablanici, pripadnik vojne policije HVO-a općine Jablanica. Nakon što je preživio oružani napad (iz zasjede) odveden do obližnje vikedice gdje je mučen (od odjeće je na sebi imao samo gaćice, ruke vezane na leđima sa kožnim remenom od hlača, trbuh rasječen oštrim predmetom, moguće da je kastriran) a potom ubijen u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993. Počinbitelji su pripadnici Armije BiH.
MIŠKOVIĆ, (JOZO) SREĆKO - muškarac, rođen 1949., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Uhitili su ga (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik) gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
MLIKOTA, (ANDRIJA) BRANKO - muškarac, civil, rođen 1925., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina (općina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH (iz pištolja mu je pucano u usta).
MLIKOTA, (TADE) MARKO - muškarac, civil, rođen 1935., po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Ubili su ga na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
MOSTARAC, (FRANE) ILIJA - muškarac, rođen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kandija (općina Bugojno). Dana, 25.07.1993., poginuo je od granate ispaljene s položaja pripadnika Armije BiH.
MRŠO, JELA (djevojačko prezime: TURAJLIJA) - žena, rođena 1910., po nacionalnosti Hrvatica, iz Bugojna. Dana, 23.07.1993., odvedena je u podrum kuće čiji je vlasnik Branko Jurić i ondje iz puške ubijena. Njeno mrtvo tijelo vidjela je jedna osoba, a nakon toga tijelu se gubi svaki trag. Odgovornost za ovo ubojstvo snose pripadnici muslimanske vojne postrojbe zvane “Zecovi”.
MRŠO, (MIRKO) SLAVKO - muškarac, rođen 1934., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Odveden je u podrum kuće čiji je vlasnik Branko Jurić i rafalno strijeljan. Odgovornost za ovo ubojstvo snose pripadnici muslimanske vojne postrojbe zvane “Zecovi”.
MRŠO-VOJNA, TEREZA (djevojačko prezima: ČABRAJIĆ) - žena, rođena 1941., po nacionalnosti Hrvatica, iz Bugojna. Dana, 23.07.1993., odveli su je pripadnici Armije BiH u podrum kuće čiji je vlasnik Branko Jurić i strijeljali. Tijelo je vidjela jedna osoba, a nakon toga mu se gubi svaki trag. Odgovornost za ovo ubojstvo snose pripadnici muslimanske vojne postrojbe zvane “Zecovi”.
MUNETIĆ, (SLAVKO) ? - muškarac, civil, starosti oko 18 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Polje (općina Travnik). Ubili su ga, 03.06.1993. oko 20:00 sati, snajperskih metkom, pripadnici Armije BiH, dok je sa ostalim civilima izlazio iz skloništa u kojem je boravio usljed oružanog napada (napad je započeo oko 19:45 sati) pripadnici Armije BiH na hrvatsko civilno pučanstvo i njihova dobra u selu Polje. Pokojnikovo tjelo je pokopano, 05.06.1993., u ktoličkom groblju zvanom “Prahulje”.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (L,LJ...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

LADAN, (IVAN) JOZO
- muškarac, rođen 27.08.1968., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
LADAN, (SLAVKO) KARLO - muškarac, rođen 26.01.1965., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
LASIĆ, ANTONIO - muškarac, rođen 1968., po nacionalnosti Hrvat, s područja općine Široki Brijeg, pripadnika HVO-a. Ubili su ga, 28.07.1993. godine, a poslije izmasakrirali pripadnici Armije BiH u selu Doljani (općina Jablanica) na lokalitetu zvanom “Stipića livade”.
LAUŠ, (SERAFINA) DRAGO - muškarac, civil, rođen 1958., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 09.06.1993. oko 17:00 sati, u dijelu sela Čukle zvanom “Gornje Čukle”, skupa s bratom Miroslavom, izveo ga je, iz garaže u kojoj su bili zatočeni od 08.06.1993., Jasmin (Omera) Luković, pripadnik Armije BiH), koji ih je potom mučio i ubio u neposrednoj blizini kuće čiji je vlasnik Muharem Softić.
LAUŠ, (IVICA) FABIJAN - muškarac, rođen 1961., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga (navodno strijeljali nakon zarobljavanja), 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pronađeno u selu Ovnak gdje je i pokopano, 12.06.1993. godine.
LAUŠ, (FABIJAN) IVO - muškarac, rođen 1940., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik), pripadnik HVO-a. Ubili su ga u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano, 09.06.1993., u selu Čukle, u blizini kuće čiji je vlasnik Drago Tadić-Karagan.
LAUŠ, (DRAGO) IVICA - muškarac, star oko 55 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH.
LAUŠ, (SERAFINA) MIROSLAV - muškarac, civil, rođen 1973., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 09.06.1993. oko 17:00 sati, u dijelu sela Čukle zvanom “Gornje Čukle”, skupa s bratom Drgom, izveo ga je, iz garaže u kojoj su bili zatočeni od 08.06.1993., Jasmin (Omera) Luković, pripadnik Armije BiH), koji ih je potom mučio i ubio u neposrednoj blizini kuće čiji je vlasnik Muharem Softić.
LEBO, (JURE) FRANO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vučipolje (općina Bugojno). Dana, 30.10.1993., s još šest Hrvata - civila krenuo je iz grada u želji da napusti Bugojno. U podnožju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih šest suputnika. Opravdano se sumnja da je u izvršenju ovog zločina sudjelovao i Muris Kalajhodžić zvani “Murgo” (pripadnik Armije BiH) iz sela Gaja (općina Bugojno).
<%-2>LEBO, IGOR - muškarac, civil, rođen 1978., po nacionalnosti Hrvat, u selu Doljani (općina Jablanica). Nakon ranjavanja je zaklan (glava mu je bila skoro odsječena od tijela) u selu Doljani, na prostoru zvanom “Val” (kod mosta na putu prema zaselku Stipići), 28.07.1993. Počinitelji su pripadnici Armije BiH.<%0>
LETIĆ, (LUCIJE) MARKO - muškarac, rođen 1940., iz naselja Bilivode (općina Zenica). Poginuo je, 20.04.1993., u Bilivodama, a 24.04.1993., pokopan u groblju u Zenici.
LETIĆ, MIRKO - muškarac, 44 godina star, po nacionalnosti Hrvat, civil, iz sela Grm (općina Zenica). Nakon oružanog napada i ulaska pripadnici Armije BiH u selo Grm, uhitio ga je i ubio Eniz Bašić (pripadnik Armije BiH), 18.04.1993., skupa s još dvojicom Hrvata, civila (Jozo Kustura i Luka Šestina). Spaljena tijela ove trojice Hrvata su pronađena u izgorjeloj vikendici čiji je vlasnik Nevenka Župan.
LEŠIĆ, (NIKO) BORO - muškarac, rođen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ovnak (općina Travnik), pripadnik HVO-a. Tijekom lipnja 1993., je teško ozlijeđen (u predjelu trbuha) projektilom ispaljenim iz protuavionskog topa sa položaja pripadnika Armije BiH, usljed nedostatka liječničke pomoći i blokade prometnica (blokirali su ih pripadnici Armije BiH), preminuo je nakon par sati istoga dana.
LEŠIĆ, (NIKE) VLADO - muškarac, rođen 1958., bojovnik, po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
LIVAJA, (ILIJA) KATA - žena, civil, rođena 1937., po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993., pripadnici Armije BiH.
LIVANČIĆ, NIKICA “ZELKO”- muškarac, civil, rođen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Prosje (općina Busovača). Ubili su ga, 28.01.1993. oko 10:45 sati, u selu Prosje, pripadnici Armije BiH. Tijelo ubijenog Nikice pokopano je, 01.02.1993., u selu Prosje.
LIVANČIĆ, (IVO) STIPO - muškarac, rođen 1968., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
LOVRENOVIĆ, (ANTE) IVICA - muškarac, rođen 1967., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Zarobili su ga, s još 29 pripadnika HVO-a, pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na području sela Buhine Kuće (općina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
LOVRIĆ, (TADIJA) CVITAN - muškarac, rođen 1936., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
LOVRIĆ, JELA - žena, rođena 1940. (Cvitanova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
LOVRIĆ, (DRAGICA) ŽELJKO - muškarac, rođen 1967., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Uhitili su ga (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik) gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
LOZANČIĆ, (MIJO) SVIJETLAN - muškarac, rođen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Srijetež (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993., na prostoru općine Kakanj.
LOZIĆ, (IVO) ANA - žena, rođena 1927., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Rosulje (općina Bugojno). Ubijena je ispred ulaznih vrata svoje kuće 20. ili 21.07.1993. Tri dana poslije zapaljena je njena kuća pa je tako i njeno tijelo izgorjelo. Posmrtni ostaci nisu pokopani. Pokojna Ana je bila jedina Hrvatica koja je nakon muslimanske agresije ostala živjeti u Rosuljama. Poslije ubojstva Ive Grabovca i Ane Lozić u Rosuljama više nema Hrvata.
LOZIĆ, MLADEN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubijen u Bugojnu, koncem srpnja 1993., a pokopan je u selu Sultanovići (općina Uskoplje), u mjesnom groblju.
LUBAR, (NIKO) STIPO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odžak (općina Bugojno). Poginuo je, 19.07.1993. Za ovaj zločin odgovornost snosi Semin Rustempašić - zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na ovom području.
LUCIĆ, MATE - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Kiseljaka, načelnik stožera brigade HVO-a iz Kiseljaka (“brigada ”Ban Jelačić"). Pripadnici Armije BiH ubili su ga iz zasjede, 08.05.1993., dok je bio u ophodnji objekata sukladno potpisanom dogovoru od 01.05.1993., između pripadnika Armije BiH i HVO-a.
LUČIĆ, (JOZO) ANTE - muškarac, rođen 21.08.1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Goruša (općina Bugojno). Ubijen je, 20.07.1993., u blizini svoje kuće u Goruši.
LUČIĆ, (FRANE) DOMINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zlavasti (općina Bugojno). Dana, 30.10.1993., s još šest Hrvata - civila krenuo je iz grada u želji da napusti Bugojno. U podnožju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih šest suputnika. Opravdano se sumnja da je u izvršenju ovog zločina sudjelovao i Muris Kalajdžisalihović zvani “Murgo” iz sela Gaj (općina Bugojno).
LUČIĆ, (STIPICA) JOSIP - muškarac, rođen 1915., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je pred svojom kućom u Gračanici, koncem srpnja 1993. godine.
LUČIĆ, MARA - žena, Božina supruga, rođena 1939., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Zlavast (općina Bugojno). Dana, 20.07.1993., nakon što su joj svezane ruke i noge za kućni namještaj bila je silovana, a potom ubijena višestrukim ubodima noža u leđa.
LUČIĆ, (STIPAN) NIKICA - muškarac, star oko 56 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno), prokaratur katoličke crkve na Humcu. Ubijen je pred vratima svoje kuće, pokopan u Humcu.
LUČIĆ, (ANTE) PERO - muškarac, rođen 01.06.1962., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol (općina Rama/Prozor), kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
LUČIĆ, (MIJO) SPOMENKO - dijete (muško), star 13 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gojakovac (općina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 17.06.1993., u selu Gojakovac.
LUKAS, IVICA - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kiseljak (općina Žepče). Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na hrvatsko civilno pučanstvo sela Kiseljak, ubili su ga, 16.08.1993. godine.
LUKIĆ, (FRANJO) PERICA - muškarac, rođen 1965., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Paklarevo (općina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
LUKIĆ, (MARKO) SLAVKO - muškarac, civil, rođen 1939., po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Ubili su ga na području općina Konjic, tijekom 1993., pripadnici Armije BiH.
LJELJO, DRAGO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bilalovac (općina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH, ubili su ga (izmasakrirali), 23.04.1993., u selu Bilalovac.
LJOLJIĆ, (LJUBAN) DRAGO - muškarac, rođen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bištrani (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 14.06.1993. godine.
LJUBAS, IVČAN - muškarac, rođen 1950., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bristovi (općina Bugojno), do rata je radio kao vozač autobusa. Ubijen je koncem srpnja 1993., ukopan u Bristovima.
LJUBIČIĆ, PERO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (općina Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina pripadnici Armije BiH skupa s još devet civila (osam Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovači.
LJUBIĆ, (FRANJO) KATA - žena, rođena 10.09.1948. (Ivanova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Uzdol (općina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
LJUBIĆ, MARKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga na prepad, u osobnom automobilu, 15.04.1993., na području naselja Podbrežje (općina Zenica) skupa s još tri pripadnika HVO-a, pratitelja zapovjednika zeničke brigade HVO-a Živka Totića koji je tada kidnapiran.
LJUBIĆ, MARKO - muškarac, rođen 1959., po nacionalnosti Hrvat, s područja općine Široki Brijeg, pripadnika HVO-a. Ubili su ga, (izmasakrirali), 28.07.1993., pripadnici Armije BiH u selu Doljani (općina Jablanica) na lokalitetu zvanom “Stipića livade”.
LJUBIĆ, (JOZO) MATO - muškarac, rođen 06.11.1923., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Uzdol (općina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
LJUBIĆ, (PERO) STIPO - muškarac, rođen 1961., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina (općina Konjic), pripadnik MUP-a (policajac). Ubili su ga, 16.04.1993., u selu Trusina (u kući čiji je vlasnik Andrija Drljo), pripadnici Armije BiH (nakon što se predao bio je odveden u navedenu kuću i ubijen).
LJUBIĆ, TIHOMIR - muškarac, iz sela Dusina (općina Zenica), po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga na prepad, u osobnom automobilu, 15.04.1993., na području naselja Podbrežje (općina Zenica) skupa s još tri pripadnika HVO-a, pratitelja zapovjednika zeničke brigade HVO-a Živka Totića koji je tada kidnapiran.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (K...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

KAFANDAR, (MIJO) GORAN - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Zarobili su ga, s još 29 pripadnika HVO-a, pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na području sela Buhine Kuće (općina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
KAFANDAR, STIPO - muškarac, civil, rođen 1917., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ovnak (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga (ustrijeljen rafalom) u selu Ovnak (kod njegove kuće) pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Ovnak i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na groblju Ovnak, 12.06.1993. godine.
KAFANDAR, STIPO - muškarac, starosti oko 42 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krpeljići (općina Travnik), pripadnik HVO-a, imao je tjelesni nedostatak (bez jednog oka). Dana, 08.06.1993., zarobili su ga, razoružali, a potom ubili u selu Krpeljići (općina Travnik), pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su pripadnici UNPROFOR-a dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorište crkve Svetog Franje u selu Guča Gora (općina Travnik) gdje su ga i pokopali skupa s još šestoricom (6) Hrvata ubijenih u selu Krpeljići.
KALEB, KATA “MALEZUŠA” - žena, civil, rođena 1927., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Nevizdraci (općina Konjic). Ubili su je, 22.04.1993., u selu Nevizdraci/Vrci (u njezinoj obiteljskoj kući) pripadnici Armije BiH. Prema dostupnim podacima među počiniteljima zločina je zamjećen Safet Gagula.
KAPETANOVIĆ, VLATKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Koncem srpnja 1993., brutalno su ga pretukli pripadnici Armije BiH a potom ga je u nepoznatom pravcu odveo njegov susjed Alija Osmić (pripadnik Armije BiH). Nakon cca mjesec dana, tijelo umorenog Vlatka je pronađeno na lokalitetu Garički Podovi (općina Bugojno).
KARATOVIĆ, (IVAN) JOZO - muškarac, rođen 1956., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Lucić (općina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga brutalno ubili (kosti glave su smrskane kao i pojedini dijelovi tijela), 24.01.1994., u selu Novakovići.
KASALO, (MIROSLAV) MARIO - muškarac, rođen 05.03.1978., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Dana, 18.06.1993., umro u splitskoj bolnici. Smrtno ga je, u Bugojnu, iz pištolja ranio neidentificirani Musliman. Pokopan je, 22.06.1993., na groblju u Sultanovićima (općina Uskoplje).
KASALO, STIPO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen u Udurlijama. Ubijen je u selu Vučipolju (općina Bugojno), srpnja 1993. Pokopan je sutradan na groblju u Kandiji.
KASALO, (BOŽO) VINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bristovi (općina Bugojno). Ubijen je koncem srpnja 1993. Nepoznato gdje je pokopan.
KATANA, ANTO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bilalovac (općina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH, ubili su ga (izmasakrirali), 23.04.1993. godine.
KATIĆ, KATA - žena, rođena 1920., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kiseljak (općina Žepče). Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na hrvatsko civilno pučanstvo sela Kiseljak, ubili su je, 16.08.1993. godine.
KEGELJ, DRAŽENKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (općina Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina pripadnici Armije BiH skupa s još devet civila (osam Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovači.
KEGELJ, MLADEN - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (općina Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina od pripadnici Armije BiH skupa s još devet civila (osam Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovači.
KEGELJ, NIKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (općina Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina od pripadnici Armije BiH skupa s još devet civila (osam Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovači.
KEGELJ, (MATO) STIPO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (općina Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina od pripadnici Armije BiH skupa s još devet civila (osam Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovači.
KEGELJ, VINKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (općina Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina od pripadnici Armije BiH skupa s još devet civila (osam Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovači.
KEŠKIĆ, ILIJA - muškarac, rođen 1906., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odžak (općina Bugojno). Poginuo je 19.07.1993., zajedno sa Dragutinom i Zdenkom Bartulovićem. Za ovaj zločin odgovornost snosi Semin Rustempašić - zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na ovom području.
KEŠKIĆ, (STIPAN) ZDRAVKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odžak (općina Bugojno). Poginuo 19.07.1993., kada je spašavao svoga strica Iliju. Za ovaj zločin odgovornost snosi Semin Rustempašić - zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na ovom području.
KEŠKO, JURE - muškarac, rođen 1918., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grm (općina Zenica). Poginuo 18.04.1993. Pokopan je, 20.04.1993., u Grmu.
KIRIN, (FRANJO) FRANJO - muškarac, rođen 1907., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Nakon što je istjeran iz svoje kuće u ulici A. Mavraka i nastanio se sa ostalim prognanicima u klaustru časnih sestara u Bugojnu, 12.08.1993., otišao je obići svoju kuću, gdje ga je napao i usmrtio Meho Tanković iz sela Vrbanje (općina Bugojno).
KLARIĆ, (DRAGO) ANTO - muškarac, starosti oko 70 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brajkovići (općina Travnik). Ubili su ga u selu Brajkovići, ispred njegove kuće, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Brajkovići i njihovu imovinu. Pokojnikova kuća je zapaljena a tijelo su pripadnici “Civilne zaštite” iz sela Han Bila pokopali oko, 13.06.1993. godine.
KLARIĆ, (MATO) ANTO - muškarac, rođen 1946., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brajkovići (općina Travnik). Ubili su ga u selu Brajkovići, pored njegove obiteljske kuće, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Brajkovići i njihovu imovinu.
KLARIĆ, JOZO - muškarac, star oko 60., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vrpeč (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., a pokopan u Sultanovićima (općina Uskoplje).
KNEŽEVIĆ, CVITAN - muškarac, civil, rođen 1927., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Mrkosovice (općina Konjic). Ubio ga je, u selu Mrkosovice (dok je sahranjivao jednu pokojnicu), 01.05.1993., Hikmet Lipovac, pripadnik postrojbe Armije BiH zvane “Neretvica” kojom je zapovjedao Hasan Hakalović.
KNEŽEVIĆ, FLORIJANA - žena, civil, rođena 1978., po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubili su je, na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.

KNEŽEVIĆ, (NIKE) IVAN - muškarac, rođen 1971., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.

KNEŽEVIĆ, (ANTE) JOSIP - muškarac (dijete), rođen 1976., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ljubunci - zaseok Jurići (općina Prozor/Rama). Ubili su ga Mumin Imamović i Muharem Zečić zvani “Muške”, obojica pripadnici Armije BiH, 24.06.1993., u obiteljskoj kući iz vatrenog oružja skupa sa sestrom Marinom.
KNEŽEVIĆ, (ANTE) MARINA - žensko dijete, rođena 1979., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Ljubunci - zaseok Jurići. Ubili su je Mumin Imamović i Muharem Zečić zvani “Muške”, obojica pripadnici Armije BiH, 24.06.1993., u obiteljskoj kući iz vatrenog oružja skupa s bratom Josipom.
KNEŽEVIĆ, MIJO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, s područja općine Kiseljak. Pripadnici Armije BiH, odveli su ga na prisilni rad kopanja rovova na prvoj bojišnici, u naselju Datiću gdje je, tijekom 1993., pod nerasvjetljenim okolnostima, ubijen.
KNEŽEVIĆ, (IVO) NIKO - muškarac, rođen 1951., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Križančevo Selo (općina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Križančevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Počulica, općina Vitez), uz još 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano.
KNEŽEVIĆ, SANJA - žensko dijete, civil, rođena 1985., po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
KNEŽVIĆ, VINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Ilijaša. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993., na području općine Kakanj.
KOŽUL, (VINKO) ANA “ANUŠA” - žena, civil, rođena 1929., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Vrci (općina Konjic). Ubili su je, 22.04.1993., u selu Vrci (dok je sjedila u obiteljskoj kući), pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Zulfikar Ali Špago zvani “Zuka”. Prema dostupnim podacima među počiniteljima zločina je zamjećen Zijo Lepara.
KOŽUL, (MARKO) STOJA - žena, civil, rođena 1935., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Vrci (općina Konjic). Ubili su je, 22.04.1993., u selu Vrci (dok je sjedila u svojoj obiteljskoj kući), pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Zulfikar Ali Špago zvani “Zuka”.
KOLAK, MARINKO - muškarac, star oko 32 godine, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šušanj (općina Zenica). Pripadnici Armije BiH ubili su ga (izmasakrirali), 08.06.1993., u selu Šušanj (općina Zenica).
KOLAK, NIKOLA - muškarac, star 28 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šušanj (općina Zenica). Pripadnici Armije BiH ubili su ga (izmasakrirali), 08.06.1993., u selu Šušanj (općina Zenica).
KOLAK, (JUGE) ZORAN - muškarac, rođen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kula (općina Zenica). Poginuo u Ovnaku (općina Travnik), u svibnju 1993. Pokopan u selu Kula.
KOLAKOVIĆ, (MIJO) DRAŽEN - muškarac, rođen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kraljeve Sutjeske (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na području općine Kakanj.

KOLAR, (VINKO) SLAVEN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1968., iz grada Konjica u istoimenoj općini, pripadnik HVO-a. Zarobili su ga pripadnici Armije BiH, a kao ratni zarobljenik je evidentiran pri Međunarodnom Crvenom križu. Protupravno su ga vodili na prvu liniju bojišnice poradi obavljanja prisilnog rada u selu Orahovica (općina Konjic), gdje je, 14.05.1993., ubijen.
KOLAR, SLAVKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Radešine (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH uhitili su ga i zatočili u logor koji se nalazio u selu Čelebić (općina Konjic) gdje je bio prisiljavan (od logorskih vlasti) obavljati raznorazne radove na prvoj crti bojišnice, a oko 20.05.1993., prilikom takvog rada na borbenoj liniji u selu Orahovica (općina Konjic), je ubijen snajperskim hicem.
KOLENDA, (IVICA) PETAR - muškarac, star oko 20 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH.
KOLOBARIĆ, ZDENKO - muškarac, rođen 1969., po nacionalnosti Hrvat, s područja općine Široki Brijeg, pripadnik HVO-a. Ubili su ga u selu Doljani (općina Jablanica), na lokalitetu zvanom “Stipića livade”, 28.07.1993. godine, a poslije izmasakrirali, pripadnici Armije BiH.
KOLOVRAT, (IVO) IGOR - muškarac, rođen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vučipolje (općina Bugojno). Ubijen 25.07.1993., snajperskim hicem ispaljenim s položaja pripadnici Armije BiH.
KOLOVRAT, (STOJKO) IVO - muškarac, rođen 07.11.1949., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vučipolje (općina Bugojno). Ubijen je, 25.07.1993., snajperskim hicem ispaljenim s položaja pripadnika Armije BiH. Pokopan je, 26.07.1993., u selu Kandija na mjesnom groblju.
KOMŠO, (JOZO) MARKO - muškarac, rođen 1919., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Crkvenjak (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na području općine Kakanj.
KOMŠO, (MIJO) MIJO - muškarac, rođen 1921., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Haljinići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga, 09.06.1993. godine.
KOMŠO, (ANTE) ZORAN - muškarac, rođen 1974., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čatića (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993., na prostoru općine Kakanj.
KOMŠO, (MIJO) ZORAN - muškarac, rođen 1974., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Marijina Voda (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na prostoru općine Kakanj.
KONTA, (IVO) IVKA - žena, rođena 06.02.1928., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kandija (općina Bugojno), mentalno retardirana osoba. Dana, 10.09.1993., otišla je obići bratovu kuću. Istog dana je pronađena ubijena i zapaljena.
KOSTIĆ, ANĐA - žena, civil, rođena 1923., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Orlište (općina Konjic). Posljednjih osam godina života bila je nepokretna. Ubili su je u njezinoj obiteljskoj kući u selu Orlište, 23.03.1993., pripadnici Armije BiH koji su joj pucali u usta.
KOSTIĆ, (TADE) BRANKO - muškarac, civil, rođen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orlište (općina Konjic). Ubili su ga u selu Orlište, 23.03.1993., pripadnici Armije BiH koji su mu iz automatskog oružja pucali u leđa i glavu.
KOSTIĆ, IVAN - muškarac, civil, rođen 1907., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orlište (općina Konjic). Ubili su ga u njegovoj obiteljskoj kući u selu Orlište, 23.03.1993., pripadnici Armije BiH.
KOSTIĆ, JANJA - žena, civil, rođena 1913., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Orlište (općina Konjic). Ubili su je u selu Orlište, u neposrednoj blizini njenog gospodarskog objekta (štala), 23.03.1993., pripadnici Armije BiH.
KOŠAK, (FRANE) LJUBO - muškarac, rođen 02.08.1929., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Kod ribarnice u Bugojnu smrtno je ranjen 19.07.1993. Tijelo je ostalo na cesti tri dana, nakon čega je pokopan na groblju Sultanovići (općina Uskoplje).
KOVČALIJA, (SLAVKO) PERO - muškarac, rođen 23.03.1967., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Uzdol (općina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
KOVAČ, (ILIJA) MARIO - muškarac, rođen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Konjica. Ubili su ga, 01.05.1993., u gradu Konjicu (u obiteljskom stanu gdje je živio s roditeljima) pripadnici Armije BiH.
KOVAČEVIĆ, (MARIJAN) MARKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kraljeve Sutjeske (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
KOVAČEVIĆ, PERO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
KOVAČIĆ, (ANTUN) PERO - muškarac, star preko 60 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je pred svojom kućom u Gračanici, koncem srpnja 1993. godine.
KOZARIĆ, (BLAŽA) ANĐELKO - muškarac, rođen 02.01.1950., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Konjica. Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol (općina Rama/Prozor), kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
KOZARIĆ, BLAŽ - muškarac, rođen 1903., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz grada Konjica, posjedovao je vlastitu kovačku radnju. Pripadnici Armije BiH okrutno su ga ubili (kovačkim čekićem su mu razlupali glavu), 14.09.1993., ispred njegove radnje u gradu Konjicu.
KOZARIĆ, (MARICA) JOSIP - muškarac, rođen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz Konjica, pripadnik HVO-a. Ubili su ga u gradu Konjicu, 23.03.1993., pripadnici Armije BiH.
KOZARIĆ, (PERO) MARA - žena, civil, rođena 1930. po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
KOZINA, BERTA - žena, civil, rođena 1933. (Ivina supruga), po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su je ispred njezine kuće u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Pokojničino tijelo je pokopano pokraj pokojničine štale.
KOZINA, (MATE) KAZIMIR - muškarac, rođen 1967., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu.
KOZINA, (STIPO) MIROSLAV - muškarac, rođen 1967., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu.
KOZINA, (IVO) PERO - muškarac, rođen 1956., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubio ga je (strijeljao) u selu Čukle, 08.06.1993., Osman (Muharem) Softić, pripadnik Armije BiH koji je toga dana s drugim pripadnicima Armije BiH počinio oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano, 09.06.1993., u selu Čukle na nepoznatom mijestu.
KRAJNOVIĆ, (TOME) JEDINKO - muškarac, rođen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz naselja Podbriježje (općina Zenica). Poginuo 18.04.1993. godine, u Podbriježju, a pokopan 21.05.1993., u Podbriježju.
KRAMAR, MATO - muškarac, civil, starosti oko 60 godina, po nacionalnosti Hrvat, umirovljenik, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhićen je (skupa sa Franjom Jakićem) na lokaciji zvanoj “Crvene stijene” dok se je sa skupinom od 13 civila pokušavao evakuirati u pravcu sela Radonjići a iz prostora sela Maline kojega su, tog dana, oružano napali pripadnici Armije BiH. Predpostavlja se da su uhićenici istog dana i ubijeni, jer se o njima od tada ništa nezna.
KRAMAR, (DRAGO) MIRKO - muškarac, starosti oko 40 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, u selu Maline (općina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
KRAMAR, (MIJO) SLAVKO - muškarac, civil, rođen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik), mentalno retardirana osoba (duševni bolesnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, u selu Maline (općina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
KREZIĆ, FLORIJAN - muškarac, rođen 27.02.1963., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Golubinja (općina Žepče). Kako je, skupa s ocem i majkom, od Muslimana protjeran iz svog sela, privremeni je smještaj našao kod rodbine u selu Kiseljak (općina Žepče). Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na hrvatsko civilno pučanstvo sela Kiseljak, ubili su ga, 16.08.1993. godine.
KREZIĆ, FRANJO - muškarac, 02.02.1934., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Golubinja (općina Žepče). Kako je, skupa sa suprugom i sinom, od Muslimana protjeran iz svog sela, privremeni je smještaj našao kod rodbine u selu Kiseljak (općina Žepče). Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na hrvatsko civilno pučanstvo sela Kiseljak, ubili su ga, 16.08.1993. godine.
KREZIĆ, KATA - žena, 12.09.1933., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Golubinja (općina Žepče). Kako je, skupa s mužem i sinom, od Muslimana protjerana iz svog sela, privremeni je smještaj našla kod rodbine u selu Kiseljak (općina Žepče). Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na hrvatsko civilno pučanstvo sela Kiseljak, ubili su je, 16.08.1993. godine.
KREŠEVLJAK, (ZRINO) IVAN - muškarac, rođen 1975., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Zarobili su ga, s još 29 pripadnika HVO-a, pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na području sela Buhine Kuće (općina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
KREŠO, (NIKO) ANTE - muškarac, civil, rođen 1935., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Žitača (općina Konjic). Dana, 23.03.1993., dok je, vraćajući stoku, prolazio pokraj katoličke crkve “sv. Ante” u selu Žitača, pogođen je jednim metkom u predio leđa a od zadobijene prostrjelne rane je potom preminuo.
KREŠO, (MIRKO) CMILJKO - muškarac, civil, rođen 1940., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina (općina Konjic), stalno zaposlen u Njemačkoj, u Trusinu došao povodom Uskrsa. Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u hodniku njegove obiteljske kuće u selu Trusina iz vatrenog oružja dvoje pripadnika Armije BiH koji su potom zapalili kuću u kojoj je pokojnikovo tijelo izgorjelo.
KREŠO, (JURO) IVICA - muškarac, civil, rođen 1935., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina (općina Konjic). Ubijen je u selu Trusini, 16.04.1993. oko 9:00 sati, ispred kuće čiji je vlasnik Musliman prezimenom Mašić.
KREŠO, (MARKO) NEDJELJKO “NEDO” - muškarac, rođen 1953., iz sela Trusina (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oružja ubili su ga (strijeljali) pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare kuće čiji je vlasnik Ivan Drljo skupa s još pet pripadnika HVO-a.
KREŠO, (CMILJKO) PERO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1961., iz sela Trusina (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oružja ubili su ga (strijeljali) pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare kuće čiji je vlasnik Ivan Drljo skupa s još pet pripadnika HVO-a.
KREŠO, (ANDRIJA) VELIMIR “VELJKO” - muškarac, civil, rođen 1934., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina (općina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina (općina Konjic), ispred garaže čiji je vlasnik Ivica Krešo, pripadnici Armije BiH koji su mu iz vatrenog oružja pucali u leđa dok su ga vodili kroz selo.
KRIŽANAC, (JAKO) ANTO - muškarac, rođen 1942., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
KRIŽANAC, (NIKO) DRAGAN “ČURAN” - muškarac, rođen 1960., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Križančevo Selo (općina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Križančevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Počulica, općina Vitez), uz još 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano.
KRIŽANAC (ANTE) IVICA - muškarac, rođen 1959., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
KRIŽANAC, (JOZO) TOMISLAV - muškarac, rođen 1969., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
KRIŽANIĆ, (STIPE) RAMZO - muškarac, rođen 1965., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
KRIŽANOVIĆ, (ANTE) MIJO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vrpeč (općina Bugojno). Koncem srpnja 1993., nađen je izmasakriran, nagorjele glave, vezan konopcem za noge zajedno sa Janjom Strujić. Vjerojatno je ubijen u Vrpeči. Tijelo je identificirano u selu Čipuljiću. Pokopan je u Sultanovićima (općina Uskoplje).
KRIŠTO, ANTE - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Prnjavor (općina Vitez). Ubili su ga pripadnici Armije BiH. Pokojnikovo tijelo pokopano je, 18.04.1993., u selu Prnjavoru, pokraj kuće čiji je vlasnik Drago Jurčević.
KRIŠTO, (ANTE) VLADO - muškarac, rođen 1958., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Uhitili su ga (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik) gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
KRSTIĆ, (FRANJO) LJUBAN - muškarac, rođen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Srijetež (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH, ubili su ga, tijekom 1993., na prostoru općine Kakanj.
KULJANIN, (TODOR) ZORAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1955., iz Donjeg Sela (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon zarobljavanja ubili su ga u selu Homolje (općina Konjic), 19.04.1993., a pripadnici Armije BiH.
KUREVIJA, MARICA - žena, civil, rođena 1926., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Stranjani (općina Zenica). Strijeljana je u Kuli (općina Zenica), 18.04.1993., a 23.05.1993., pokopana u Stranjanima.
KURT, (PERO) JADRANKO - muškarac, rođen 1973., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dolac Bila (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Dolac Bila pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Dolac Bila i njihovu imovinu.
KUSTURA, (IVO) DRAGIJA - žena, rođena 1930., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Goruša (općina Bugojno). Ubijena je, 21.07.1993., u selu Goruši, gdje je i pokopana.
KUSTURA, JOZO - muškarac, rođen 1923., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grm (općina Zenica). Nakon oružanog napada i ulaska pripadnici Armije BiH u selo Grm, uhitio ga je i ubio Eniz Bašić (pripadnik Armije BiH) 18.04.1993., skupa s još dvojicom Hrvata, civila (Mirko Letić i Luka Šestina). Spaljena tijela ove trojice Hrvata su pronađena u izgorjeloj vikendici čiji je vlasnik Nevenka Župan.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (I,J...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

IKIĆ, (MILE) DUŠKO - muškarac, rođen 1944., pripadnik HVO-a. Uhitili su ga (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik) gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
IKIĆ, (PETAR) MLADEN - muškarac, rođen 1939., pripadnik radnog voda civilne zaštite, po nacionalnosti Hrvat. Uhitili su ga (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik) gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
ILIĆ, (VINKO) DAVOR - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, živio u selu Kostajnica (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon zaroblajvanja ubili su ga (premda je bio ranjen), 09.05.1993., na planini Bokševici (općina Jablanica), pripadnici Armije BiH.
ILIĆ, (ANTE) ILIJA - muškarac, civil, rođen 1915., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Mrkosovice (općina Konjic). Ubio ga je u selu Mrkosovice (pokraj njegove obiteljske kuće), 01.05.1993., Hikmet Lipovc, pripadnik postrojbe Armije BiH zvane “Neretvica” kojom je zapovjedao Hasan Hakalović.
ILIĆ, MARINKO - muškarac, star 19. godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH su ga ubili, 13.06.1993., na prostoru općine Kakanj.
ILIĆ, MIJA - žena, civil, rođena 1914., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Mrkosovice (općina Konjic). Ubili su je, 01.05.1993., u selu Mrkosovice (dok je pomagala oko sahrane jedne umrle žene) pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Neretvica” kojom je zapovjedao Hasan Hakalović.
IVANKOVIĆ, (JURO) ANĐA - žena, civil, rođena 1936., iz sela Trusina (do 1992. godine, živjela je u Sarajevu, u naselju Otes, a po izbijanju ratnih sukoba u tom naselju dolazi sa mužem u njegovo rodno selo Trusina). Ubili su je u selu Trusina (općina Konjic), 16.04.1993. oko 9:00 sati, pripadnici Armije BiH koji su u nju rafalno pucali, u više navrata, iz vatrenog oružja.
IVANKOVIĆ, (ANTE) MIRKO - muškarac, civil, rođen 1935., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Konjica. Ubili su ga, 20.04.1993., u gradu Konjicu pripadnici Armije BiH.
IVANKOVIĆ, (ILKO) MIRKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Ubili su ga na području općina Konjic, tijekom 1993., pripadnici Armije BiH.
IVANKOVIĆ, ZLATKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 16.04.1993., kada su na patrolu HVO-a, kojoj je pripadao imenovani, na punktu kod katoličkog groblja u gradu Vitezu (a vis á vis sela Ahmića), iz zasjede otvorili paljba. Ovo ubojstvo je bilo i razlogom (‘kap koja je prelila čašu’) otpočinjanja oštrih oružanih sukoba između Muslimana i Hrvata na širem području Lašvanske doline.
IVANKOVIĆ-GRGIĆ, (ANTE) ILIJA - muškarac, civil, rođen 1926., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina (općina Konjic). Do 1992. godine, živio je u Sarajevu, u naselju Otes, a po izbijanju ratnih sukoba u tom sarajevskom naselju dolazi sa suprugom u svoje rodno selo Trusina. Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, ispred njegove obiteljske kuće, pripadnici Armije BiH.
IVANOVIĆ, ANTE - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bistrica (općina Gornji Vakuf/Uskoplje). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 23.01.1993., a potom mučili i izmasakrirali.
IVIĆ, (BLAŽ) BLAŽ - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. 30.10.1993., s još šest Hrvata - civila krenuo je iz grada u želji da napusti Bugojno. U podnožju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih šest suputnika. Opravdano se sumnja da je u izvršenju ovog zločina sudjelovao i Muris Kalajhodžić zvani “Murgo”iz sela Gaja (općina Bugojno).
IVKOVIĆ, VINKO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
IŠTUK, (ANTE) JOZO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Ubili su ga, 30.07.1993., na lokalitetu Ominje (na području sela Grabovica), dok je radio na njivi, snajperskim hicem pripadnici Armije BiH sa svog položaja (od Ramljaković kuća).
JAKAŠEVIĆ, (PEJO) ŽELJKO - muškarac, rođen 16.06.1970., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
JAKIĆ, FRANJO - muškarac, civil, rođen 1924., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhićen je (skupa sa Matom Kramar) na lokaciji zvanoj “Crvene stijene” dok se je sa skupinom od 13 civila pokušavao evakuirati u pravcu sela Radonjići a iz prostora sela Maline kojega su, tog dana, oružano napali pripadnici Armije BiH. Predpostavlja se da su uhićenici istog dana i ubijeni.
JAKOVLJEVIĆ, (MARKO) ILIJA - muškarac, rođen 12.10.1962., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
JANKOVIĆ, (STIPO) DALIBOR - muškarac, rođen 1973., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja uhitili su ga, u selu Maline (općina Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
JANKOVIĆ, (FRANE) STIPO - muškarac, civil, star preko 30 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja uhitili su ga, u selu Maline (općina Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
JANKOVIĆ, (MARKO) VINKO - muškarac, rođen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo pokopano je, 09.06.1993., u blizini ugostiteljskog objekta (u selu Čukle) čiji je vlasnik Luka Galić.
JERKIĆ, (MARKO) STIPO - muškarac, rođen 1962., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ričice (općina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
JERKOVIĆ, (TOME) BRUNO - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Janjac (općina Zenica). Muškarac, Hrvat po nacionalnosti. Poginuo 22. 07.1993., u selu Budišičima (općina Novi Travnik). Istog dana je pokopan u Novom Travniku.
JERKOVIĆ, (STIPO) NIKICA - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a (brigada “Jure Francetić”). Uhitili su ga (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik) gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
JERKOVIĆ, (JOZE) ZORAN - muškarac, rođen 1961., po nacionalosti Hrvat, iz sela Janjac (općina Zenica). Ubijen je, 08.01.1993., u Busovači. Pokopan je, 08.01.1993., u Topaloj (općina Vitez).
JEZERČIĆ, (MATO) DRAGO - muškarac, rođen 26.02.1971., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
JEZIDŽIĆ, FRANJO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
JEZIDŽIĆ, (STIPE) IVICA - muškarac, rođen 1948., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čaušlije (općina Bugojno). Njegov brat Nikica ga je našao, 24.08.1993., izgorena u kući brata Marka (ne zna se točan datum smrti). Pokopan je u selu Čaušlije.
JEZVIĆ, (IVAN) TONI - muškarac, rođen 1974., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Zarobili su ga, s još 29 pripadnika HVO-a, pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na području sela Buhine Kuće (općina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
JONJIĆ, FRANJO - muškarac, rođen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz Zenice. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 10.06.1993., na prostoru općine Zenica.
JOSIPOVIĆ, (PERO) MARKO - muškarac, rođen 1934., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brajkovići (općina Travnik). Ubili su ga, u neposrednoj blizini vlastite kuće (na lokaciji zvanoj “Majdan”, iznad crkve) u selu Brajkovići, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Brajkovići i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano u dvorištu njegove kuće.
JOSIPOVIĆ, (IVAN) TOMISLAV - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1974. u selu Doljani (općina Jablanica), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, u selu Doljani (općina Jablanica), 08.10.1993., pripadnici Armije BiH.
JOZAK, ANTE - muškarac, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnik PU Travnik. Ubio ga je (metkom ispaljenim u leđa), u Travniku, Dragan Beljić - pripadnik postrojbe Armije BiH zvane “Mečići”.
JOZIĆ, (JURO) PETAR “PERO” - muškarac, civil, rođen 1938., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Pokojište (općina Konjic). Nakon brutalnog premlaćivanja ubijen (izmasakriran) u selu Pokojište (općina Konjic), 04.08.1993. Počinitelji su pripadnici Armije BiH.
JUGOVIĆ, (STIPO) PAVA - žena, rođena 1947., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Tomići (općina Maglaj). Pripadnici Armije BiH stacionirani u susjednom selu Krsno Polje, ubili su je snajperskim hicem, 04.09.1993. oko 15:00 sati u njenoj kući, dok je ložila vatru.
JUKIĆ, (ANTE) ANICA - žena (supruga Stjepanova), civil, rođena 1920., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Jukići (općina Konjic). U blizini sela Rastić (općina Konjic), u kojem uglavnom žive Muslimani ubijena je, 17.04.1993., nakon strašnog zlostavljanja i mučenja (na njenom tijelo je nadostajala glava koja je naknadno pronađena u obližnjem grmlju).
JUKIĆ, (ANDRIJA) ILIJA - muškarac, rođen 1941., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Donja Borovica (općina Vareš). Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Frkina jedinica” brutalno su ga ubili, početkom studenog 1993., u gradu Varešu.
JUKIĆ, (STIPE) IVICA - muškarac, rođen 1968., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
JUKIĆ, (DANE) STJEPAN - muškarac, civil, rođen 1924., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jukići (općina Konjic). U blizini sela Rastić (općina Konjic), u kojem uglavnom žive Muslimani ubijen je, 17.04.1993., nakon strašnog zlostavljanja i mučenja (na njemu je ložena vatra a potom je spaljen).
JUKIĆ, (MARKO) ŽARKO - muškarac, rođen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Boganovci (općina Bugojno). Ubijen je koncem srpnja 1993., na prostoru općine Bugojno. Pokopan je u selu Sultanovići (općina Uskoplje), na mjesnom groblju.
JUNČIĆ, ZDRAVKO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
JURČEVIĆ, DANIJELA - žensko dijete, stara devet mjeseci, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz grada Novog Travnika. Ubili su je, 04.09.1993., minobacačkom granatom pripadnici Armije BiH, pri granatiranju Novog Travnika.
JURČEVIĆ, (NIKO) DRAGAN “BUCO” - muškarac, starosti oko 22 godine, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Postinje (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga, u selu Maline (općina Travnik), pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oružani napad na selo Maline.
JURČEVIĆ, (JOZE) LJUBAN - muškarac, rođen 1966., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
JURČEVIĆ, STIPICA - muškarac, rođen 1969., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Počulica (općina Vitez), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga masakriranjem ubili u Križančevu Selu, 22.12.1993. Tijelo je bilo zakopano u masovnoj grobnici na Crvenoj zemlji u selu Počulici. Identificiran je samo po dijelovima odjeće nakon 40 dana.
JURČEVIĆ, STIPO - muškarac, rođen 17.11.1968., civil, po nacionalnosti Hrvat, fotoreporter (radio za “Hrvatski list”), iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja. Poginuo 21.11.1993., u blizini sela Vrci (općina Gornji Vakuf/Uskoplje) pri eksplozije minobacačke granate ispaljene s položaja pripadnika Armije BiH.
JURANOVIĆ, (NIKO) IVO - muškarac, rođen 1957., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 23.01.1994., na predjelu “Borića” (selo Lovnica u općini Zavidovići), a potom masakriranjem ubili (odsječen spolni organ, počupani svi nokti s prstiju ruku, nožem probijani zglobovi na prstima ruku, usta rasječena s obje strane sve do ušiju).
JUREŠIĆ, (IVO) VINKO - muškarac, rođen 1951., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
JURIČIĆ, JOZO - Hrvat, iz sela Lug (opć. Tomislavgrad), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga kod Prozora, 25.10.1992. godine.
JURIĆ, ANICA - žena, rođena 1906., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Ljubunci - zaseok Jurići (općina Prozor/Rama). Ubio ju je Zajim Hero, pripadnik Armije BiH, 24.06.1993., u obiteljskoj kući iz vatrenog oružja.
JURIĆ, ANICA - žena, rođena 1933., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Doljani (općina Jablanica). Pripadnici Armije BiH ubili su je u selu Doljani, 28.07.1993. godine.
JURIĆ, DELFA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, ubili su je pripadnici Armije BiH.
JURIĆ, (JURO) DRAGAN - muškarac, rođen 1975., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
JURIĆ, (MATO) DRAGICA - žena, civil, rođena 1949., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Repovica (općina Konjic). Smrtno stradala u selu Repovica, 22.07.1993. godine. Počinitelji su pripadnici Armije BiH.
JURIĆ, (IVO) IVO - muškarac, rođen 1974., iz sela Maline (općina Travnik). Skupa za Zoranom Matoševićem ubijen je, iz zasjede, sa barikade Armije BiH, na raskrižju puta za Guču Goru, 16.03.1993.
JURIĆ, (ILIJA) JOZO - muškarac, civil, rođen 1931., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gorani (općina Konjic). Ubili su ga, 25.03.1993., u selu Gorani pripadnici Armije BiH, dok je sjedio u svojoj obiteljskoj kući.
JURIĆ, (STJEPAN) JURO - muškarac, civil, rođen 1941., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj), skupa sa svoja tri sina Stjepanom (25), Ljubomirom (21) i Draganom (18) i još 12 Hrvata, stanovnika sela Kovači.
JURIĆ, (JURO) LJUBOMIR - muškarac, rođen 1972., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
JURIĆ, (PAVO) MARINKO - muškarac, rođen 1974., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovača (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
JURIĆ, (MIJO) MARKO - muškarac, rođen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Holjanića (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na prostoru općine Kakanj.
JURIĆ, (DRAGE) MATEA - žensko dijete, stara 2 godine, po nacionalnosti Hrvatica. Ustrijeljena u automobilu marke FORD-ESKORD registracije ZE 812-25. Pogođena je sa 17 metaka (rafal) sa udaljenosti od cca 10 metara. Tom prilikom je majka male Mateje, S.J., teško ranjena. Ovaj zločin počinili su u Zenici, u ulici Slaviše Vajnera Čiče, pripadnici 7. muslimanske brigade, 3. korpusa (zvanog i “Zenički”) Armije BiH.
JURIĆ, (VLADO) MLADEN - muškarac, rođen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Podorašac (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon zarobljavanja, ubili su ga pripadnici Armije BiH, u obiteljskoj kući u selu Podorašac, 24.04.1993. godine.
JURIĆ, NOVKA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Šantići - zaseok Buhine Kuće (općina Vitez). Zarobili su je pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na području sela Buhine Kuće (općina Vitez). Od tada joj se gubi svaki trag.
JURIĆ, (JURO) STJEPAN - muškarac, rođen 1968., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
JURIĆ-KRNJIĆ, (JOZO) JAGODA - žena, rođena 1952., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
JURIŠIĆ, (MARIJAN) JEČENKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Srijetež (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
JURIŠIĆ, JOSIP - muškarac, star 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šenkovići (općina Novi Travnik). Ubili su ga, na kućnom pragu, pripadnici Armije BiH, 09.06.1993. Skupa s njim je ubili su i njegova sina Zdravka. Predpostavlja se (prema izjavama svijedoka) da ih je ubio Mustafa Perenda.
JURIŠIĆ, (MARKO) NIKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grgići (općina Bugojno). Ubili su ga pripadnici Armije BiH, sredinom 1993., u selu Grgići.
JURIŠIĆ, (ANTE) VINKO - muškarac, rođen 26.01.1942., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grgići (općina Bugojno). Ubijen je 11.07.1993., nedaleko svoje kuće. Pokopan je u groblju u Čaušlijama.
JURIŠIĆ, (JOSIP) ZDRAVKO - muškarac, civil, star 23 godine, Hrvat, iz sela Šenkovići (općina Novi Travnik). Ubili su ga, na kućnom pragu, pripadnici Armije BiH, 09.06.1993. Skupa s njim ubili su i njegova otca Josipa. Opravdano se predpostavlja (prema izjavama svijedoka) da ih je ubio Mustafa Perenda.
JUTANDA, (ĐURO) DRAŽENA - žena, rođena 1962., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Buhine Kuće (općina Vitez). Pripadnici Armije BiH, ubili su je (izmasakrirana), 09.01.1994., u njezinoj kući, u selu Buhine Kuće.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (E,F,G,H...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

ERIĆ, (IVO) DRAGO
- muškarac, rođen 1958. pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga u selu Čukle, 08.06.1993., pri pokušaju obrane i zaštite civilnog pučanstva sela Čukle, pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano u selu Čukle, u blizini seoskog rezervoara za vodu.
ERKAPIĆ, DRAGAN - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
FILIPOVIĆ, (DAVORIJE) MARKO - muškarac, star 45 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Živalji (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 14.06.1993. godine.
FILIPOVIĆ, (ŠIMO) LJUBAN - muškarac, star 21 godinu, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jas. Bištrani (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.06.1993. godine.
FILIPOVIĆ, (IVO) SMILJAN - muškarac, star 25 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vukanovići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 10.06.1993. godine.
FRANJIĆ, (IVO) BLAŠKO - muškarac, rođen 1953., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
FRLJIĆ, DRAŽEN - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krtine (općina Vitez). Ubijen 20.06.1993., u selu Krtine gelerima granate koju su na to selo iz ručnog bacača ispalili pripadnici Armije BiH.
GAGRO, (PERO) MILJENKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1954. u selu Risovac (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”. Mučen i ubijen (izmasakriran) u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993. Počinnitelji su pripadnici Armije BiH.
GALIĆ, (PETAR) DINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1971. u selu Posuški Čitluk (općina Posušje), pripadnik HVO-a. Ubili su ga na lokaciji zvanoj “Strop” (općina Jablanica), 13.11.1993., pripadnici Armije BiH.
GALIĆ, (LUKA) IVO - muškarac, rođen 1928. civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su ga ispred obiteljske kuće u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na nepoznatom mjestu.
GALIĆ, ZORAN - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
GAVRANOVIĆ, (FRANE) LJUPKO “LJUBAN” - muškarac, star oko 55 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
GAVRANOVIĆ, (STIPAN) PAVO - muškarac, civil, rođen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Ubijen je koncem srpnja 1993., u selu Gračanica.
GAVRIĆ, (STOJAN) PERO - muškarac, rođen 1958. po nacionalnosti Hrvat, iz sela Lug (općina Bugojno). Poginuo u srpnju 1993., pokopan u Sultanovićima (općina Uskoplje).
GAZIBARIĆ, (MARKO) DRAGAN - muškarac, star oko 20 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čukle (općina Travnik). Tijekom lipnja 1993., teško je ozlijeđen, na području općine Travnik, projektilima ispaljenim iz mitraljeza sa položaja pripadnika 3. Korpusa Armije BiH. Usljed nedostatka liječničke pomoći i blokade prometnica (od strane pripadnika Armije BiH) preminuo je nakon cca 10 sati vremena.
GAZIBARIĆ, MARA - žena (Perina supruga), rođena 1925., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Čukle (općina Travnik). Ubili su je ispred njene kuće u selu Čukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Čukle i njihovu imovinu. Sumještani su pokojničino tijelo unijeli u njezinu kuću, a pripadnici Armije BiH su kuću potom zapalili.
GAŠO, DANICA - žena (Zvonkina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz grada Travnika. Ubili su je, 19.04.1993. (ponedjeljak), u njenom stanu (kod ulaznih vrata) iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH.
GAŠPER, (STIPAN) JAKOV - muškarac, rođen 1929., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje (općina Bugojno). Ubijen je, 19.07.1993., kao zarobljenik u Odžaku. Za ovaj zločin odgovoran je Semin Rustempašić, zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na području sela Jablanje.
GAŠPER, (NIKO) MARKO - muškarac, rođen 1929., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje (općina Bugojno). Ubijen je, 19.07.1993. Za ovaj zločin odgovoran je Semin Rustempašić, zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na području sela Jablanje.
GLIBO, JOSIP - muškarac, rođen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ljubunci (općina Prozor/Rama), pripadnik HVO-a. Ubili su ga iz zasjede, 23.10.1992., u blizini grada Prozora pripadnici Armije BiH.
GLIBO, ZORKA - žena, rođena 10.10.1938. (Markova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Uzdol (općina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
GOJANOVIĆ, FINKA - žena, civil, starosti oko 72 godine, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grahovik (općina Travnik). Dana, 06.06.1993. oko 15:45 sati, ubili su je u njenoj kući pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Grahovik i njihovu imovinu.
GOLUBOVIĆ, (ZVONKO) ŽELJKO - muškarac, rođen 28.08.1958., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
GOTOVAC, (ANDRIJA) STJEPAN - muškarac, rođen 1945., civil, po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Ubili su ga na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
GRABOVAC, ANKICA - žena (Antina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica,, iz sela Šantići - zaseok Buhine Kuće (općina Vitez). Pripadnici Armije BiH ubili su je u neposrednoj blizini njene kuće, 09.01.1994. godine.
GRABAVAC, (ANTO) DANIJEL - muško dijete, staro jednu godinu, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz zaseoka Buhine Kuće u selu Šantići (općina Vitez). Ubili su ga, 09.01.1993., u neposrednoj blizini roditeljske kuće pripadnici Armije BiH.
GRABOVAC, FABIJAN - muškarac, rođen 01.01.1967., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
GRABOVAC, (ANTE) IVO - muškarac, rođen 1929., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Rosulje (općina Bugojno). U noći 06./07.09.1993., odveli su ga nepoznati pripadnici Armije BiH. Sutradan je pronađen u Mlavi, djelomice potopljen u vodu, s prostrijeljenom slijepoočnicom. Ivo je bio jedini muškarac - Hrvat koji je nakon muslimanske agresije ostao živjeti u ovom selu koje je bilo isključivo nastanjeno Hrvatima, tako da u selu više nema Hrvata.
GRABOVAC, (MARKO) NEDELJKO - muškarac, rođen 1966., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Križančevo Selo (općina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Križančevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Počulica, općina Vitez), uz još 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano.
GRABOVAC, NIKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna, odvele su ga koncem srpnja uniformirane osobe na saslušanje u prostorije muslimanske civilne policije (MUP BiH) u Bugojnu. Odveden je iz podruma zgrade u kojoj je stanovao i proveden kroz crkveno dvorište a usmrćen je u parku ispred BiH banke. Tijelo mu je ležalo tu nekoliko dana nakon čega je premješteno iza šljunkare kod ciglane. Nakon 15 dana leš je identificiran i pokopan. Odgovornost za njegovu smrt snosi načelnik MUP-a Senad Dautović.
GRAHOVAC, ANTO - muškarac, rođen 1952., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
GRBAVAC, STIPO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Crniča (općina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Gračanica (općina Bugojno).
GRGIĆ, ANA - žena, rođena 1917., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Zimića (općina Visoko). Ubila su je četvorica pripadnika Armije BiH (Ramo Bešlija, Rašid Džafić zvani “Raško”, Namir Mešetović i Abdulah Matoruga zvani “Avdica”). Prije smrti su je zlostavljali i mučili. Ubijena je, 14.11.1993., skupa s kćerkom Fridom i zetom (Fridinim suprugom) Jurom Blažević.
GRGIĆ, ANTO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Snajperskim hicem ubili su ga pripadnici Armije BiH, sredinom 1993., na Bobašima.
GRGIĆ, MLADEN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Ubijen (izmasakriran) 09.01.1994., u selu Buhine Kuće (općina Vitez).
GRLIĆ, (IVICA) NIKICA - muškarac, rođen 13.04.1952., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubijen je iz puške u podrumu kuće Branka Jurića 23.07.1993., zajedno sa obitelji Mršo. Viđeno je njegovo mrtvo tijelo, nakon toga je uklonjeno i nije poznato gdje je zakopano. Odgovornost za njegovu smrt snose pripadnici postrojbe “Zecovi” koji su djelovali na tom području. Na vozilu kojim su se vozili bio je natpis: “Bog oprašta, Zecovi ne”!
GRNJAĆA, (ILIJA) MATO - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grnjaće (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH brutalno su ga ubili, 13.06.1993. godine.
GROZNICA, (JURO) ANDRIJA - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Sovići (općina Jablanica), do smrti je radio kao pripadnik policije u policijskoj postaji Jablanica. Ubili su ga u selu Doljani (kod mosta na rječici Doljanka u zaselku Bašići), općina Jablanica, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
GRUBEŠA, MARA - žena, rođena 01.05.1943. (Pavina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Uzdol (općina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
GRUBEŠIĆ, ANĐA - žena (Mijina supruga), po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Oselište (općina Busovača). Pripadnici muslimanske civilne policije (MUP BiH) iz sela Bukovci (općina Busovača), brutalno su je ubili hladnim oružjem (izboli nožem), 02.02.1993. Skupa s njom je ubijen, na isti način, i njen suprug Mijo.
GRUBEŠIĆ, MIJO - muškarac, (Anđin suprug), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Oselište (općina Busovača). Pripadnici muslimanske civilne policije (MUP BiH) iz sela Bukovci (općina Busovača), brutalno su ga ubili hladnim oružjem (izboli nožem), 02.02.1993. Skupa s njim je ubijena, na isti način, i njegova supruga Anđa.
GUDELJ, (FRANJO) DRAGAN - muškarac, rođen 1957., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Križančevo Selo (općina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Križančevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Počulica, općina Vitez), uz još 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano.
GVOZDEN, JADRANKO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti, iz grada Bugojna. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni a prema neslužbeni informacijama s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.) nitko od njih nije živ. Prema nekim navodima nakon neodređenog vremena ubijen je (brutalno pretučen do smrti) u prostorijama ‘Privredne banke Bugojno’ pred ostalim Hrvatima s kojima je bio zatočen.
GVOZDEN, (IVO) JOSIP - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Glavica (općina Bugojno). Poginuo je, koncem srpnja 1993. Pokopan na groblju “Biljeg” u Glavicama.
HARAMBAŠIĆ, FANIKA - žena, po nacionalnosti Hrvatica, navodno rođena u Vrbanji, živjela u Gračanici (općina Bugojno). Ubijena je u selu Gračanica, koncem srpnja 1993. Pokopana u selu Sultanovići (općina Uskoplje).
HERCEG, JAKOV - muškarac, civil, starije starosne dobi, po nacionalnosti Hrvat. Tijekom lipnja (?) 1993. godine, ubili su ga (zaklali) pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “El Mudžahid”, na području općine Travnik.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (D,DŽ,Đ...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt  Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

DADIK, (JURO) LUKA - muškarac, rođen 1964., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Vareša u istoimenoj općini. Pripadnik postrojbe HVO-a zvane “Bobovac”. Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Frkina jedinica” zarobili su ga početkom studenog 1993., te odmah, nakon brutalnog zlostavljanja i mučenja ubili.
DAMJANOVIĆ, MAGDALENA - žensko dijete, stara 17 godina, civil, Hrvatica. Pripadnici Armije BiH ubili su je, snajperskim hicem 1993. godine, na području grada Viteza (općina Vitez).
DELIJA, ŽIVKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici Armije BiH su ga, 22.12.1993., izmasakrirali (može se reći da je preklan; od uha do uha) na području Križančeva Sela )općina Vitez).
DELJAK (ANTE) STIPO - muškarac, rođen 1963., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
DIDAK, MARKO - muškarac, civil, starosti oko 45 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz naselja Donja Bojna (grad Travnik). Dana, 04.06.1993., ubio ga je, ispred obiteljske kuće u naselju Donja Bojna nepoznati pripadnik Armije BiH. Pokojnikovo tjelo je pokopano na groblju u naselju Donja Bojna.
DIDAK, (JURO) SLAVKO - muškarac, rođen 1963., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnika - Kraljevćeva 3. Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
DIJAKOVIĆ, (ŽELJKO) KRUNO - muškarac, rođen 19.09.1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Borovica (općina Vareš). Pripadnici postrojbe Armije Bih zvane “Frkina jedinica” brutalno su ga ubili, početkom studenog 1993., u gradu Varešu.
DILBER, ANTO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
DILBER, (NIKICA) ANTO “SVETAC” - muškarac, rođen 1945., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Zarobljen je skupa s Ivčanom Antunovićem na Crničkim Podovima. Nakon nekog vremena njegov poslovođa, Salem Šehić, ‘hvalio se’ Ivčanu da su Antu ubili, govoreći mu: “Ubili smo onog Antu koga su zvali ‘Svetac’”! U utorak 12.07.1994. Antina supruga je identificirala njegov leš na groblju Humac. Tom prilikom joj je rečeno da je njegov leš nađen u Vrbasu između sela Zlavasti i Gračanice.
DILBER, MIĆO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
DILBER, (PERO) ZDRAVKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gračanica (općina Bugojno). Koncem srpnja 1993., ubijen je pred svojom kućom u Gračanici.
DJAKOVIĆ, (ANTE) BOŽO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, u selu Maline (općina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
DOGAN, (IVAN) MATO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1961. u selu Glogošnica (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Mučen i ubijen u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993. Počinitelji su pripadnici Armije BiH.
DOMIĆ, (MARKO) ZORAN - muškarac, rođen 1960., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Paklarevo (općina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
DRAGIĆ, IVANKA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, rođena 1947., živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
DREŽNJAK, (TOMO) ANDRIJA - muškarac, rođen 1921., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
DREŽNJAK, (ANDRIJA) DRAGICA - žena, rođena 1953., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
DREŽNJAK, LJUBA - žena, rođena 1932. (Živkova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
DREŽNJAK, MARA - žena, Andrijina supruga, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
DREŽNJAK, (BLAŽ) ŽIVKO - muškarac, rođen 1933., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
DRLJO, (ILIJA) ANDRIJA - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1947., iz sela Trusine (općina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH.
DRLJO, (KATA) ANTE “TUNJO” - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1936., iz sela Trusina (općina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina pripadnici Armije BiH koji su u njega pucali iz vatrenog oružja.
DRLJO, (JAKOV) ANTO - muškarac, rođen 1962., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zgošća (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 12.06.1993. godine.
DRLJO, (JOZO) ANTO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1936., živio na području općine Konjic. Ubili su ga, na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
DRLJO, (ILIJA) FRANJO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1942., iz sela Trusina (općina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH.
DRLJO, (ANDRIJA) IVAN - muškarac, rođen 1971., iz sela Trusina (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oružja, ubili su ga (strijeljali), pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare kuće čiji je vlasnik Ivan Drljo skupa s još pet pripadnika HVO-a.
DRLJO, (PERO) IVAN - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1933. u selu Trusina (općina Konjic), do travnja 1992., živio je u Sarajevu. Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH u selu Trusina (gdje se nalazio kao prognanik sa svojom obitelji iz Sarajeva).
DRLJO, ILIJA - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1930., iz sela Trusine (općina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH.
DRLJO, (IVAN) KATA - žena, civil, rođena 1937. Ubili su je, u selu Trusina (općina Konjic), 16.04.1993. oko 9:00 sati, pripadnici Armije BiH, u više navrata pucajući rafalno u nju iz vatrenog oružja.
DRLJO, (MIĆO) KATA - žena, civil, rođena 1918. Ubili su je, u selu Trusina (općina Konjic), 16.04.1993. oko 9:00 sati, pripadnici Armije BiH, u više navrata pucajući rafalno u nju iz vatrenog oružja.
DRLJO (TADIJA) MATO - muškarac, rođen 1942., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Nakon predaje 25.03.1993., u Buturović Polju, i odlaganja oružja teško su ga ranili iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH (Sejdo Hakalović i Zijo Padalović). Nakon lječenja u jablaničkoj bolnici premješten je u Zenicu gdje je i umoren.
DRLJO, (ANDRIJA) TOMO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1926., iz sela Trusina (općina Konjic). Ubili su ga 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH.
DRLJO, (IVAN) ZDRAVKO “BOSANAC” - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1963., iz sela Trusina (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oružja ubili su ga (strijeljali), pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare kuće čiji je vlasnik Ivan Drljo skupa s još pet pripadnika HVO-a.
DRMIĆ, (JOZO) ILIJA - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz naselja Krtina Mahala (općina Vitez). Ubili su ga 07.09.1993., u naselju Krtina Mahala snajperskim hicem pripadnici Armije BiH.
DUJMOVIĆ, (ILKAN) LJUBA - žena, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Glavica (općina Bugojno). Ubijena prilikom evakuacije od svoje kuće u pravcu sela Donjići. Nije poznato gdje je pokopana.
DUJMUŠIĆ, (DANKO) MIRKO - muškarac, civil, rođen 1944., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Polje (općina Travnik). Ubili su ga 03.06.1993. oko 19:30 sati, u dvorištu obiteljske kuće u selu Polje granatom pripadnici Armije BiH. Pokojnikovo tjelo je pokopano nakon sedam dana (10.06.1993.) u dvorištu u kojem je i ubijen, a uz nadzor pripadnika UNPROFOR-a.
DUJMUŠIĆ, MIRKO - muško dijeta, civil, star tri godine, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Polje (općina Travnik). Početkom mjeseca lipnja 1993., pronađeno je njegovo mrtvo tijelo u selu Polje.
DUNDER, (ANDRIJA) ILIJA - muškarac, rođen 1964., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Novakovići (općina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH masakriranjem su ga ubili hladnim oružjem, 24.01.1994., u selu Novakovići.
DUSPER, (ILIJA) JURE - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Dana, 30.10.1993., s još šest Hrvata - civila krenuo je iz grada u želji da napusti Bugojno. U podnožju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih šest suputnika. Opravdano se sumnja da je u izvršenju ovog zločina sudjelovao i Muris Kalajhodžić zvani “Murgo” iz sela Gaja (općina Bugojno).
DŽAJA, NIKO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
DŽALTO, JELA - žena, rođena 05.06.1950. (Stipina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Uzdol (općina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
DŽIDIĆ, MARINKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1935., iz sela Vrci, o. Konjic. Ubijen je 23.03.1993., u selu Vrci dok je sjedio u svojoj obiteljskoj kući.
DŽOLAN, ANTE - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Rumboci (općina Prozor/Rama), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 25.10.1992., u Prozoru.
ĐOPO, (STJEPAN) MIRKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1966., iz sela Prijeslop/Podhum (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Mučki su ga ubili (iz zasjede), 23.03.1993., u selu Gostovići (općina Konjic) pripadnici Armije BiH.
ĐOPO, STJEPAN - muškarac, civil, rođen 1924., po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Ubili su ga na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
ĐOPO, (PERO) ZVONIMIR - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1971., iz sela Prijeslop/Podhum (općina Konjic) pripadnik HVO-a. Uhitili su ga, razoružali i ubili, u kući tetke Jele Rajić u selu Gostovići (općina Konjic), 23.03.1993., Sejdo Hakalović i Zijo Padalović (pripadnici Armije BiH, po nacionalnosti Muslimani iz sela Gostovići, općina Konjic). Prilikom ovog zločina počinitelji su teško ranili Jelu Rajić - tetku umorenog Zvonimira.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (C,Ć,Č...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt (
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

CRNJAK, BRANKO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
CRNJAK, PERICA - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
CVITANOVIĆ, (MATE) ILIJA - muškarac, rođen 23.11.1972., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Varvara (općina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
CVITKOVIĆ, (JURO) MARKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1954. u gradu Jablanici, pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Ubili su ga, u selu Doljani (kod baraka na prostoru zvanom “Strop”), općina Jablanica, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
ČAVAR, MARIJAN “GAVRO” - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ovčina (općina Busovača). Tijekom 1993., u selu Ovčina, ubio ga je pripadnik Armije BiH, Alija (Edhema) Pajić.
ČEČURA, (IVICA) MATO - muškarac, rođen 1960., po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
ČOKARA, PERO - muškarac, rođen 1951., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz Kaknja (općina Kakanj). Tijekom lipnja 1993., prognali su ga, iz grada Kaknja tamošnje muslimanske civilne i vojne vlasti. Kao prognanik smjestio se u grad Vareš. Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Frkina jedinica” brutalno su ga ubili početkom studenog 1993., u gradu Varešu (općina Vareš).
ČOKLJAT, (ANTE) MARIJA - žena, rođena 1929., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kandija (općina Bugojno). Dana, 09.08.1993., otišla je nakopati krumpira. Nakon što se nije vraćala par sati, otišao je muž po nju u pratnji muslimanske policije i našao je izmasakriranu.
ČOLIĆ, RUŽA - žena, civil, rođena 1921., u selu Doljani (općina Jablanica), po nacionalnosti Hrvatica. Izmasakrirana, mučena (razrezan joj je trbuh) i ubijena u selu Doljani (zaseok Stupari), kod svoje obiteljske kuće, 28.07.1993. Počinitelji su pripadnici Armije BiH.
ČOTA, MATO - muškarac, starosti oko 60 godina, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici Armije BiH teško su ga ranili, 15.06.1993., na lokalitetu zvanom Busovačke Staje (cca 15 km jugozapadno od grada Busovače). Od posljedica ranjavanja preminuo je, 16.06.1993. godine.
ČOVIĆ, (MARKO) MATO - muškarac, rođen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Veliki Trnovci (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
ČOVIĆ, (STJEPAN) MIJO - muškarac, rođen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Poljana (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
ČULJAK, MATIJA - žena, rođena 1917. (Perina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
ČULJAK, (MIJAT) PERO - muškarac, rođen 1913., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
ČURČIĆ, (STIPE) MLADEN - muškarac, rođen 1972. u Janjcu (općina Zenica), po nacionalnosti Hrvat. Poginuo je, 04.04.1993., u Busovači, a pokopan u Janjcu, 06.04.1993. godine.
ČUSTONJA, (ŠIMO) JOZO - muškarac, rođen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bištrani (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993. godine.
ĆUTURIĆ, ANA - žena, Stipina supruga, civil, rođena 1927., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grahovčići (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ustrijelili su je, rafalom iz automatskog vatrenog oružja u vlastitoj kući pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Grahovčići i njihovu imovinu. Tada je pod istim okolnostima ubijen i njen suprug Stipo. Na pokojničinu tijelu zamjećeni su tragovi paljenja. Pokojničino tijelo je pokopano 12.06.1993., na groblju u selu Ovnak (općina Travnik.
ĆUTURIĆ, (DRAGAN) STIPO - muškarac, rođen 1928., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovčići (općina Travnik), teški bolesnik. Dana, 08.06.1993., ustrijelili su ga, rafalom iz automatskog vatrenog oružja u vlastitoj kući pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Grahovčići i njihovu imovinu. Tada je pod istim okolnostima ubijena i njegova supruga Ana. Pokojnikovo tijelo pokopano je, 12.06.1993., na groblju u selu Ovnak (općina Travnik).
ĆUTURIĆ, ŠIMUN - muškarac, rođen 1903., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovčići (općina Travnik). Pripadnici Armije BiH su ga, tijekom lipnja 1993., prisilno odveli u selo Ovnak i tu ubili tako što su ga objesili na ‘banderu’.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (B...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

BABIĆ, (JOZO) DRAGO
- muškarac, rođen 1967., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Babića (općina Kakanj). Ubili su ga, 13.06.1993., pripadnici Armije BiH.
BABIĆ, (ILIJA) ILIJA - muškarac, rođen 1961., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Novakovići (općina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH izamsakrirali su ga i tako ubili (velika rezna rana na predjelu vrata, te dosta i drugi rana po cijelom tijelu), 21.01.1994., u selu Novakovići.
BABIĆ, (MIJO) IVO - muškarac, rođen 1936., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bjelavića (općina Kakanj). Ubili su ga, 13.06.1993., pripadnici Armije BiH.
BABIĆ, (LUKA) LUKA - muškarac, rođen 1965., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Paklarevo (općina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
BABIĆ, (ALOJZIJE) MATO - muškarac, rođen 1972., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnika. Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
BABIĆ, (PERO) SLAVKO - muškarac, rođen 1954., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Paklarevo (općina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlašić (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travničkoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrđene ozljede koje su dovele do smrti.
BAĆAK, (VLATKO) MARTIN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1968. u selu Letka (općina Tomislav Grad), pripadnik HVO-a. U Jablanici, 28.09.1993., su ga ubili pripadnici Armije BiH.
BAKOVIĆ, (DRAGO) JOSIP - muškarac, rođen 1965., civil (?), po nacionanosti Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu “Krvavi badnjak” na područje sela Grobčina, Stinčica, Zasina i Križančevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), veći broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izručena hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
BALTA, (FRANJO) ANTE “ANTARA” - muškarac, rođen 1959., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Postinje (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, u selu Maline (općina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BALTA, (NIKO) IVO - muškarac, starosti oko 26 godina, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Čukle (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, u selu Maline (općina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BALTA, (FRANJO) JOZO - muškarac, civil (?), rođen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Postinje (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., kao ranjenika su ga, u selu Maline (općina Travnik), uhitili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BALTA, (MATAN) LUKA - muškarac, civil, rođen 1969., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Postinje (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., kao ranjenika su ga, u selu Maline (općina Travnik), uhitili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BALTA, (JOZO) MARA - žena, civil, rođena 1936. (Matina supruga), iz sela Postinje (općina Travnik). Dana, 08.06.1993. oko 6:00 sati, je ubijli su je, u selu Maljine (općina Travnik), pripadnici Armije BiH neposredno ispred ulaza u sklonište (ona se sa ostalim mještanima sela Postinje, hrvatske nacionalnosti, izbjeglištvom iz svog sela pokušala spasiti od pogibelji koja je prijetila usljed oružanog napada pripadnika Armije BiH na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu sela Postinje. Na nju je smrtonosni metak ispaljen sa stijene zvane “Varnjača”.
BALTA, (FRANJO) NIKICA - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Postinje (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, u selu Maline (općina Travnik), iako vidno ranjenog u koljeno, ubili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BANOVIĆ, (IVAN) ANTE - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1954., iz sela Orahovica (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oružja ubili su ga (izmasakrirali), 17.05.1993., u selu Zaslivlje/Ljubina (općina Konjic) pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Fikret Prevljak.
BANOVIĆ, (IVIĆ) FRANJO - muškarac, rođen 1951., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Novakovići (općina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga izmasakrirali i tako ubili (nema očiju, zadnjeg dijela glave), 21.01.1994., u selu Novakovići.
BANOVIĆ, (NIKO) KARLO - muškarac, rođen 1946., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Tomići (općina Maglaj). Pripadnici Armije BiH stacionirani u susjednom selu Krsno Polje, ubili su ga snajperskim hicem, 26.08.1993., na svom polju dok je obilazio usjeve.
BANOVIĆ, KATA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, ubili su je pripadnici Armije BiH.
BANOVIĆ, (IVO) MATO - muškarac, rođen 1957., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Tomići (općina Maglaj). Pripadnici Armije BiH stacionirani u susjednom selu Krsno Polje, ubili su ga snajperskim rasprskavajućim hicem, 27.09.1993. oko 16:00 sati dok je pružao prvu pomoć, koju minutu ranije ranjenoj sumještanki (također snajperskim hicem) Ankici Sović.
BANOVIĆ, STANKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, ubili su ga pripadnici Armije BiH.
BANOVIĆ, STIPO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnika, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ranili su ga i uhitili, 23.01.1994., na bojišnici kod sela Lovnica (općina Zavidovići), a potom otpremili u Zavidoviće, gdje je liječen od zadobijenih rana u privremenoj bolnici smještenoj u “Kristalu”, u Zavidoviću. Na liječničkom krevetu, metkom iz pištolja, ubio ga je Sead Smajlović (iz Zavidovića).
BANOVIĆ, (JOZO) ŠIMUN - muškarac, civil, rođen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Oteležani (općina Konjic), retardirana (maloumna) osoba. Uhitili su ga, a potom okrutno ubili (kamenom mu razmrskali glavu) pripadnici Armije BiH, 09.09.1993., u selu Oteležani.
BARAČ, (ZVONKO) BOJAN - muškarac, rođen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline - zaseok Pušelji (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga, u selu Maline (općina Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BARAČ, (ZVONKO) DAVOR - muškarac, rođen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline - zaseok Pušelji (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga, u selu Maline (općina Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli ga do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BARAĆ, (ANTE) IVO - muškarac, civil, rođen 1927., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Podovi (općina Travnik), hendikepirana osoba (mentalno retardiran). Dana, 08.06.1993. u ranim jutarnjim satima, ubili su ga ispred njegove kuće u selu Podovi pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Podovi i njihovu imovinu - pokojnikovo tijelo je pokopano pored kuće čiji je vlasnik Alojzije Bobaš.
BARBARIĆ, (ŽARKO) BORIS - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1959. u gradu Široki Brijeg u istoimenoj općini, pripadnik HVO-a. Ubili su ga u selu Sovići (općina Jablanica), 19.04.1993., pripadnici Armije BiH.
BARBARIĆ, LUCA - žena, starosti oko 70 godina, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Brajkovići (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su je (zapalili) u njezinoj kući, u selu Brajkovići pripadnici Armije BiH (jedne od postrojbi 3. korpusa Armije BiH iz Zenice).
BARBIĆ, (NIKO) MARKO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovčići (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Grahovčići i ubili (izmasakrirali oštrim predmetom a potom bacili u jezero na površinskom kopu rudnika u selu Grahovčići) pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Grahovčići. Pokojnikovo tijelo je, nakon nekog vremena, pokopano u groblju zvanom “Svibak”, u selu Grahovčići.
BARIŠIĆ, (MIROSLAV) DARIO - muškarac, rođen 17.08.1983., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubila ga je, 28.07.1993., granata ispaljena s položaja Armije BiH. Pokojnikovo tijelo pokopano je na groblju u selu Čaušlije (općina Bugojno).
BAREŠIĆ, (MARKO) MARIO - muškarac, rođen 1974., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Zarobljen s još 29 pripadnika HVO-a od strane pripadnika Armije BiH, 09.01.1994., na području sela Buhine Kuće (općina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag, a prema neprovjerenim informacijama ubili su ga pripadnici Armije BiH.
BARTULOVIĆ, (FABIJAN) DRAGUTIN - muškarac, rođen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odžak (općina Bugojno). Ubijen 19.07.1993., prilikom evakuiranja Ilije Keškića, koji je bio nepokretan. Za ovaj zločin odgovornost snosi Semin Rustempašić - zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na ovom području.
BARTULOVIĆ, MARKO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
BARTULOVIĆ, (DRAGUTIN) ZDENKO - muškarac, rođen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odžak (općina Bugojno). Ubijen 19.07.1993., kao i njegov otac Dragutin. Za ovaj zločin odgovornost snosi Semin Rustempašić - zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na ovom području.
BARTULOVIĆ, ZDRAVKO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
BEBEK, (IVANA) KATA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, rođena 1949., živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
BEBEK, (RAFO) MARKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1960. u selu Breber/Donje Selo (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Ubili su ga (zaklali) u selu Breber/Donje Selo, 18.04.1993., pripadnici Armije BiH.
BEKAVAC, (JOZO) MARIJAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Dana, 30.10.1993., s još šest Hrvata - civila krenuo je u iz grada u želji da napusti Bugojno. U podnožju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih šest suputnika. Opravdano se sumnja da je u izvršenju ovog zločina sudjelovao i Muris Kalajhodžić zvani “Murgo” iz sela Gaja (općina Bugojno).
BELJO, ANTE - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Rame/Prozora, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BENDRA, (KRUNOSLAV) ILIJA - muškarac, rođen 02.10.1969., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravropravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BESLAV, ŽIVKO - muškarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv. “Bugojanske grupe” uhićenih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhićenih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhićenici brutalno fizički i psihički mučeni u muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslužbenim informacijama, s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije živ.
BIJATOVIĆ, (STIPO) VLADO - muškarac, rođen 04.04.1966., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvršili oružani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne načine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zatečenih pripadnika HVO-a).
BILANDŽIJA, (FRANJO) ANĐELKO - muškarac, rođen 19.03.1971., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BILANDŽIJA, (MATO) LJUPKO - muškarac, rođen 05.07.1961., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BILETIĆ, MIJO “MIĆE” - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bilaovac (općina Kiseljak), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga zarobili, 23.04.1993., a nakon zlostavljanja i mučenja ubili.
BILIĆ, NIKOLA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovčići (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., su ga ubili u selu Grahovčići (ili tijekom evakuacije) snajperskim hicem pripadnici Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na prostor sela Grahovčići. Pokojnikovo tijelo je pokopano u groblju zvanom “Svibak” u selu Grahovčići.
BILOŠ, (TADIJA) MATO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1950. u selu Glogošnica (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Mučili i ubili su ga, u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
BJELOGRLIĆ, ? - žena, civil, (Vinkova supruga), po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gojakovac (općina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 17.06.1993., iz vatrenog oružja, u njezinoj kući u selu Gojakovcu.
BLAŽEVIĆ, FRIDA - žena, (Jurina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gornja Zimića (općina Visoko). Ubili su je, skupa s majkom Anom Grgić i suprugom Jurom, četvorica pripadnika Armije BiH (Ramo Bešlija, Rašid Džafić zvani “Raško”, Namir Mešetović i Abdulah Matoruga zvani “Avdica”) nakom zlostavljanja i mučenja, 14.11.1993. godine.
BLAŽEVIĆ, (ILIJA) ILIJA - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1944., iz sela Jošanica (općina Konjic). Poginuo u selu Jošanica, 02.06.1992., prilikom oružanog napada srpskih paravojnih postojba na navedeno selo.
BLAŽEVIĆ, JOZO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bešići (općina Visoko). Tijekom 1993., ubio ga je pripadnik Armije BiH Enes (Juse) Ćatić.
BLAŽEVIĆ, JURE - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornja Zimića (općina Visoko). Ubili su ga (zaklali) 14.11.1993., skupa s suprugom Fridom i njenom majkom Anom Grgić, četvorica pripadnika Armije BiH (Ramo Bešlija, Rašid Džafić zvani “Raško”, Namir Mešetović i Abdulah Matoruga zvani “Avdica”) koji su provalili u njegovu kuću. Prije smrti su ga zlostavljali i fizički maltretirali.
BLAŽEVIĆ, (ILIJA) KATA - žena, civil, rođena 1941., po nacionalnosti Hrvatica, iz nekog sela na području općine Konjic. Pri pokušaju evakuacije, 06.07.1993., zarobili su je, maltretirali i ubili, na području planine Bokševice, pripadnici Armije BiH. Ista sudbina je zadesila još tri žene.
BLAŽEVIĆ, (SLAVKO) MARIJANA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, rođena 1974., živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
BLAŽEVIĆ, (SLAVKO) ŽELJKO - muškarac, rođen 1965., iz sela Trusina (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oružja ubili su ga (strijeljali), pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare kuće čiji je vlasnik Ivan Drljo, skupa s još pet pripadnika HVO-a.
BLATANČIĆ, ANA - žena, Stipina supruga, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Zlavast (općina Bugojno). Ubijena je koncem srpnja 1993. godine.
BLAŠKO, IVO - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga i tako ubili, pred očima rođene sestre, skupa s bratom Ljubomirom, 13.06.1993. godine.
BLAŠKO, LJUBOMIR - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovači (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga i tako ubili, pred očima rođene sestre, skupa s bratom Ivom, 13.06.1993. godine.
BLIZNAC, (PEJO) STIPO - muškarac, rođen 16.01.1952., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BOŽIĆ, (MATE) ANTO - muškarac, rođen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Zarobljen s još 29 pripadnika HVO-a od pripadnika Armije BiH 09.01.1994., na području sela Buhine Kuće (općina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
BOŽIĆ, LJUBICA - žena, civil, rođena 1951., po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
BOŽIĆ, (KAZIMIR) LJUBOMIR - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1966. u selu Glogošnica (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Mučen (desna ruka raznesena nekakvom eksplozivnom napravom a glava mu je bila zaokrenuta posve neprirodno) i ubijen u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., od pripadnika Armije BiH.
BOŽIĆ, (KAZIMIR) MARINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1960. u selu Glogošnica (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Iz zasjede ubili gu ga u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH koji su potom tijelo minirali (ručna bomba zvana ‘kašikara’ je bila postavljena ispod tijela i povezana nekakvom vrpcom) sa očitom nakanom da nanesu ozljede ili usmrte osobu(e) koja(e) bi pomjerila(e) tijelo.
BOŽIĆ, (JOZO) RUŽA - žena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, rođena 1923., živjela na području općine Konjic. Ubili su je na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
BOŽIĆ, (JOZO) PEJO - muškarac, rođen 11.08.1962., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BOŽIĆ, (SLAVKO) ŽELJKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1960. u selu Glogošnica (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Iz zasjede su ga ubili u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
ŽRAZMAK 6 T =
BOBAŠ, (NIKO) GORAN - muškarac, rođen 1972., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Podovi (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja uhitili su ga, u selu Maline (općina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BOBAŠ, LJUBAN - muškarac, rođen 13.01.1954., po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici Armije BiH uhitili ssu ga, 18.09.1993. Isti dan su ga mučili i ubili. Pokojnikovo tijelo razmjenjeno 20.10.1993., a pokopano 22.10.1993., na Bobašima.
BOBAŠ, (PERO) NIKO - muškarac, rođen 1937., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Podovi (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oružja, u selu Maline (općina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BOBAŠ, (MIJO) PERO - muškarac, rođen 1970., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline, (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik), i ubili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BOBAŠ, (FABIJAN) SLAVKO - muškarac, rođen 1950., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik), i ubili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BOBAŠ, (FRANJO) SREĆKO - muškarac, rođen 1962., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Podovi (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., kao ranjenika uhitili su ga u selu Maline (općina Travnik), i ubili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oružani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoše i tu ga strijeljali skupa s više od 30 uhićenih Hrvata, muškaraca, mještana sela Maline, Podovi, Postinje...
BOBAŠ, (MARKO) STJEPAN - muškarac, rođen 1926., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brajkovići (općina Travnik). Mučen i ubijen (desna noga prelomljena ispod koljena, metak ispaljen u usta), u svojoj kući u selu Brajkovići 08.06.1993., od strane pripadnika Armije BiH koji su toga dana počinili oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Brajkovići i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na mjestu smrti.
BODRUŠIĆ, (BRANKO) ZDRAVKO - muškarac, rođen 28.03.1971., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Usmrćen u Bugojnu, tijekom srpnja 1993. godine.
BOGDAN, (ĐORĐE) ŽIVAK - muškarac, rođen 1945., po nacionalnosti Srbin, iz grada Konjica, pripadnik HVO-a. Bio je aktivni sportaš (bavio se streljaštvom) i reprezentativac bivše Jugoslavije. Nakon zarobljavanja, zatočen je u logor “Musala” u Konjicu gdje su ga okrutno ubili, 22.07.1993., pripadnici Armije BiH.
BOGIĆ, (MIJO) JOZO - muškarac, rođen 17.02.1961., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BOJIĆ, (NIKICA) ZDRAVKO - muškarac, rođen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vučipolje (općina Bugojno). Nađen je obješen, koncem srpnja 1993. godine, nakon čega ga je netko donio na groblje u Bristovima.
BOROVIČKIĆ, (FILIP) DRAGAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Poljani (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
BOŠNJAK, IVO - muškarac, star preko 72 godine, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orahova (općina Kiseljak). Ubili su ga (zaklali) pripadnici Armije BiH u selu Orahova. Tada je ubijena (zaklana) i supruga mu Kata. Tijela ubijenog bračnog para su pronađena u selu Orahova 23.04.1993. godine.
BOŠNJAK, KATA - žena, stara oko 70 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Orahova (općina Kiseljak). Ubili su je (zaklali) pripadnici Armije BiH u selu Orahova. Tada je ubijen (zaklan) i njen suprug Ivo. Tijela ubijenog bračnog para su pronađena u selu Orahova 23.04.1993. godine.
BOŠNJAK, MARINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a (zapovjednik 3. bojne brigade “Ban Jelačić” iz Kiseljaka). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 16.06.1993., na području općine Kiseljak.
BOŠNJAK, (IVO) MILICA - žena, stara 72. godine, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Mošunj (općina Vitez). Ubijena 07.09.1993., minobacačkom granatom ispaljenom s položaja pripadnika Armije BiH, pri granatiranju sela.
BOŠNJAK, STIPO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Crniča (općina Bugojno). Ubijen koncem srpnja 1993., u selu Gračanica (općina Bugojno).
BRDARIĆ, (IVO) ANĐA - žena, stara 47 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Brdarići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
BRDARIĆ, FRANJO - muškarac, rođen 1947. po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
BRDARIĆ, (AUGUSTIN) FRANJO - muškarac, rođen 1945., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 24.06.1993. godine.
BRDARIĆ, (BOŽO) IVICA - muškarac, rođen 1945., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
BRDARIĆ, (MARKO) JANJA - žena, stara 63 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Brdarići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH su je zlostavljali, a potom ubili, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
BRADARIĆ, MARIJAN - muškarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orlovac ? (općina Jablanica). Pripadnici Armije BiH, ubili su ga masakriranjem, 02.07.1993., u selu Doljani.
BRDARIĆ, (ANTE) MARKO - muškarac, star 63 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
BRDARIĆ, (PERO) MATO - muško dijete, star 16. godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarića (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
BRADARIĆ, (BOŽO) NENAD - muškarac, star 25. godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Čelikovina (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 12.06.1993. godine.
BRDARIĆ, ROBERT “PEPINKO” - muškarac, civil, star oko 17 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarića (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
BRDARIĆ, STJEPAN - muškarac, rođen 1946., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarići (općina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (općina Kakanj).
BRADARIĆ, (MARIJAN) STIPO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1958. u selu Doljani (općina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Ubili su ga u selu Doljani (na prostoru zvanom “Val” u zaselku Krkače), općina Jablanica, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH. Tijelo je nakon nekoliko dana izvađeno iz rječice Doljanke (u Spilicama) jer su ubojice, natjerali žrtvu da skoči s litice visoke oko 30 m.
BRAJKOVIĆ, JURE - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zvirovići (općina Čapljina), pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BREČIĆ, (STIPE) ILIJA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubijen na kućnim vratima od nepoznate osobe. Za ovo ubojstvo osumnjičeni su pripadnici vojne postrojbe Armije BiH zvani “Zecovi” koji su operirali na ovom području.
BREKALO, (IVAN) JOSIP - muškarac, rođen 1939., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
BREKALO, LUCA - žena, rođena 1939. (Josipova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Grabovica (općina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica (skupa s još 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
BRKAN, IVAN - muškarac, civil, rođen 1944., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kasapovići (općina Novi Travnik). Od strane pripadnika Armije BiH ubijen 13.06.1993., u selu Kasapovići.
BRKAN, PERO - muškarac, civil, rođen 1936., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kasapovići (općina Novi Travnik). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Kasapovići.
BRKANOVIĆ, (STIPO) PERO - muškarac, rođen 1928., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vučipolje (općina Bugojno). Dana, 25.07.1993., ubili su ga Muslimani iz snajpera. Pokopan je na groblju u Kandiji, 27.07.1993. godine.
BRKIĆ, (SREĆKO) FRANJO - muškarac, rođen 1970., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dolac Bila (općina Travnik). Dana, 08.06.1993., je uhićen a potom ubijen u selu Rudnik Bila. Prema izjavi jednog od svjedoka ubojica je Suad Šabanović, pripadnik Armije BiH koji je skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH toga dana počinilo oružani napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, mještane sela Dolac Bila i njihovu imovinu.
BRTAN, (JOZO) MARKO - muškarac, rođen 14.03.1953., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okršaja vođenog u selu Hudotsko (općina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s još 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oružja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, među kojima i Enver Zebić zvani “Berba” su ga izdvojili skupa s još 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BRVENIKA, (JOZEF) JOZEF - muškarac, rođen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orahovica (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oružja ubili su ga, 17.05.1993., u selu Zaslivlje (općina Konjic) pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Fikret Prervljak.
BUHIĆ, (DRAGUTINA) IVICA - muškarac, rođen 1996., po nacionalnosti Hrvat, iz naselja Obrenovci (općina Zenica). Poginuo 24.08.1993. godine, u Zaljama, a pokopan 24.08.1993., u Marosima (općina Vitez).
BUHIĆ, (DRAGO) MARKO - muškarac, rođen 04.01.1957., po nacionalnosti Hrvat, živio u selu Buhine Kuće (općina Vitez), pripadnik HVO-a. Prije napada pripadnika Armije BiH na selo Buhine Kuće bio je ranjen. U vrijeme napada pripadnika Armije BiH (09.01.1994.) bio je u kući, nije se mogao kretati te je uhićen živ. Pripadnici Armije BiH su ga prerezali motornom pilom tako da su odvojili gornji od donjeg dijela tijela. Gornji dio tijela je pokopan 09.01.1994., a donji dio tek nakon mjesec dana.
BUHIĆ, ZORAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat. Tijekom lipnja 1993., ubijen je rasprskavajućim metkom ispaljenim iz snajperskog oružja sa položaja pripadnika Armije BiH.
BULAJIĆ, JANJA - civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kiseljak (općina Žepče). Pripadnici Armije BiH koji su 16.08.1993., izveli oružani napad na hrvatsko civilno pučanstvo sela Kiseljak, teško su je ranili, a preminula je nakon nekog vremena u banjalučkoj bolnici, usljed težine povreda.
BUZIĆ, MILENKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, civil, iz Viteza. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 22.05.1993., snajperskim hicem ispaljenim iz područja sela Krčevina (općina Vitez).
BUZUK, JELKA - žena, civil, rođena 1919., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kostajnica (općine Konjic). Pri pokušaju evakuacije 06.07.1993., zarobili su je, maltretirali a potom ubili, na području planine Bokševice, pripadnici Armije BiH. Ista sudbina je zadesila još tri žene.

Popis stradalih BiH Hrvata i događaji stradanja (A...)

2010_04_17_likvidirani_hrvatiPoštovani prijetelji, prolaze godine, tjedni i dani od završetka Domovinskog rata (DR). Vrijeme donosi svoje - zaborav, htjeli mi ili ne htjeli polako blijede situacije i događaji u kojima smo bili. Ostaje u većini slučajeva ono što je zapisano. Ova stranica je i pokrenuta sa idejom "DA SE NE ZABORAVI". Moramo oprostiti, ali to ne znači i zaboraviti. Moramo se osloboditi bilo kakve mržnje, jer ona razara, izjeda i uništava mrzitelja, a ne mrženoga.
Ovdje je objavljen djelomični popis ubijenih i likvidiranih Hrvata u BiH, pa Vas molimo, ako imate saznanja o nekome tko je ubijen a nije upisan da pošaljete ime, prezime  i okolnosti u kojem je stradao. Sve informacije, prijedloge i nezadovoljstva možete poslati na Kontakt ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Hvala na razumjevanju i suradnji.

uredništvo udbina.com

ADŽAIP, STJEPAN - muškarac, star 50 godina, po nacionalnosti Hrvat, civil, s područja općine Novi Travnik. Ubili su ga, 09.06.1993., na kućnom pragu, pripadnici Armije BiH.
ALBERT, (JOHAN) GABRIJEL - muškarac, rođen 1960., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Uhićen (skupa sa još osam pripadnika HVO-a i četiri pripadnika radnog voda civilne zaštite) 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (općina Vitez) od strane pripadnika Armije BiH koji su ga nakon razoružavanja odveli (skupa sa ostalim uhićenicima) u selo Han Bila (općina Travnik) gdje su ga zatočili, a potom mučili i ubili.
ANĐELIĆ, (ANTE) JURE - muškarac, rođen 1926., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina (općina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina ispred kuće čiji je vlasnik Veljko Krešo, iz vatrenog oružja pripadnici Armije BiH.
ANĐELIĆ, MATO - muškarac, rođen 1939., civil, po nacionalnosti Hrvat, živio na području općine Konjic. Ubili su ga na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
ANĐELIĆ, (JAKOV) STANISLAV - muškarac, rođen 1943., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ljuta, živio u gradu Konjicu. Poginuo u gradu Konjicu, 23.06.1992., usljed srpskog granatiranja Konjica.
ANDRIĆ, (MATO) DRAGAN - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1976. u gradu Široki Brijeg, pripadnik HVO-a. Ubili su ga u selu Doljani (općina Jablanica), 20.04.1993., pripadnici Armije BiH.
ANDRIĆ, (ANTE) IVICA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1966., iz sela Bukovica (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Mučki su ga ubili (iz zasjede), 25.03.1993., u selu Bukovica, pripadnici Armije BiH.
ANDRIĆ, MARKO - muškarac, rođen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Vareša u istoimenoj općini, pripadnik postrojbe HVO-a Vareš zvane “Bobovac”. Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane “Frkina jedinica” su ga zarobili, početkom studenog 1993., a potom brutalno ubili, u samom gradu Varešu.
ANDRIĆ, (MATO) IVO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1970., iz sela Bukovica (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Premda vidno ranjen i bez oružja, ubijen je 23.03.1993., u selu Gostovići (općina Konjic). Počinitelji su pripadnici Armije BiH.
ANIĆ, DARKO - muškarac, rođen 1957., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dolac (općina Travnik). Ubili su ga, 03.06.1993., pred rodnom kućom na Docu, pripadnici Armije BiH.
ANIĆ, (ime majke LUCIJA) ? - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Polje (općina Travnik). Ubili su ga, 03.06.1993., u selu Polje na cca 50 metara od svoje kuće, pripadnici Armije BiH, metkom u leđa.
ANTOLOVIĆ, (MARKO) IVO - muškarac, rođen 1955., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Novakovići (općina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga uhitili, mučili i ubili 21.01.1994., u selu Novakovići.
ANTUNOVIĆ, MARINKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a (pripadnik bojne “Mijat Tomić”). Ubili su ga skupa sa Slavkom Vrljićem, u selu Doljani, općina Jablanica, na prostoru zvanom “Stipića livada”, 28.07.1993., dvojica pripadnika Armije BiH, Jusuf Kevrić zvani “Jusa” i Amir Spahić zvani “Prpa”.
ANTUNOVIĆ, PERO - muškarac, rođen 1912., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz mjesta Ustirama (općina Rama/Prozor). Nakon uhićenja zatočen u logor “Muzej” u Jablanici gdje je i umro (ubijen ?) pod nerasvjetljenim okolnostima.
ANUŠIĆ, MIRKO “STUA” - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1970., civil, iz sela Zovik (općina Brčko). Pri napadu pripadnika Armije BiH na humanitarni konvoj (za Tuzlu) je ubijen, 15.06.1993., kod sela Carica (općina Busovača) na lokalitetu zvanom Busovačke Staje (cca 15 km jugozapadno od grada Busovače), gdje je i pokopan.
AUGUSTINOVIĆ, (STIPO) ANTO - muškarac, rođen 27.05.1971., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Usmrćen u Bugojnu, tijekom srpnja 1993. godine.
AVIR, (ANTE) DRAGO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Hicem iz pištolja ga je ubio Naser Musić (sin Muharema), nakon što je od njega iznudio priznanje da je bio snajperist, premda je on bio civil koji je u grad došao neposredno prije napada Muslimana, tijekom srpnja 1993., na Hrvate u Bugojnu.
AZINOVIĆ, APOLONIJA - žena, rođena 1926., civil, po nacionalnosti Hrvatica, živjela na području općine Konjic. Ubio ju je, na području općina Konjic, tijekom 1993. godine, Muharem Habibija, pripadnik Armije BiH.
AZINOVIĆ, (STJEPAN) MATO - muškarac, rođen 1936., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Galjevo (općina Konjic). Ubili su ga, 18.04.1993., u selu Galjevo, pripadnici Armije BiH.
AZINOVIĆ, (DRAGO) ŽELJKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, rođen 1965., iz sela Radešine (općina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oružja, ubili su ga, 25.04.1993., u selu Radešine, pripadnici Armije BiH.

Jeste li čuli za Trusinu ?

2010_04_17_trusina2U Trusini 16.travnja 1993. (isti dan kad se dogodio zločin u Ahmićima) izvršen je,između 8 i 9 sati ujutro,napad na selo Trusina (Općina Konjic) pri čemu je u sat vremena ubijeno 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. Pripadnici ABIH su išli od kuće do kuće i ubijali civile koje bi tamo zatekli a od djela civila su napravili tzv. živi štit te krenuli na brdo Križ gdje su uz prijetnje da će civile ubiti,natjerali pripadnike HVO-a (seljaci koji su branili selo) na predaju te ih streljali.
Medijski odnos prema ratnom zločinu u Ahmićima i Trusini je najočigledniji primjer pristranoga i neobjektivnoga izvješćivanja, jer zločini su počinjeni ISTOGA DANA! U Ahmićima se odmah pojavio UNPROFOR i kamere svjetskih TV postaja za razliku od Trusine u koju nikada nisu došli, pa čak niti za vrijeme ekshumacije zemnih ostataka ubijenih. Izvješća BBC-jeva ratnog reportera Martina Bella iz Ahmića stvorena neopravdana slika o Hrvatima kao genocidnom narodu a Muslimanima- kasnije Bošnjacima kao žrtvama. General Slobodan Praljak uočivši veliki nesrazmjer u tretmanu zločina u Ahmićima i Trusini u hrvatskim medijima u arhivu Hrvatske radiotelevizije potražio je podatak, koliko je puta u programu tog medija spomenuta riječ Ahmići a koliko Trusina i došao do zaprepašćujućeg podatka koji objavljuje u svojoj knjižici:
riječ Ahmići spomenuta je 998, a riječ Trusina SAMO 2 puta!!!
Jeste li čuli za :
- Lužani (Uskoplje),
- Maljine (Travnik),
- Trusina (Konjic),
- Drenovik (Kakanj),
- Busovačke Staje (Busovača),
- Doljani (Jablanica),
- Bugojno
- Zabilje (Vitez),
- Grabovica (Mostar),
- Uzdol (Prozor),
- Vareš,
- Križančevo selo (Vitez),
- Buhine Kuće (Vitez) ???
- ... i mnoga druga stratišta Hrvata od strane muslimana u BiH.Mjesečnik Svjetlo riječi, koji izlazi u nakladi Franjevačke provincije Bosna srebrena, napravio je izniman medijski, kulturološki, politički, a ponajviše ljudski pothvat. Taj magazin u posebnom je izdanju objavio popis 7.762 ubijenih i nestalih Hrvata Bosne i Hercegovine u razdoblju od 1991. do 1995. godine.
Trusina je samo jedno selo, u Neretvici (kojoj pripada i Trusina) muslimanske postrojbe su pocinile citav niz zlocina nad Hrvatima, sva sela su spaljena, stanovnistvo protjerano, pobijeno.
Samim cudom mediji spominju Trusinu, koja se istice po obimu zlocina. U cijeloj opcini Konjic muslimanske postrojbe su sa predumisljajem i jasnim planom i programom, izvrsili genocid nad hrvatskim narodom.
Da Hrvati imaju politicare sa kicmom, neko bi konacno postavio pitanje muslimanskim politicarima u Sarajevu, kada ce se kazniti nalagodavci zlocina. Neki bosanskomuslimanski mediji jasno govore da je nemoguce kazniti pocinitelje zlocina u Trusini i konjickoj opcini, a ne doci do
nalagodavaca medju kojima je vrlo vjerovatno i Haris Silajdzic sa kojim se hrvatski politicari lizu vec godinama.






Objavio: www.amac.hrvati-amac.com

Mesić o sastanku u Karađorđevu

2010_03_16_stipe_mesiIzvadak iz Mesićeva svjedočenja u Haagu, u slučaju Blaškić, a koje se odnosi na sastanak Tuđman-Milošević u Karađorđevu, koji se dogodio 25. ožujka 1991.

"Što se samog susreta u Karađorđevu tiče, u to vrijeme sam bio član Predsjedništva Jugoslavije i, u razgovoru sa Borom Jovićem, koji je bio srpski predstavnik u Predsjedništvu Jugoslavije, rekao sam: -Mi u Hrvatskoj smo obavješteni da se srpska sela naoružavaju i da ih naoružava JNA, koja je postajala sve više i više srpskom- jer moramo imati na umu da je Jugoslavija funkcionirala i da je imala tri integrirajuća faktora. Jedan je bio Tito sa svojom karizmom, jedan je bila JNA, i jedan je bio savez komunista, odnosno komunistička partija. Dok su ta tri elementa bila tu, Jugoslavija je mogla djelovati prilično uspješno. No, kad je Tito nestao sa scene, i nakon što je Milošević uništio, koja je bila jugoslavenska, a kojom su dominirali uglavnom Srbi, preuzeo je tada kontrolu nad JNA, kojoj se nametnuo i podredio je svojim potrebama.Zato se je srpsko stanovništvo naoružavalo iz njenih skladišta.
Rekao sam Bori Joviću, srpskom Predsjedniku Predsjedništva, da imamo tu informaciju, da je takva samoubilačka politika dijela Srba iz Hrvatske, kao i Srba u cijelini, i da bi u nekom slijedećem sukobu oni izgubili najviše, jer se deset posto srpskog stanovništva ne bi moglo oduprijeti onim devedeset posto, jer bi se onda i Hrvati naoružali, i uslijedila bi katasrofa te da bi to najviše naštetilo Srbima. Upitao sam ih što žele. Rekao je da nisu zainetersirani za Srbe u Hrvatskoj, da su oni naši građani, da s njima možemo učiniti što god hoćemo i da također nisu zainteresirani za hrvatski teritorij, da je to teritorij države Hrvaske.
Rekao sam: -što vas zanima?-
Odgovorio je da zanima Srbija u 66 posto Bosne. Rekao je da je to bila Srbija i da će to ostati Srbija.
Budući da ih nije zanimala Hrvatska, to jest hrvatski teritorij, ni Srbi u Hrvatskoj, rekao sam:
-Zašto ne sjednemo za stol ? Zašto ne pokušamo izbjeći rat? Ljudi su naoružani i sve i svašta bi moglo buknuti. Nema potrebe prolijevati krv ako možemo sjesti i riješiti stvari za stolom.-
Rekao je da se slaže, ali da mora razgovarati sa Slobodanom Miloševićem. Rekao sam da ću razgovarati s Tuđmanom, i još sam rekao:
-Zašto nas četvorica ne sjednemo za stol i vidimo koji su problemi Srba u Hrvatskoj, tako da možemo riješiti stvari bez ikakvog oružanog sukoba, kad za to imamo priliku.-
Znao sam da je bila prilika za to, jer sam, kao predsjednik Vlade u 1990. pokušao uspostaviti kontakt sa predstavnicima općina gdje je stanovništvo bilo većinom srpsko, i tada su svi ti predstavnici željelii raspravljati, s izuzetkom Milana Babića, koji je bio predsjednik općine Knin. Bio je u izravnom kontaktu s Beogradom i on je osobno zabranio taj kontakt. Ali mogao sam vidjeti da su ljudi zaista željeli mirno rješavanje problema, i također sam rekao da se bosanski problem mora rješiti na međunarodnoj razini, da se mora internacionalizirati, da se mora rješavati preko UN-a, ali da mi moramo učiniti sve da spriječimo rat.
Budući da se Slobodan Milošević složio sa satankom i rekao da se možemo susresti bilo gdje, u zemlji ili inozemstvu, otišao sam u zagreb i razgovarao sa Franjom Tuđmanom i rekao mu kako njih dvojica pristaju, i pristaje li i on da svi mi sjednemo za stol, na što je rekao da pristaje. Zatim sam očekivao poziv da vidim kad bismo mogli upriličiti taj susret.
Ipak, Tuđman nam je u jednom trenutku rekao da će u Karađorđevo otići sam-bilo je to 30. ožujka 1991.-da želi vidjeti što oni hoće.
Tuđman se vratio iz Karađorđeva istog dana i rekao da nas armija neće napasti, da za to ima jamstva Veljka Kadijevića, koji je bio čelnik glavnog stožera, i od Miloševića, i da će Bosna teško preživjeti, da mi možemo postići granice Banovine. Tuđman je još rekao da je Milošević rekao , načinom velikodušne geste, da Hrvatska može uzeti Cazin, Kladušu i Bihać, jer je to bila takozvana turska Hrvatska i da ona Srbima nije potrebna..."

(izvor: Predmet IT-95-14-A, svjedočenje S. Mesića 16.-19. ožukjka 1998.)

Nekoliko glavnih teza iz ovog dijela svjedočenja, svjedok Mesić je ponovio i u svom svjedočenju u slučaju Milošević, koje se odigralo od 1. listopada do 3. listopada 2002. godine, a svode se na ovo:

1. Mesić tvrdi da je inicijativa za susret Tuđman.Milošević-Mesić-Jović stigla od njega samog, jer je vjerovao da se u tom okviru mogu riješiti problemi Hrvatske
2. Stoga je predložio tadašnjem srpskom predstavniku u Predsjedništvu Jugoslavije Borisavu Joviću taj susret.
3. Jović je tada Mesiću poručio da Srbiju ne zanimaju ni Hrvatska ni Srbi u Hrvatskoj nego 66% BiH
4. " To je srpsko i ostat će srpsko" citirao je tada Mesić navodne Jovićeve riječi, dodajući da je njegov odgvovor bio da treba sjesti i razgovorima rješiti problem Hrvatske, a da pitanje BiH treba prepustiti UN-u
5. I Milošević i Tuđman suglasili su se sa održavanjem takvoga sastanka, a nakon nekog vremena Tuđman ga je obavjesti da ide sam "u četri oka" razgovarati sa Miloševićem u Karađorđevo
6. "Njih dvojica su se našli, ne mogu sa sigurnošću reći o čemu se razgovaralo, ali mogu sa sigurnošću reći što je Tuđman rekao nakon povratka" kazao je tada Mesić, prenoseći da je tada Tuđmanu Milošević ponudio granice Banovine Hrvatske+područje tzv "turske Hrvatske"
7. Franjo Tuđman do svojeg susreta s bivšim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu vjerovao u cjelovitu BiH, što je Mesić naveo rječima: "Bio je za to da BiH ostane cjelovita"
8. "Očito ga je Milošević uvjerio da se Bosnu može podijeliti"-kazao je Mesić
9. "Situacija na terenu pokazala je da su vođeni ti razgovori-zaključio je tada Mesić dodajući: "Ne znam što su razgovarali, ali sam svjestan posljedica"-podsjećajući na nastanak Republike Srpske i Herceg-Bosne...
(HINA, 01.10.2002./114801)
Mesić je na sudu u Haagu 16.3.¸1998., izjavio da je on inicirao i nagovorio srpski dvojac na sastanak učetvoro (Jović, Milošević i Mesić, Tuđman) zato što mu je Jović rekao da „ih nije zanimala Hrvatska, tj. hrvatski teritorij , ni Srbi u Hrvatskoj“, nego „ih zanima Srbija u 66% Bosne“, jer „je to bila Srbija i da će to ostati Srbija“. Njegov je odgovor na ovakovu poruku Jovića bio: „Budući da ih nije zanimala Hrvatska, tj. hrvatski teritorij, ni Srbi u Hrvatskoj rekao sam, ´Zašto ne sjednemo za stol? Zašto ne pokušamo izbjeći rat?´“
Politička implikacija prihvaćanja Jovićeve platforme za razgovor u četvero jest ta da je Mesić, a ne predsjednik Tuđman, bio taj koji je pristao na razgovor s Borisavom Jovićem i Slobodanom Miloševićem o podjeli Bosne.
Srpska strana je jasno rekla svoje stajalište, a to je da je zainteresirana za dvije trećine BiH jer "To je bila Srbija, i to će ostati Srbija".
Mesić tvrdi da je on sam inicirao, a zatim i prihvatio razgovor o temi podjele BiH.
Samo nije rekao kome bi on dao ili prepustio onu preostalu trećinu BiH.
Čini se da Mesić nije svjestan ove implikacije njegovogo iskaza pred kaškim sudom. A budući je haško tužiteljstvo dovelo Mesića za svjedoka optužbe da optužuje hrvatsku politiku i predsjednika Tuđmana, očito nije željelo ovu implikaciju njegovog iskaza koristiti protiv svojeg krunskog svjedoka.
Istine radi, Mesićev iskaz nije u službi utvrđivanja činjeničnog stanja, već u službi kompromitiranja hrvatske politike, kojoj je i sam pripadao do 1994., a pokušao se od nje distancirati 1998. kao svjedok optužbe na haškom sudu.
Njegovo svjedočenje, kako je najavio tužitelj Harmon, trebalo je uvjeriti sud da nije postojao program održanja unitarne jugoslavije silom, koju su podržavali vodstvo tzv. JNA, Milošević, te Savez Komunista-Pokret za Jugoslaviju; program koji se temeljio na tezi da svi Srbi imaju pravo živjeti u jednoj državi, jer da narodi a ne Republike imaju pravo na samoodređenje i odcjepljenje; velikosrpski program koji je pozivao hrvatske i BiH Srbe da ostanu u Jugoslaviji, da u Hrvatskoj nije bilo balvan-revolucije pobunjenih Srba, da nije bilo njihova zahtjeva za odcjepljenje, (tvrdeći da je on kao predsjednik Vlade "pokušavao uspostaviti kontakt...").
Mesić je htio uvjeriti sud da je on bio taj koji je predlagao mirna i demokratska rješenja, zagovarao dijalog kao metodu mirnog razlaza Jugoslavije, da je on inicirao razgovor sa Jovićem i Miloševićem, da Jović nije podržavao pobunjene Srbe u Hrvatskoj, te da je zbog toga on uspio nagovoriti predsednika Tuđmana na susret učetvero, ali je nažalost on, Mesić, bio izigran i isključen iz razgovora u Karađorđevu, pa o "podjeli Bosne u Karađorđevu možemo zaključivati samo po posljedicama."

Već samom dosadašnjom raščlambom samo ovih ulomaka iz njegova svjedočenja, da se zaključiti da Mesić nije vjerodostojan svjedok, da su njegove interpretacije političkih prilika i političke situacije u bišoj eseferjot površne i netočne, a čak ni elementarna faktografija nije točna.
Mesić tvrdi da je satanak u Karađorđevu bio 30. ožujka, a sve svjetske agencije su izvjestile o tom sastanku i jasno je da je to bilo 25. ožujka.
Jer, ako je taj susret imao presudnu važnost za "dvostruku politiku" predsjednika Tuđmana prema BiH, onda nije i ne može biti nevažno kad se to dogodilo, jer je važno što je tom sastanku prethodilo i što se dogodilo poslije tog sastanka.
Interesantno je da se taj pogrešan datum navodi, temeljem Mesićeva iskaza i u presudi generalu Blaškiću, što je samo još jedan dokaz površnosti tužiteljstva, ali i samoga suda.
Zatim, osim sastanka Mesić ne zna ni što je Veljko Kadijević bio u vrijeme sastanka u Karađorđevu, odnosno koju je funkciju Kadijević obnašao dok je dok je Mesić bio član predsjedništva eseferjota.
Također, iz Mesićeva svjedočenja bi se dalo zaključiti da je i sam Kadijević bio u Karađorđevu, jer on kaže: "Tuđman se vratio iz Karađorđeva istog dana i rekao da nas armija neće napasti, da za to ima jamstva Veljka Kadijevića, koji je bio čelnik glavnog stožera..."
Istu tvrdnju Mesić je dao haškim istražiteljima 1997.
Veljko Kadijević nije bio "čelnik glavnog stožera" (po njihovu ustroju načelnik generalštaba) već je tu funkciju obavljao Blagoje Adžić, dok je Kadijević bio savezni sekretar za narodnu obranu! Očekivano bi bilo od zadnjeg predsjednika eseferjota da zna barem tko mu je bio savezni ministar za obranu...
Točno je da je ne samo hrvatsko vodstvo s nadom očekivalo Tuđmana da se vrati sa sastanka, nego i cijeli hrvatski narod, i točno je da je Tuđman otputovao u Beograd sa izvanredne sjednice sabora, zajedno sa izaslanstvom Hrvatskog Državnog Sabora koje je vodio Žarko Domljan, ali se jako dobro sjećam te večeri, odnosno ozračja, kad smo svi mislili da će ih tamo uhititi i likvidirati, a to nisam mislio samo ja nego i velika većina u Hrvatskom Državnom Saboru, gotovo svi osim Martina Špegelja, koji je držao da nema opasnosti od odlaska u Beograd, a gle slučaja, baš te večeri televizija je objavila snimku razgogora Martina Špegelja koja je trebala poslužiti kao izlika za vojni udar JNA u Hrvatskoj.
I točno je da je Tuđman, kad se vratio bio sav sretan, i da je rekao da vojska neće napasti i da za to ima jamstva od Kadijevića.
Ali nije točno da se to dogodilo tog istog dana kad se Tuđman vratio iz Karađorđeva, što je bilo 25. ožujka 1991. (ili po Mesićevu 30. ožujka), već je to bilo 25. siječnja 1991., a Tuđman se nije vratio sam, već zajedno s izaslanstvom Hrvatskog Državnog Sabora, i to nije bilo u Karađorđevu već u Beogradu.
To je rečeno i u Saboru, a prenijele su i sve novine "Kako vojnog udara neće biti...
Predsjednik Tuđman je u Saboru rekao:
"Bili smo na rubu građanskog rata, vojska je mobilizirana..."
Mesić ovu izjavu stavlja u kontekst Karađorđeva, koji se dogodio točno dva mjeseca kasnije, a ne 25. siječnja 1991., kad je JNA mobilizirana radi svrgavanja legitimne hrvatske vlasti, te takva Kadijevićeva izjava ne bi imala nikakvog smisla 25. ožujka 1991.
Zato se njegov iskaz ne sastoji od segmenata koji kronološki, i proistorno i vremenski nisu slijedili jedan drugog.
I zato se njegov iskaz ne temelji na činjenicama, istinitoj interpretaciji događaja, nego je Mesićevo svjedočenje rezultat izmišljanja, proizvoljnih konstrukcija i laži.
Ni ostali Mesićevi iskazi nisu precizni ni točni. Njegova teza jugoslavenska „tri integrirajuća čimbenika“ (tito, jna, i komun istička partija), a ne o tri represivna mehanizma na kojima je funkcionirala jugoslavenska država, kada bi bila točna, ne može objasniti zašto bi neki demokratski i ključni međunarodni čimbenici željeli opstanak po mtoj osnovi „integrirane“ jugoslavije, tvrditi pak, da je Milošević uništio komunističku partiju“, u vrijeme kada su se u Europi totalitarni komunistički sustav i Varšavski pakt, znači svoje nerazumjevanje povijesnih zbivanja prikriti iza činjenice da su u skj „uglavnom dominirali Srbi“.
Mesićeve teze o tome da je Milošević „uništio“ skj u suprotnosti su sa činjenicom da je Milošević bio za očuvanje skj, i da je želio doći na čelo skj. (Dana 20.siječnja 1990. u Beogradu počeo je četrnaesti izvanredni kongres skj, u „Sava centru“ . taj je kongres skj završio 22.siječnja odlaskom slovenskoga izaslanstva u 22.45 sati. Slovesnko je izaslanstvo, nakon što više nije htjelo trpjeti agresivnost u nastupu srbijanskog izaslanstva, te želeći spriječiti majorizaciju u glasovanju napustilo kongres (nijedan od predloženih 458 amandmana predloženih od slovenskog sk nije prihvaćen). Zatim je izaslanstvo skh napustilo kongres. Predsjedavajući sjednice Crnogorac Momir Bulatović dao je petnaest minuta stanke. Ali kongres više nikada nije nastavljen. Ante marković, tadašnji predsjednik vlade sfrj, ponosno ističe kako sfrj može opstati i bez skj. Za razuliku od njega Veljko Kadijević je izjavio: „Braniti partiju znači braniti zemlju“.) tako Mesić imlicite Miloševiću pripisuje u zaslugu uvođenje višestranačkog sustava u jugoslaviji i „uništavanje“ dvaju preostalih mehanizama represije na kojima je funkcionirala jugoslavija- jna i komunističke partije. To nije bila Miloševićeva namjera, nego neželjena posljedica njegove politike.
Ta proturječja u Mesićevim iskazima nisu predmetom naše analize. Njegova stajališta jesu mješavina nerazumjevanja prošlosti i fragmentarnih činjenica, neiskrenosti i izmišljenih događaja. Motivirano isključivo pragmatičnim političkim ciljevima, njegovo mišljenje može dosegnuti samo onu razinu apstrakcije koja je djelotvorna za ostvarenje njegovih neposrednih političkih ciljeva. To znači da je usmjeren u prvom redu na uporabu ljudi (suradnika i protivnika) i manipuliranje njihovim namjerama; na buduće, a ne na prošle događaje; na osobni probitak, a ne na istinu; na osobnu političku korist, a ne na društvene vrijednosti. Drugim riječima, Mesić nije sposoban doći do one razine apstraktnog mišljenja koja je potrebna kako bi se jedan događaj interpretiralo kao činjenicu te kako bi se na činjenicama moglo graditi istinu. Pozivati se na Mesićeva svjedočenja kao vjerodostojna tumačenja prošlih događaja mogu samo oni koji o tim događajima ne znaju ništa ili ne žele znati ništa.
Dakle, ponovno ću istaknuti dvije ključne teze iz Mesićeva svjedočenja:

-Mesić tvrdi da je inicijativa za susret Mesić-Tuđman-Jović-Milošević u Karađorđevu potekla od njega samog, te da je predsjedniku predsjedništva eseferjota Borisavu Joviću on predložio takav susret
-Jović je tada Mesiću poručio da Srbiju ne zanimaju ni Hrvatska ni Srbi u Hrvatskoj, nego 66% Bosne i Hercegovine.

"Napisao sam sedam knjiga, među kojima i "Poslednji dani SFRJ" (1995.) (u daljem tekstu "Dnevnik") i "Knjiga o Miloševiću"(2001.) (u daljem tekstu "KOM")
Sve šta sam napisao u svom "Dnevniku" ima autentičan karakter. Ili je u pitanju lična zabeleška, koju sam vodio kad god je to bilo moguće, ili je zapisnik ili stenogram, ili je beleška na osnovu odgovarajuće dokumentarne informacije. Nije, dakle, ništa pisano "po sećanju", čak ni sa odlaganjem od nekoliko dana, niti je kasnije išta dopisivano. "Dnevnik" pokriva skoro sve ključne događaje u radu predsedništva SFRJ iz navedenog perioda u kojima sam lično učestvovao"

(Borisav Jović: izjava na temelju pravila 89(f) potpisana u Haagu dana 16. studenog 2003. )

Kad se usporedi Mesićeva inerpretacija razgovora sa Borisavom Jovićem, i Jovićevo svjedočenje u Haagu u slučaju Milošević o istom događaju, kao i njegove objavljene dnevničke bilješke, tada je vrlo lako zaključiti da je Jović po pitanju istog događaja puno vjerodostojniji, pogotovo kad se uzme kontekst vremena i događaja koji su se događali u tom vremenu.
Jović u svom dnevniku, koji je na temelju potpisane izjave uvršten kao dokazni materijal na haškom sudu tvrdi:

Mesić je došao sa porukom od Tuđmana. Tuđman predlaže razgovor učetvoro: Jović, Milošević, Mesić i Tuđman, bez znanja javnosti. Razgovarali bi o načinu razrešenja jugoslovenske krize u svetlu srpsko-hrvatskih odnosa. Moli da o tome obavestim Miloševića i da mu kažem da to nema veze sa ishodom sutrašnjeg razgovora Hrvatska-Srbija, gde će oni biti na čelu. složio sam se i rekao da će na tom susretu Srbija dati saglasnost Hrvatima da izađu iz Jugoslavije pod uslovom da oni daju saglasnost da Srbi u Krajinama ostanu u Jugoslaviji. Pod tim uslovom sve se može rešiti a bez toga ništa. Neka se psihološki pripremi. Milošević se slaže sa Tuđmanovom idejom. Predlaže da taj razgovor obavimo još sutra, posle zvaničnog razgovora dveju delegacija.
(Dnevnik-24. januar 1991.)

26. januara 1991. razgovaram telefonom sa Slobodanom Miloševićem o rezultatima razgovora Srbija-Hrvatska i sednice predsedništva. On se dogovorio s Tuđmanom da sednemo učetvoro (Sloba, ja, Tuđman i Mesić), ali ne veruje u bilo kakav sporazum. Više veruje u akcije koje će ih na to prisiliti.
Jer, kaže on, kad vojska jednom pokrije srpske teritorije u Hrvatskoj, mi se više ne bojimo raspleta jugoslovenske krize. Bez toga-ništa. nama drugačiji tok događaja ne odgovara. Bar on u to veruje.

(Dnevnik-26. januar 1991.)

Dakle, prema dnevničkim zapisima Borisava Jovića inicijativa za satanak učetvoro došla je od predsjednika Tuđmana još u siječnju 1991., a Mesić je bio samo posrednik. Inicijativa je upućena Joviću kao predsjedniku predsjedištva eseferjota, da on i Milošević (kao predsjednik Srbije) razgovaraju sa Mesićem kao potpredsjednikom eseferjota i doktorom Franjom Tuđmanom kao predsjednikom Hrvatske. sastanak je najavljen po protokolu i poštuje državni protokol. To što su predsjednici Tuđman i Milošević 26. siječnja 1991. potrdili sastanak isključuje mogućnost nesporazuma oko toga čija je bila inicijativa za taj sastanak, koji se ostvario tek 25. ožujka 1991.

Ova inerpretacija je točna, ali ni ona nije potpuna, jer je predsjednik Tuđman gotovo četiri mjeseca prije, osobno Borisavu Joviću predložio razgovoe na najvišoj razini o hrvatsko-srpskim odnosima. Bilo je to 4. listopada 1990.

4.oktobar 1990. Franjo Tuđman želi sa mnom da razgovara posle sednice Predsedništva. Smatra da ono "šta ja i Milošević radimo" (misli na pobune Srba u Krajini) vodi ka građanskom ratu i razbijanju zemlje i da ćemo mi u Srbiji snos4. oktiti istorijsku odgovornost. (Bezobrazluk! Svoju odgovornost želi da prebaci na nas!) Želi da se nađemo utroje i da razgovaramo. Moli da to prenesem Miloševiću, jer od nas zavisi sudbina Jugoslavije.
Šta se tiče Miloševića, kažem mu da nas trojica nemamo pravo da rešavamo sudbinu Jugoslavije. Treba da razgovaramo kolektivno, sa svim republikama, ali preneći njegovu želju Miloševiću.
5. oktobar 1990. Obaveštavam Miloševića o tuđmanovoj poruci. On kaže da dođe kod njega. ja ga odvraćam...Slobodan odustaje.

(B. Jović "dnevničke beleške" 1996.)

kako sam jović bilježi, Tuđman je predlagao satanak o razrješenju hrvatsko-srpskih odnosa još u listopadu 1990. Jović je prenio poruku Miloševiću, ali ga je odgovorio od tog susreta jer "Treba da razgovaramo koektivno."
Jović je u listopadu 1990, po drugi puta otklonio razgovor sa predsjednikom Tuđmanom. O tome sam svjedoči. Prema vlastitim dnevničkim bilješkama od 24. kolovoza 1990., dakle samo nekoliko dana od početka "balvan-revolucije" u Kninu Jović je zabilježio:

Tuđman je tražio razgovor s Miloševićem.
Sugerirao sam Slobodanu da ne prihvati susret sa Tuđmanom iz više razloga:
prvo, to ne bi odgovaralo Srbima u Hrvatskoj; drugo, Tuđman je zagriženo antisrpski orjentisan, skoro bolestan; treće, žestoko mrzu Srbe i Miloševića: četvrto, odbijanje razgovora slabi Tuđmanovu poziciju u Hrvatskoj. Mi moramo pomagati Srbima a ne Tuđmanu.
razgovarati treba samo u okviru sastanka u federaciji. Isto važi i za Slovence. Sve ih treba terati u kolektivne susrete. Slobodan se slaže.

(B. Jović "dnevničke beleške" 1996.)
Dakle, po Jovićevom svjedočenju, predsjednik Tuđman je već od početka pobune Srba u Hrvatskoj nastojao dogovoriti razgovor sa srpskim vodstvom o hrvatsko-srpskim odnosima. Jović, tada u funkciji predsjednika predsjedištva eseferjot nekoliko je mjeseci odbijao taj razgovor i imao je dosta utjecaja na Miloševića da ga odvrati od hrvatskog prijedloga. Jović je svoje stajalište gradio prema hrvatskom prijedlogu na dvije pogrešne pretpostavke: prvoj, da prijedlog o dogovornom rješenju srpske pobune u Hrvatskoj može otkloniti, jer nadzire predsjedništvo sfrj i jugoarmadu, i drugoj, da je „Tuđman antisrpski orijentisan“ i da „mrzi Srbe“. Jovićevo uvjerenje o Tuđmanovoj mržnji prema Srbima vjerovatno je posljedica njegove nespretnosti da prizna činjenicu o srpskoj dominaciji u jugoslaviji, kao i posljedica njegove nespremnosti da prihvati argumente i Slovenaca i Hrvata o međunacionalnim odnosima u jugoslaviji. Zato je bio nespreman na dijalog, osim u „kolektivnim susretima“, gdje je unaprijed imao osiguranu majorizaciju za svoja stajališta.
Kolektivni razgovori uslijedili su slijedećih mjeseci, bez konkretnog dogovora. Tek poslije ponovljene poruke dolazi do sastanka u Karađorđevu, razgovora koji je predložen gotovo šest mjeseci prije.

Razgovor predsjednika Tuđmana i Miloševića dugo se pripremao, ali zbog niza okolnosti do njega nije došlo. Prvi, u listopadu 1990., kako svjedoči sam Borisav Jović, jer je „Tuđman veoma nepogodan, nervozan i neuravnotežen sagovornik koji skoro da nije u stanju razložno da razgovara, pa od toga neće biti nikakve koristi. Jedina bi korist bila zloupotreba same činjenice da je razgovor vođen – zloupotreba u korist HDZ-a, na štetu Srba u Hrvatskoj“.
Kada je drugi prijedlog za razgovor, koji je osobno uputio predsjednik Tuđman predsjedniku predsjedništva sfrj Joviću, bio odbijen, tada je treća inicijativa za razgovor išla preko člana predsjedništva Stjepana Mesića, zato što je za savki protokol neprihvatljivo odbijenu ponudu slati ponovo istim kanalom. Zato je predsjednik Tuđman, koji je osobito držao do protokola, tražio od hrvatskog člana predsjedništva sfrj da dogovori razgovor o „hrvatsko-srpskim odnosima“ na najvišoj razini (s predsjednikom predsjedništva sfrj i predsjenikom srbije).
Mesić je tu poruku prenio 24. Siječnja 1991. Ali Mesić u u svojemu iskazu haškim istražiteljima 1997. potpisuje : „U ožujku 1991.godine organizirao sam prvi sastanak Miloiševića i Tuđmana. Početni cilj sastanka bio je sprečavanje rata općenito i na njemu smo trebali sudjelovati ja, Tuđman, Milošević i Borisav Jović. Petnaest dana kasnije Tuđman mi je rekao da će se samo on i Milošević sastati u Karađorđevu (Iskaz haškim istražiteljima 1997.)

Kako se neodgovorno i s kakvom lakoćom Mesić odnosi prema podatcima koje iznosi, uoćlivo je iz slijedećeg detalja. U citiranom odlomku tvrdi: „U ožujku 1991. godine organizirao sam prvi sastanak...“. A prethodni odlomak na istoj stranici počinje tvrdnjom: „sastao sam se s Borisavom Jovićem u veljači 1991....“ Nijedan podatak nije točan. Poruku predsjednika Tuđmana prenio je Borisavu Joviću 24.siječnja 1991.
Kako bi samom sastanku već u njegovoj pripremi dao prizvuk loše namjere dvojice predsjednika, Mesić podvlači: „Kako god bilo, njih su dvojica dogovorili sastanak i tako smo Bora Jović sa srpske strane i ja s hrvatske bili isključeni iz daljnjih pregovora“.

Mesić manipulira istinom, tako što prešućuje bitne činjenice. Borisav Jović dao je postavku na mjesto predsjednika predsjedništva 15. ožujka 1991. zato što, poslije trodnevnog zasjedanja predsjedništva sfrj, u službi vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, nije prihvatilo „Odluku o uvođenju izvanrednog stanja“, odluku koju je pripremio vrhovni štab jna. Stajalište jna i njezina spremnost da vojskom smjeni vodstva u Hrvatskoj i u Sloveniji, najbolje ilustriraju riječi Veljka Kadijevića: „Idemo na vojni udar. Nezavisno od toga da li će ili neće usvojiti predloženu odluku“(B. Jović. Dnevnik, str 296.). B. Jović je u dogovru s Miloševićem i Kadijevićem dao ostavku kao bi generalštab jna imao povoda uvesti izvanredno stanje u zemlji i bez odluke predsjedništva sfrj: „rekao sam da ću sutra, posle sednice, podneti ostavku; da sednica najverovatnije neće odobriti zahtevane mere i to će mi biti jak razlog. Ostaviću vojsci prostor za delovanje“ (B. Jović, str 296.)
Jna je tražila suglsnost predsjedništva sfrj za uvođenje izvanrednog stanja. Ali bila je spremna i opcija da se izvede vojni udar ako te suglasnosti ne bude. Što je bio cilj vojnog udara? Veljko Kadijević je obrazložio ciljeve vojnog udara B. Joviću i S. Miloševiću 13.ožujka 1991.: „Smenjivanje Vlade i Predsedništva. Skupštinu neće dirati, ali neće dozvoliti ni sazivanje. Republičke vlasti i sve ostalo neće dirati ako podržavaju udar. U protivnom skidaće i njih. Cilj: odrediti rok od 6 meseci (ili kraće) za sporazum o budućnosti zemlje, a dotle prekinuti haotični raspad države“ (B. Jović, str. 296.)
U takvim dramatičnim okolnostima, kada je predsjedništvo sfrj bilo u rasulu i bez autoriteta, kada je vodstvo jna bilo spremno i tražilo bilo kakvu ispriku za vojni udar, održan je sastanak predsjednika Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu 25.ožujka 1991., bez predsjednika predsjedništva B. Jovića koji je bio u ostavci, i bez S. Mesića, jer njemu nije bilo mjesta na sastanku po protokolu ako nije nazočan i Jović.
Sastanak je održan kao posljednji u nizu bilateralnih sastanaka predsjednika jugoslavenskih republika, a uoči prvog, od šest predviđenih susreta predsjednika svih republika iz sastava sfrj. Taj pr vi sastanak predsjednika svih republika održan je 28.03.1991. u „Vili Dalmacija“ u Splitu. To je bio prvi poikušaj da se dođe do odgovora o uvjetima pod kojima je moguće doći do sporazuma o budućnosti sfrj.
Točno tako je o sastanku u Karađorđevu izvjesti Tanjug (26.3.1991.): „Pred predstojeći susret šestorice predsjednika republika koji će se održati ove nedelje, jučer su se u graničnom području (čitaj Karađorđevu) sastali predsednici Republike Srbije i Hrvatske, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman“.


Tko je inicirao i organizirao susret u Karađorđevu manje je važno od sadržaja samih razgovora na tome sastanku. Pa ipak, svjedočenje Stjepana Mesića, i o naoko tako nevažnoj stvari pokazuje njegovu nevjerodostojnost i nepoznavanje činjenica. Mesić ne zna točan datum održavanja sastanka u Karađorđevu, krivo svjedoči o vremenu priprema tog sastanka, ne svjedoči o mprilikama u kojima se događa sastanak, lažno pripisuje predsjedniku Tuđmanu da ga je isključio iz sastanka, koji on, Mesić, nije organizirao; lažno svjedoči pripisujući sebi ulogu inicijatora satsanka, a bio je tek prenositelj poruke predsjednika Tuđmana.!
"Marsovac"

Mesić i "Zajednički zločinački podhvat!"(analiza)

2010_03_16_stipe_mesiStjepan Mesić je krunski svjedok optužbe protiv generala Tihomira Blaškića na haškom sudu. Kao svjedok optužbe, on je svoj pisani iskaz dao haškim istražiteljima 17.travnja 1997. a pred haškim sudom od 16.-19. ožujka 1998.
Tužitelj Mark Harmon izvjestio je 16.ožujka 1998. suce o sadržaju svjedočenja Stjepana Mesića, prema iskazu što ga je mesić već potpisao pred haškim istražiteljima 1997.godine.
Mark Harmon izvjestio je da se Mesićevo svjedočenje odnosi na članke 5.0 i 5.1 poglavlja glavnih stavaka optužnice o postojanju međunarodnog oružanog sukoba i da njegovo svjedočenje odgovara svim točkama optužnice o teškim kršenjima ratnog prava u slučaju generala Tihomira Blaškića.

Mark Harmon: On će svjedočiti o razvitku počitičke stranke HDZ, te o osnivanju u Hrvatskoj i BiH. Razjasnit će odnos između HDZ-a u BiH i HDZ-a u Hrvatskoj.
Budući da je bio intimus Franje Tuđmana, sadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske, imao je priliku čuti stajališta gospodina Tuđmana o Bosni i o bosanskim Muslimanima. On će svjedočiti o dvostrukoj politici predsjednika Tuđmana spram Bosne; jednoj koja je javna politika za priznanje neovisnosti BiH, te o drugoj, prikrivenoj politici podjele bosne između Hrvatske i Srbije.
On će svjedočiti u tome kontekstu i o sastanku Slobodana Miloševića i predsjednika Tuđmana održanom 1991. u Karađorđevu, poslije kojega seskrivena politika predsjednika Tuđmana o podjeli BiH počinje primjenjivati.
On će također svjedočiti o nekim sastancima u Zagrebu između Franje Tuđmana i Mate Bobana, Darija Kordića, Ante Valenta, Ignaca Koštromana te drugih uglednika Herceg-Bosne.
On će svjedočiti o aktalnim hrvatskim zakonima, o važečim zakonima dok je Bosna bila neovisna, posebno o onima koje se odnose na izbore i koji omogućuju dokinuće neovisnosti BiH.
On će svjedočiti o umješanosti u hrvatsko-muslimanski rat u BiH.
On će opisati časnom sudu učinak Vance-Owenova plana na mišljenje političkih vođa u Hrvatskoj i u Herceg-Bosni, i nakraju, svjedočit će o razgovorima koje je imao u vezi sa slučajem Ahmići.
To je gospodine predjedniče sadržaj njegovog svjedočenja. Njegovo svjedočenje odnosi se na članke 5.0 i 5.1 poglavlja glavnih stavaka optužnice, koja navodi postojanje međunarodnog oružanog sukoba.
Njegovo svjedočenje odgovara svim točkama optužnice o teškim kršenjima što ih navode točke 5, 8, 11, 15, 17, 19.
Time završavam svoja uvodna zapažanja gospodine predsjedniče.

Stjepan Mesić je krunski svjedok haškog tužiteljstva za optužbu da je Hrvatska vodila dvostruku politiku spram BiH, jer je željela njenu podjelu, te da je ta podjela dogovorena između predsjednika Tuđmana u Karađorđevu, 25. ožujka (a ne 30.) 1991. godine.
Ukratko, haško tužiteljstvo želi dokazati da je politika predsjednika Tuđmana bila zločinačka, točnije, u terminologiji haškog tužiteljstva ta je politika bila zločinački poduhvat zločinačke organizacije.
Sve optužnice protiv Hrvata, kako u Hrvatskoj za "Oluju", tako i u BiH imaju zajednički nazivnik:
Svi su optuženi Hrvati članovi zločinačke organizacije kojoj je na čelu bio Franjo Tuđman.
Stjepan Mesić je svjedok na čijim iskazima se grade takve optužnice haškog tužiteljstva.
Izvod iz prvostupanjske presude generalu Tihomiru Blaškiću u koj se haški sud poziva na svjedočenje Stjepana Mesića (1):

85.Jedan je svjedok rekao da je od jednog visokog dužnosnika hrvatske vlade čuo da su vojnici HV-a 1993. godine slani u BiH kako bi se borili protiv muslimanskih snaga. Jedan drugi svjedok govorio je o vojnicima HV-a koji su smjenjeni s dužnosti, jer nisu htjeli ići u BiH i o drugim vojnicima koji su morali zamjeniti oznake HV.a oznakama HVO-a dok su bili u BiH. Admiral Domazet svjedok obrane potvrdio je da se u travnju 1993. godineu BiH nalazilo osoblje HV-a kojemu je i on pripadao kao dok je bio načelnik uprave obavještajne službe HV-a. Naveo je da general Bobetko ne bi nikad uspio obraniti ni osloboditi južni dio hrvatskog teritorija da nije ušao na teritorij BiH.
Nazočnost HV-a u BiH , potvrdio je jedan svjedok koji je govorio o karakteru intervencije HV-a 153. te još jedan koji je držao da nazočnost pripadnika HV-a u BiH između 1992.-1994- nije bila u okviru zakona budući da sabor RH nikad nije donio odluku o tome. I drugi dokazni predmeti općenito pokazuju nazočnost HV-a u BiH.
105.Uostalom te su se težnje za podjelom očitovale u povjerljivim razgovorima o podijeli BiH koju su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević vodili 30.ožujka 1991. u Karađorđevu. Nijedan predstavnik Muslimana nije nazočio tim bilateralnim razgovorima između Srba i Hrvata. Poslije Karađorđeva, Franjo Tuđman izrazio je mišljenje da BiH vrlo tešlo može opstati i da će se Hrvatska vratiti na granice Banovine te obuhvaćati uz to i Cazin, Kladušu i Bihać.
Održani su tajni preliminarni pregovori, na kojima su korišteni zemljovidi za sklapanje sporazuma sa Srbima o podijeli Bosne. Intervju koji je svjedok obrane Bilandžić 25. listopada 1996.godine dao tjedniku "Nacional"potvrđuje da je poslije pregovora sa Slobadnom Miloševićem "dogovoreno da bi se dvije komisije trebale sastati da razgovaraju o podijeli BiH". Sporazum Srba i Hrvata o podijeli BiH navodno je potvrđen 6. svibnja 1992, u Grazu u Austriji na sastanku političkih vođa bosanskih Hrvata i Srba Mate Bobana i radovana Karadžića. Oni su se, navodno, dogovorili da se određena područja arbitražom utvrdi trebaju li pripasti srpskom ili hrvatskom "konstutivnom entitetu".
Izvod iz prvostupanjske presude generalu Blaškiću, u kojoj se haški sud poziva na svjedočenje Stjepana Mesića (2.)

113. Nadzor koji je HDZ Hrvatske ostvarivao nad HDZ-om BiH bio je sveopći:
U teoriji, HDZ Hrvatske i HDZ BiH jesu dvije zasebne stranke. To je u teoriji, moram to reći zbog poštivanja istine. Međutim, u stvarnosti, sve se odluke donose u Zagrebu i nema nikakve sumnje u to da HDZ BiH nije ni na koji način samostalna stranka. U teoriji da, ali u stvarnosti je potpuno sigurno da nije tako.
115. Vjeću su predočeni dokazi koji ukazuju na to da su Milivoj Petković, Ante Rosso, Slobodan Praljak i Ivan Tolj, sve visoki časnici HV-a otišli privremeno služiti u HVO prije nego su se vratili u HV. General Milivoj Petković bio je visoki časnik vcojske Republike Hrvatske prije nego što je postao načelnik glavnog stožera HVO-a. Slobodan Praljak napustio je Hv da bi postao general HVO-a, a zatim se vratio u oružane snage Republike Hrvatske, gdje je unaprijeđen u čin generala i umirovljen. General Rosso napustio je Hv tek 15. listopada 1993. da bi otišao u BiH i postao načelnik glavnog stožera HVO-a. Dana 23. veljače 1995. zatražio je da ga se ponovno primi u HV što mu je i odobreno. Ivan Tolj bio je zastupnik u saboru RH, general i načelnik političke uprave HV-a, a istodobno i pripadnik HVO-a. Čak i na nižoj razini HVo su činili Hrvati koji su se vratili iz Hrvatske nakon što su se borili u Hrvatskoj Vojsci.
116. Osim toga, predsjednik Tuđman je zapovijedio smjene onih bosanskih Hrvata koji se nisu s njim slagali. Stjepan Kljujić je bio predsjednik HDZ-a BiH, ali je bio smjenjen jer se borio za cjelovitu Bosnu. Na kraju je Mate Boban imenovan za predsjednika Herceg-Bosne. Prijenego što bi donio neku važnu odluku koja se tiče Herceg-Bosne, Mate Boban se uvijek konzultirao sa Franjom Tuđmanom čija je uputstva doista i provodio. Izaslanstva HDZ-a BiH redovito su dolazila na konzultacije sa predsjednikom Tuđmanom.
118.Vođe bosanskih Hrvata slijedili su smjernice koje im je dao Zagreb, ili su u najmanju ruku, usuglašavali svoje odluke sa hrvatskom vladom.
Suradnja je bila očita na različitim razinama. Dan poslije osnivanja teritorijalne obrane (TO) kao legitimne vojne organizacije Bosne i Hercegovine 9. travnja 1992. Mate Boban je izdao zapovijed kojom se ukida TO na teritoriju HZHB. ta je zapovijed potvrđena jednom sličnom zapovijedi koju je general Rosso izdao 8. svibnja 1992. Dana 11.svibnja 1992. Tihomir Blaškić u općini Kiseljak izdaje zapovijed kojom se provodi zapovijed Ante Rosse, na osnovu koje HVO postaje jedina legalna vojna organizacija a TO se proglašava nezakonitim.
dario Kordić je navodno izdao sličnu zapovijed u općini Busovača . Dakle, zapovjed generala HV-a Ante Rosse brzo je provedena. Predsjednik Tuđman i Tihomir Blaškić primjenili su istu politiku čak i u pogledu nadzora nad tvornicom streljiva u Vitezu, prijeteći da će je dignuti u zrak ako je ABiH napadne.
120.Osim kadrovske pomoći Hrvatska je HVO-u također pružala financijsku i logističku , te znatnu materijalnu pomoć. osoba nadležna za sve obavještajne službe u Hrvatskoj javno je izjavila da je Hrvatska dnevno trošila milijun njemačkih maraka za pomoć svim strukturama Hercg-Bosne, uključujići i HVO.
Hrvatska je opskrbljivala HVO znatnim količinama oružja i opreme 1992., 1993., 1994. godine. Pred vijećem je između ostaloga, spominjana nazočnost tenkova T-55 i haubica sa oznakama HV-a. Svjedok DX je u rujnu 1993. na području Gornjg Vakufa opazio hrvatske tenkove T-55, kojima su upravljale posade HV-a, kako se čini sa svrhom sudjelovanja u neprijateljstvima između HVO-a i ABiH. Oprema je također dostavljana ABiH, ali je ta opskrba prekinuta 1993. za vrijeme sukoba između HVO-a i ABiH. Postrojbe HVO-a obučavane su u Hrvatskoj.
130. Politika Hrvatske prema bosanskim Hrvatimastavila je naglasak više na etničku pripadnost nego na državljanstvo. Republika Hrvatska donijela je odredbu prema kojoj svi pripadnici hrvatskog naroda imaju pravo na njezino državljanstvo. General Blaškić zatražio je da iskoristi taj propis. Jednim drugim zakonom dopušteni je svim Hrvatima glasovati na izborima u Hrvatskoj, što je omogućilo bosanskim Hrvatima, inače bosanskim državljanima glasovati na parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj. Sporazumom o prijateljstvu i suradnji između Republike Bosne i hercegovine i Republike Hrvatske predviđeno je da će te dvije republike recipročno dopuštati svojim državljanima stjecanje dvojnog državljanstva. Vijeće drži da je Hrvatska iskoristila čitavu tu zakonsku odredbu kako bi Hrvate u BiH usmijerila prema Hrvatskoj, te da je ta odredba pridonijela tome da su ljudi u svrhu iskazivanja svoje lojalnosti veću važnost pripisivali etničkoj pripadnosti nego formalnom državljanstvu. oko 10% zastupnika u saboru RH bilo je iz dijaspore. Dva pripadnika HVO-a, bosanski Hrvati, izabrana su u hrvatski parlament: Vice Vukojević i Ivan Tolj. UNPROFOR je, tijekom sukoba s ABiH, u osnovi percipirao HV i HVO kao istu stranu i za njih je koristio zajedničku oznaku "HV/HVO". PMEZ je govorio o nužnosti provođenja jakog pritiska na Hrvatsku i Hrvate u BiH.
140. Politika Hrvata prema BiH bila je dvojaka. S jedne strane, hrvatski su nacionalisti iskoristili srpsku agresiju u Bosni da prošire teritorij Hrvatske na teritorij odavno samostalne BiH. S druge strane, srpska je agresija prisilila Hrvate i Muslimane da, makar privremeno , sklope savezništvo. U biti, bili su saveznici samo onda kad je to odgovaralo interesima Hrvata, kao, primjerice u bihaćkom džepu. Poslije pritiska međunarodne zajednice, službeni iskazi Vlade Hrvatske svakako su imali za cilj stvoriti dojam da Hrvatska poštuje teritorijalni inegritet BiH, i da Hrvati i Muslimani surađuju. Hrvatska je tako uvijek negirala nazočnost svojih snaga na teritoriju BiH, iako je to
Viječe sigurnosti sa žaljenjem ustvrdilo. istodobno, ona je unatoč tome podržavala okupljanje bosanskih Hrvata u okviru zasebne zajednice koja je bila paralelna u odnosu na legitmnu vladu. U tu je svrhu 1993. godine, tijekom sukoba između HVO-a i ABiH, hrvatska prekinula opskrbu bosanskih Muslimana, što je ponašanje suprotno ponašanju saveznika...
Da najprije pojasnima za ovo gore, PMEZ je promatračka misija europske zajednice.
A sad idemo dalje:
Raspravno vijeće haškog suda u satavu: sudac Claude Jorda kao predsjedavajući, te suci Almir Rodrigues i Muhamed Šahabudin donijelo je 3.ožujka 2000. godine prvostupanjsku presudu kojom se:
OSUĐUJE Tihomira Blaškića na zatvorsku kaznu u trajanju od 45 godina;
ODREĐUJE da će se razdoblje trajanja njegova pritvora, odnosno razdoblje od 1. travnja 1996. do dana izricanja ove presude uračunati u ukupnu duljinu trajanja kazne.

Prvostupanjska presuda generalu Blaškiću napisana je i obrazložena sa 808 numeriranih stavaka. Stajališta tužiteljstva i obrane o međunarodnom karakteru oružanog sukoba u BiH prikazana su u presudi stavcima od broja 83-142.
Stavci su podijeljeni na pravne cijeline od izravnog uplitanja, neizravnog uplitanja do države saveznice u ratu.

Praksa haškog suda u pisanju presuda je takva da se svaki srgument, kako tužiteljstva, tako i obrane, koji se navodi u pojedinom stavku presude, argumentira u bilješci pozivom na svjedoka, dokument, ili prethodnu sudsku praksu.
U stavcima presude generalu Blaškiću, od broja 83-142, koji razmatraju međunarodni karakter oružanog sukoba, suci se 147 puta pozivaju na iskaze svjedoka ili različita dokumente, tj. u bilješkama pod rednim brojevima 147-289.

Budući da je Stjepan Mesić bio svjedok haškog tužiteljstva koji je trebao posvjedočiti sadržajno o politici podijele BiH, a prema pravnim kriterijima o karakteru međunarodnog oružanog sukoba, poztrebno jke vidjeti koliko je puta haški sud uvažio njegovo svjedočenje u presudi generalu Blaškiću.
zato evo male analize izvora koji se odnose na međunarodni karakter sukoba u BiH, i to u onom dijelu u kojem su suci uvažili Mesićevo svjedočenje.
Dakle, u bilješkama označenim od broja 147-289, koji se odnose na međunarodni karakter sukoba u BiH, suci se 142 puta pozivaju na različite vrste izvora koji se prema vrsti dijele u pet grupa:
1.Dokumenti (56 citiranja u bilješkama)
2.Podnesci i komentari (16 citiranja u bilješkama)
3.Presude (13 citiranja u bilješkama)
4.Tajni svjedoci (31 citiranje u bilješkama)
5.Svjedoci (39 citiranja u bilješkama)
od 142 bilješke u kojima se haški sud u presudi poziva na dokaze, isti sud se 70 puta poziva na svjedoke. Od tog broja sud se 31 put ili 44% puta poziva na svjedočenje tajnih svjedoka kao na dokaze o međunarodnom sukobu.

Od 17 svjedoka na koje se poziva sud u dijelu presude o međunarodnom karakteru sukoba, njih 10 je javnih, odnosno onih koji svjedoče punim imenom i prezimenom, dok je 7 tajnih svjedoka, odnosno svjedoka sa zaštićenim identitetom, a koji se navode kao
1.Svjedok DX
2.Svjedok VV
3.Svjedok HH
4.Svjedok FF
5.Svjedok P
6.Svjedok DT
7.Svjedok II poznatiji kao Stjepan Mesić
Haški sud se u presudi Blaškiću poziva na svjedočenje Stjepana Mesića 15 puta.
To je 50% u odnosu na sve tajne ili zaštićene svjedoke, odnosno 21% u odnosu na sve svjedoke, javne i tajne.
To samo špokazuje koliko je bilo važno njegovo svjedočenje prilikom donošenja ovakve drakonske prvostupanjske presude, što sam naveo u prijašnjem postu, a u idućem ću navesti zašto je to svjedočenje važno za podizanje optužnica protiv Gotovine, Čermaka i Markača, kao i BiH šestorke, te zašto se u tim optužnicama provlači ista nit. ona o zajedničkom zločinačkom poduhvatu...
Nakon donošenja prvostupanjske presude protiv generala Blaškića, haško je tužiteljstvo imalo dostatan temelj, prije svega u svjedočenju Stjepana Mesića, za podizanje cjelovite optužnice protiv "hrvatske politike podjele BiH" po principu udruživanja u zločinački poduhvat za šestorku iz BiH, kao i optužnice za operaciju "Oluja" (čuvena Ashdownowa salveta).
Optužnica suda u Haagu protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Čorića i Berislava Pušića podignuta je 2.ožujka 2004. godine. Oni su optuženi za udruženi zločinački poduhvat.

Izvod iz optužnice protiv navedene šestorice:

-Počevši od 18. studenoga 1991. godine pa do približno travnja 1994. i nakon toga, više osoba je utemeljilo i sudjelovalo u udruženom zločinačkom poduhvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim djelovima teritorija Republike BiH, za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija kao dijelu "Velike Hrvatske", u kratkom roku ili dijelom duljeg razdoblja, tako što bi one postale dio Republike Hrvatske ili blisko povezane s njom, i to uporabom sile, zastrašivanja ili prijetnje silom, progona, zatvaranja i zatočivanja, prisilnog premještanja i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine te drugih sredstava koje predstavljaju ili obuhvaćaju počinjenje zločina kažnjivih po člancima 2, 3 i 5 statuta Međunarodnog suda. Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio je utemeljenje hrvatskoh teritorija u granicama Banovine Hrvatske, teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939.-1941. godine. Udruženi zločinački poduhvat obuhvaćao je kreiranje političkog i nacionalnog zemljovida tih područja tako da njima dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu.
-Mnogobrojne su osobe sudjelovale u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Svaki je sudionik svojim djelovanjem, ponašanjem, nedjelovanjem, ili postupcima, kako individualnim tako i onim provedenim u dosluhu sa drugim osobama, ili preko drugih osoba, bitno pridonio provođenju tog poduhvata i ostvarenju njegovog cilja. Slijedeće osobe, uz ostale sudjelovale su u udruženom zločinačkom poduhvatu: Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, Gojko Šušak, ministar obrane RH, Janko Bobetko, general u vojsci RH, Mate Boban, predsjednik Hrvatske Zajednice (I Republike) Herceg-Bosne, JADRANKO PRLIĆ, MILIVOJ PETKOVIĆ, BRUNO STOJIĆ, SLOBODAN PRALJAK, VALENTIN ČORIĆ I BERISLAV PUŠIĆ, razni drugi dužnosnici, članovi Vlade i političkih struktura Herceg-Bosne/HVO-a na svim razinama (uključujići općinske dužnosnike vlasti, kao i one u mjesnim odborima, razni čelnici i članovi HDZ-a, razni pripadnici oružanih snaga Herceg-Bosne, HVO-a, specijalnih postrojbi, vojne i civilne policije, sigurnosnih i obavještajnih službi, paravojnih formacija, lokalnih obrambenih snaga te druge osobe, koje su djelovale pod nadzorom ili uz sudjelovanje ili u suradnji s tim oružanim snagama, policijom i drugim čimbenicima; razni pripadnici oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske, te druge osobe, poznate i nepoznate.
Te su osobe vodile, upravljale, planirale, pripremale, bodrile, promovirale, poticale, zapovjedile, izvršile, provele, omogućile, sudjelovale, pridonijele, podržale i na drugi način djelovale na ostvarivanju udruženog zločinačkog poduhvata.

Vjerovatno će u povijesti međunarodnog pravosuđa ostati zabilježen presedan da je cijeli jedan narod optužen kao "zločinačka organizacija" (osim navedenog-znani i neznani), budući da su svi pripadnici hravstkog naroda osumnijičeni za sudjelovanje u zločinačkom poduhvatu.
Sve ovo navodim zbog dalekosežnosti Stjepana Mesića i slučaju Blaškić, odnosno na činjenicu da je njegovo svjedočenje u tom slučaju presudno za druge slučajeve u kojima se hrvatski politiku, a prema optužnicama i cijeli hrvatski narod za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj...
U prvobitnoj optužnici protiv generala Mladena Markača i Ivana Čermaka, kao i u prvobitnoj optužnici protiv generala Ante Gotovine, optužnica za zločinački poduhvat ne odnosi se cijeli narod (kasnije, prilikom objedinjenja optužnice to se onom formulacijom "znani i neznani" ipak proširilo, ali o tome kasnije jer idemo najprije redom), nego na operaciju "Oluja", u kojoj je oslobođena ćetvrtina okupiranog teritorija Republike Hrvatske. kako je tijekom te operacije pod oružjem bilo oko 200 000 ljudi, to se sve te ljude može po prvotnoj optužnici držati pripadnicima zločinačke organizacije, odnosno sudionicima u udruženom zločinačkom poduhvatu, a nakon objedinjavanja, tako se može okvalificirati cijeli hrvatski narod.

Izvod iz prvotne optužnice protiv generala Mladena Markača i Ivana Čermaka:

-Mladen Markač i Ivan Čemak, djelujući sami ili ili u dogovoru s drugima su planirali, poticali, zapovjedali, počinili ili na drufi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu i provedbu tih dijela, ili su predviđali vjerovatnost da će ona biti počinjena.
-Koristeći termin "počinili" u ovoj optužnici, tužiteljica obuhvaća i djela koja su optuženi počinili sudjelovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu. Dana 4. kolovoza 1995. Republika Hrvatska pokrenula je vojnu ofenzivu pod nazivom "Oluja", s ciljem vraćanja regije Krajina. Tijekom i nakon operacije "Oluja" i čitavo vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, IVAN ČERMAK I MLADEN MARKAČ, zajedno sa drugima uključujući i ANTU GOTOVINU i predjednika FRANJU TUĐMANA, sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, a čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regije Krajina, između ostalog pljačkanjem, oštećivanjem, i potpunim razaranjem imovine srpskog stanovništva, kako bi se pripadnike tog stanovništvspriječilo da se vrate i ponovno nastane u svojim domovima...

Izvod iz izmjenjene optužnice protiv generala Ante Gotovine:

-ANTE GOTOVINA djelujući sam ili u dogovru s drugima, je planirao, poticao, zapovjedao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje pripremu ili izvršenje tih kaznenih djela, ili je predviđao vjerovatnost da će ona biti počinjena.
-Koristeći termin "počinio" u izmjenjenij optužnici, tužiteljica obuhcaća i djela koja je optuženi počinio sudjelovanjem u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Tijekom i nakon operacije "Oluja", i čitavo vrijeme na koje se odnosi optužnica, ANTE GOTOVINA je u suradnji s drugima uključujući i MLADENA MARKAČA, IVANA ČERMAKA i predsjednika FRANJU TUĐMANA sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, a čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regije Krajina, između ostalog pljačkanjem, oštećivanjem, i potpunim razaranjem imovine srpskog stanovništva, kako bi se pripadnike tog stanovništvspriječilo da se vrate i ponovno nastane u svojim domovima..
-Kaznena dijela nabrojena u točkama 1 i 3 do 6 izmjenjene optužnice počinjena su u sklopu zajedničkog cilja udruženog zločinačkog poduhvata.
Optuženi je posjedovao stanje svjesti nužno za počinjenje svakog od tih kaznenih dijela...

Pošto je svima jasna apsurdnost pravnih interpretacija za operaciju "Oluja", onda bi svima trebalo biti jasno da se radi o političkoj činjenici i medijskoj "stvarnosti", u koj se optužuje Hrvatsku, koja je bila žrtva agresije, i hrvatsku politiku, koja ne samo da je oslobodila okupirani teritorij vlastite države, već i teritorij susjedne BiH dovevši tako do mirovnog sporazuma u Daytonu i okončanja rata na ovim prostorima.
Upravo zbog toga je bitno analizirati ishodište svih tih kvalifikacija u optužnicama, odnosno Mesićevo svjedočenje u slučaju Blaškić, koje je haškom tužiteljtvu dalo pravni temelj da se istinu o borbi Hrvata u BiH za vlastitu opstojnost i konstutivnost, kao i istinu o domovinskom ratu pretvori u laž i zločin, odnosno zločinački poduhvat.
Jer, stjepan Mesić nije svjedočio o pojedinim zločinima, niti o individualnoj odgovornosti za pojedine zločine, već je službenu hrvatsku politiku prikazao zločinačkom.
Hrvatska službena politika nikad nije negirala da su u domovinskom ratu i s hrvatske strane, u obrani od agresije počinjeni zločini i nedjela tijekom ili nakon vojno-redarstvenih operacija, bilo od pripadnika HV-a, MUP-a ili pak civila. Podaci o ntakvom stavu države neumoljivi su. Do konca 1999. Podignuto je 3 978 kaznenih prijava i procesuirano je 1 949 počinitelja samo s hrvatske strane za ubojstva, paleže, pljačke itd. Do tada, po fazama bilo je odbačeno 184 kaznene prijave, nedovršenih istraga 841, obustava 38, a postupaka u tijeku po optužbi 811. Pravosudna tijela nisu odbacila niti jednu kaznenu prijavu zbog kaznenog dijela ubojstva, a nakon provedene istrage u jednom je predmetu obustavljen postupak. Optuženo je 26 osoba i kazneni su postupci dovršeni u 26 kaznenih predmeta donošenjem presuda. Od ukupno 1 949 presuda osuđujućih je bilo 1 492, oslobađajućih 179, a odbijajućih 278 presuda.
Prema tome, i policija i pravosuđe radili su svoj posao, jednako i prije i nakon promjene vlasti 3. siječnja.
Štoviše, za zločine i nedjela što su ih u obrani od agresije počinili pripadnici hrvatskih snaga ili civili osuđeno je dva puta više ljudi nego za zločine počinjene u agresiji na Hrvatsku. Prema godišnjem izvješću Državnog odvjetništva Saboru RH u razdoblju 1991.-2001. za ratne zločine u agresiji na Hrvatsku osuđeno je 726 osoba. Sve te osobe osuđene su do 2001. godine.
Te se činjenice u domaćim i stranim medijima prešućuju od onih grupacija kojima je u interesu da se za "zajednički zločinački pothvat"(ZZP) kao glavni krivac optuži hrvatski vojni i državni vrh. Za potkrepu te teze hrvatski državni i politčki vrh optužuje se za diskriminaciuju "hrvatskih građana" pred zakonom te da nije "funkcionirala pravna država". (S. Mesić). Kada se ti kritičari moraju suočiti sa činjenicama, onda ih osporavaju tako što nisu zadovoljni s kvalifikacijama presuda počiniteljima nedjela i zločina počinjenih u obrani od agresije. Sve te optužbe i teze imaju za cilj nametnuti simetriju krivnje te izjednačavanje odgovornosti agresora i žrtve agresije. Jedni to čine jer navodno u stvaranju suverene Hrvatske vide obnavljanje NDH, a drugi zato jer im nije odgovarala nova neravnoteža u međunarodnom poretku koja je nastala kao posljedica raspada jugoslavije. I za jedne i za druge raspad jugoslavije bio je porazan za njihove interese. Zato su pripremali optužnicu za "zajednički zločinački pothvat" s namjerom da se uspostavi stara ravnoteža na području bivše jugoslavije stvaranjem nove regije Zapadni Balkan, područja koje do 2000. godine nije postojalo ni kao zemljopisni ni kao politički, ni kao kulturni pojam.
Zato se gradi novi mit o brojnim hrvatskim zločinima u Domovinskom ratu, a prešućuje se da su to bili pojedinačni zločini i da se sustavno radilo na njihovu procesuiranju.
Na mitu o krivnji Hrvata gradili su se unutarnji odnosi u bivšoj jugoslaviji. Optužba da su Hrvati krivi za slom i monarhističke i socijalističke jugoslavije konstantna je teza hegemonističkih i unitarističkih jugoslavenskih elita. Hrvati su prema takvim tumačenjima bili krivi za kapitulaciju prve jugoslavije 1941., za genocid nad Srbima za vrijeme NDH te za dezintegraciju eseferjot već 1971., a pogotovo 1990. iako su i tada prvo tražili konfederalno uređenje.
Velikosrpska politika pravdala je agresiju na Hrvatsku, a pobunjeni hrvatski srbi tražili su pripojenje Srbiji od 1990., jer su smatrali da je svaka hrvatska država za njih zločinačka tvorevina, bez obzira tko je u takvoj državi na vlasti, i kakovog je ona ustavnog uređenja. Optužba hrvatskog vodstva za ZZP u medijima slijedi taj mit, amnestira velikosrpsku politiku za agresiju i pobunu, a svima onima koji su u socijalističkoj jugoslaviji vidjeli i doživjeli ostvarenje svojih ideala daje opravdanje što nisu sudjelovali u dekonstrukciji komunizma i dezintegraciji jugoslavije.
S druge strane, dio međunarodnih čimbenika uvijek je bio zainteresiran za opstanak jugoslavije. Doduše, većina je tih međunarodnih čimbenika željeka vidjeti jugoslaviju u kojoj se poštuju ljudska prava i tržišna ekonomija, ali izričito su bili protiv priznanja novih država na tlu jugoslavije. Oni su sustavno radili na obnovi neke nove jugoslavije (6+1-1, Tindemansovo izvješće, 1995.god.) ili jugoslavenskog saveza, i nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, Slovenije i BiH. Zato njima nije bilo u interesu da se u Haagu sudi agresoru na Hrvatsku i BiH, jer bi time bilo onemogućeno zagovaranje bilo kakvih novih jugoslavenskih ili zapadnobalkanskih asocijacija i integracija. Dijelu je međunarodnih mićnika politički odgovaralo izjednačavanje agresora i žrtve. Zato ne iznenađuje da se djelovanje i interes tih čimbenika može prepoznati već na početku suđenja generalima Gotovini, Markaču i Čermaku
U svjedočenjima, posebice onih koje je tužiteljstvo predstavilo kao svoje glavne svjedoke. Nalaze se izjave koje otkrivaju pozadinu toga procesa i kako je nastala optužnica. Kanadski general Leslie sam je otkrio zašto je slao pretjerana izvješća o Oluji. –Naš je zadatak bio da zaustavimo napade HV-a. Da se oni povuku na početne položaje i da izađu iz zone razdvajanja – barem je u tome iskren Leslie.
On je jedan od zapovjednika UNCRO-a. A mandat im je (za razliku od UNPROFOR-a) demilitarizacija područja i povratak civilnom načinu života te integracija. No. Leslie je objasnio "stvarni" mandat UN-ovih snaga u okupiranim djelovima RH. Priznao je vezu nnjegovih izvješća o "uništenim gradovima krajine i granatiranju civila" s napadom međunardone diplomacije i politike, dva dana poslije početka Oluje, kada su u Ženevi političari (prije svih Carl Bildt, ali i moćni Javier Solana) otvoreno prijetili Hrvatskoj zbog akcije i, doslovce poručili-"ovo je zločin koji spada u mjerodavnost haškog suda". Dobar dio EU bio je oštro protiv Oluje. UN je dobio zadatak da učini sve da spriječi da HV uspije. www.vecernji.hr/kolumne/3069237/index.do
U prostoru javnog znanja postoje informacije i podaci o tome kako su pripadnici i velikosrpske politike, ali i određeni međunarodni čimbenici "zaslužni" za pripremanje optužnica protiv hrvatskog vojnog i političkog vrha sustavno pripremane u Hrvatskoj i da se formulacije i "dokazi" koje iznosi haško tužiteljstvo protiv hrvatskih generala i dužnosnika ponavljale godinama prije toga u "hrvatskim" medijima. Na sudjelovanje i političkih čimbenika i djela hrvatskih medija u pripremi haških optužnica upozorit ćemo sa nekoliko primjera:
Pisanje optužbi: Stjepan Mesić

Glavni cilj ZZP prema tužiteljstvu jest „etničko čišćenje“ pobunjenih Srba iz sektora jug. U ožujku 2007. tužitelj je to obrazložio na slijedeći način:
18. Cilj uklanjanja Srba iz Krajine odražavao je dugogodišnju tezu predsjednika Tuđmana za etničkom homogenošću. Pored neprijateljstva prema Srbima, koje je nastalo tijekom ratnih godina, predsjednik Tuđman je etničku raznolikost smatrao povijesnim problemom koji se može riješiti primjerice preseljavanjem stanovništva (predraspravni podnesak tužiteljstva u slučaju generala Gotovine, Čermaka i Markača, 16. ožujka 2007.)
Takva formulacija o Oluji kao ZZP s ciljem etničkog čišćenja Srba nije postojala u prvim optužnicama protiv hrvatskih generala. Na žalost na optužbi da je Oluja poduzeta radi etničkog čišćenja radili su i neki najviši hrvatski dužnosnici. Tu je optužbu uporno ponavljao Stjepan Mesić i to kao predsjednik Republike tijekom svojih službenih posjeta i međunarodnih susreta, od 2000.godine, dakle prije nego što su bile napisane optužnice protiv hrvatskih generala:

Druga je tamna mrlja na režimu Franje Tuđmana odnos prema Srbima u Hrvatskoj. Iako je istina da su oni, izmanipulirani od Slobodana Miloševića i uz pomoć jugoslavenske armije koja se raspadala i pretvarala u srpsku armiju počeli otvorenu pobunu protiv Hrvatske, istina je i to da je Tuđman povukao mnoge poteze koji su naprosto morali antagonizirati Srbe u Hrvatskoj, a da je rat iskoristio za to da smanji njihov broj u skladu sa svojim zamislima da u Hrvatskoj ne treba biti više od 3% Srba u ukupnom korpusu stanovnika. http://www.predsjednik.hr/default.as...1&sid=&jezik=1


Gotovo iste formulacije Stjepan Mesić iznosi tijekom službenog posjeta Austriji početkom 2001. :

Jednako otvoreno moram progovoriti i o odnosu režima Franje Tuđmana prema Srbima u Hrvatskoj. Istina je, doduše, da je dio srpskog stanovništva, podlegavši manipulacijama Slobodana Miloševića i uz pomoć Jugoslavenske armije koja se raspadala i pretvarala u srpsku armiju, krenuo u otvorenu pobunu protiv Hrvatske.
Ali, istina je isto tako da je Tuđman povukao mnoge poteze koji su naprosto morali antagonizirati Srbe u Hrvatskoj, a da je rat iskoristio za to da smanji njihov broj u skladu sa svojim zamislima da u Hrvatskoj ne treba biti više od 3% Srba u ukupnom korpusu stanovnika.
http://www.predsjednik.hr/default.as...0&sid=&jezik=1

Stjepan Mesić svoju optužbu protiv “režima Franje Tuđmana” ponavlja I tijekom službenog posjeta Kini u svibnju 2002.:

Mada je rat u Hrvatskoj zaustavljen godine 1992., mi smo tek 1995. vlastitom vojnom akcijom, a potom mirno, uz pomoć međunarodne zajednice, okončali pobunu dijela srpske manjine. Na žalost Tuđman je to iskoristio i kako bi se riješio dobrog dijela Srba koji su inače u Hrvatskoj živjeli stoljećima. Mi to sada nastojimo ispraviti, pozivajući sve one Srbe - naše građane, koji su izbjegli iz Hrvatske, da se vrate u miru i sigurnosti. http://www.predsjednik.hr/default.as...6&sid=&jezik=1

Stjepan Mesić nije optužio samo “režim Franje Tuđmana” za etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj nego I za agresiju na BiH:

Moram, međutim, sasvim otvoreno reći da je politika vlasti Franje Tuđmana uključivala u sebi i aspiracije prema tuđim teritorijima. Zbog tog "istočnog grijeha" hrvatske politike, zbog njenog pokušaja da pripoji dio susjedne međunarodno priznate države, Bosne i Hercegovine, Hrvatska se dovela u praktičnu izolaciju u odnosu na međunarodnu zajednicu. A zato što je tu ambiciju pokušala ostvariti i silom oružja, u očima mnogih pretvorila se iz žrtve agresije - što je nesumnjivo bila - sama u agresora.
http://www.predsjednik.hr/default.as...1&sid=&jezik=1

Mesić i u Austriji ponavlja gotovo iste formulacije kao I u Švicarskoj, optužujući hrvatasku politiku da je silom oružja htjela pripojiti dio međunarodno priznate BiH ted a je postal od žrtve agresorom:

Moram, međutim, sasvim otvoreno reći da je politika vlasti Franje Tuđmana uključivala u sebi i aspiracije prema tuđim teritorijima. Upravo zbog jedva prikrivenih pokušaja hrvatske politike da Republici Hrvatskoj pripoji dio susjedne međunarodno priznate države, Bosne i Hercegovine, mi smo se doveli u praktičnu izolaciju u odnosu na međunarodnu zajednicu.
A zato što je tu ambiciju pokušala ostvariti i silom oružja, u očima mnogih Hrvatska se pretvorila iz žrtve agresije u agresora. http://www.predsjednik.hr/default.as...0&sid=&jezik=1

Optužbam za agresiju na susjednu BiH, te za pokušaj stvaranja “Velike Hrvatske”, kao protuteže Miloševićevoj “Velikoj Srbiji”, Mesić nije samo izednačio politike i političke uloge predsjednika Tuđmana i Miloševića, nego je pisao optužnice protiv hrvatskih dužnosnika i generala iz BiH, godinama prije nego što su se te optužnice pojavile 2004. godine (Optužnica protiv Prlića, Praljka, Petkovića, Stojića, Čorića, Pušića napisana je 2. ožujka 2004.):

Hrvatski predsjednik Tuđman bio je sklon vjerovati da će Milošević u svojem naumu uspjeti, da će u najmanju ruku stvoriti malu "veliku Srbiju" i smatrao je da bi to bila dobra prilika za Hrvatsku da se i ona proširi, da anektira dijelove Bosne i Hercegovine.
http://www.predsjednik.hr/default.as...6&sid=&jezik=1

Činjenica je da su optužbe iznijete tijekom službenih putovanja i posjeta predsjednika Mesića stranim zemljama i da se nalaze na službenoj web stranici predsjednika Republike. Dakle nisu to samo Mesićevi vrijednosni sudovi i interpretacije politike njegova prethodnika. (To da u zapadnoeuropskim zemljama i u SAD-u postoji norma da novi predsjednik ne kritizira politiku svojega prethodnika, to je za komunistički mentalitet raznih mesića neprihvatljivo ponašanje). Mesićeve optužbe treba gledati kao kao cilj njegove politike, koja je po kvalifikacijama optužbi čak radikalnija od haških opužnica ( u nekoliko verzija optužnica protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača nigdje se ne navodi da je cilj predsjednika Tuđmana svesti srpsku zajednicu na 3% nego se citiraju procjene drugih dužnosnika o tome da je u RH ostalo nekoliko posto Srba). Osim toga Mesićeve optužbe nisu stav njega kao pojedinca, nisu samo njegovo osobno mišljenje. To je stav predsjednika Republike, dakle državne institucije koja formulira državnu politiku. Službeni stavovi služe kao orijentir za organizaciju javnih poruka po kojima svoje djelovanje usklađuju državne a često i društvene ustanove.
Mesićeve optužbe prethode haškim optužnicama – a kad se tumače povezano sa njegovim djelovanjem, onda je nedvojbeno da su te optužbe jasno definirani ciljevi scenarija koji je imao za cilj podizanje haških optužnica. Kao predsjednik Republike Stjepan Mesić je imao sve podloge da provede svoj scenarij:
a) sam je definirao ciljeve i sadržaj scenarija
b) odredio je metode i ljude za proizvodnju pseudodokaza
c) razradio je plan proizvodnje pseudodogađaja objavljivanjem arhive predsjednika Tuđmana
d) odabrane medije planski je koristio za dostavljanje “transkripata” haškim istražiteljima, a hrvatsku Vladu prisilio da legalizira njegove nezakonite radnje itd.
Može se vrlo lako dokazati da je to scenarij sustavnog i planskog optuživanja “režima Franje Tuđmana” te nezakonito postupanje sa arhivom prvoga predsjednika i arhivama obavještajnih službi. Navest ćemo tek nekoliko takvih primjera:
Proizvodnja krunskih pseudodokaza

Haško tužiteljstvo u optužnici protiv trojica hrvatskih generala i u postupku protiv hrvatskih dužnosnika i generala iz BiH kao glavni dokaz za postojanje ZZP-a i namjera zločinačke organizacije koristi tzv. “Tuđmanove transkripte”, a zapravo zapisnike sjednica iz ureda prvog predsjednika RH. Da haško tužiteljstvo nije raspolagalo tim transkriptima ne bi imalo čime potkrijepiti svoje optužnice i teško da bi uopće moglo postaviti konstrukciju o ZZP. Budući da su ipak predsjednički transkripti glavni dokaz za ZZP, “logično” je da na čelu ZZP mora biti sam predsjednik Tuđman pa se zapravo tako konstruiranom optužnicom sudi prvenstveno njemu, a tek potom ostalima kao sudionicima ZZP. Što je već samo po sebi pravno dubiozno jer se sudi čovjeku koji se ne može braniti. Budući da još od rimskih vremena pravni sustav polazi od presumpcije nevinosti tj. da je svatko nevin, a da se krivnja mora dokazati, optužnice protiv hrvatskog predsjednika ni po jednom civiliziranom pravnom standard nije prihvatljiva, kao što ni po jednom pravnom standardu nije prihvatljivo da general Gotovina već tri godine sjedi u zatvoru a da tužiteljstvo još uvijek potražuje dokaze protiv njega.
Vrlo je znakovita i činjenica da se samo transkripti koriste kao dokaz o ZZP. Neosporna je činjenica da je dr. Franjo Tuđman – kao povjesničar, polirtičar i državnik – napisao na tisuće stranica teksta – desetke knjiga, puno članaka i rasprava – a da haško tužiteljstvo nije našlo ništa što bi potkrijepilo navode optužnice za ZZP.
Štoviše, kao predsjednik Republike Hrvatske doktor Franjo Tuđman održao je na stotine, vjerovatno i na tisuće javnih nastupa i govora – od predizbornih govora do službenih govora u zemlji i inozemstvu, a ni u njima tužiteljstvo nije našlo ni jednu rečenicu kojom bi potkrijepilo navode iz svoje optužnice.
Zato za konstrukciju ostaju samo tzv. transkripti, službani zapisnici iz ureda predsjednika. O vjerodostojnosti tih zapisnika , odnosno vjerodostojnosti zaključaka koje iz pojedinih riječi i rečenica iz tih zapisnika izvlači tužiteljstvo govorit će se kasnije. Sada treba upozoriti na metode i tehnike kako su transkripti našli put do haškog tužiteljstva i mjesto u optužnicama protiv hrvatskih generala.

Plasiranje “Tuđmanovih transkripata” , kako hrvatskoj javnosti tako i haškom tužiteljstvu rađeno je prema pravilima i metodama specijalnog rata što ga je vodio predsjednik RH Stjepan Mesić sa svojim najbližim suradnicima protiv svog prethodnika, mrtvoga predsjednika Tuđmana. (Prvo su plasirane poruke medijima koje su imale za cilj diskreditaciju predsjednika Tuđmana: Mesić je na početku svojega mandata osobno isfabricirao priču kako je postojala direktna telefonska linija na Pantovčaku s Miloševićem, ergo Tuđman je ili zločinac ili izdajica; britanska TV kuća Channel 4 emitirala je 2000. Godine emisiju u kojoj tvrdi kako je predsjednik Tuđman opljačkao milijarde dolara; stalno se ponavlja teza (feral, nacional, globus, Mesić) kako postoje dokazi o „podjeli Bosne“; traže se karte i transkripti razgovora u Karađorđevu; Tuđman je odlučivao o svemu, „odluke su se donosile gdje se nije smjelo-VONS – tijelo koje po Ustavu RH ima zadaću koordinacije državne politike, mediji sotoniziraju i proglašavaju „zloglasnim tijelom“; Tuđman je bio bolesno opsjednut svojom povjesnom veličinom tako da je snimao i prisluškivao sve i svakoga; prislušna mašinerija na Pantovčaku može se vidjeti još i sada (sic); snimljeno je 13-14 000 transkripata ...itd.)

Medijska diskredcitacija predsjednika Tuđmana bila je potrebna da bi se moglo činiti ono što se po pozitivnim zakonima svih zemalja ne smije činiti: otvarati državne arhive i objavljivati dokumente s oznakom tajnosti.
Da bi se sotoniziralo predsjednika Tuđmana i pokazalo da su transkripti nečasna rabota bolesnog uma, a ne dio pogona svake uređene državne institucije, umnažala se brojka "transkripata", a istovremeno se prešućivalo da je vođenje zapisnika obveza osoba na najvišim državnim položajima.
Naime, i na sudu je potvrđeno da je u spornoj arhivi, u kojoj su se nalazili transkripti, bilo 10 493 dokumenta. Od toga je broja bilo "1814 zapisa razgovora s jednom osobom, a 2466 zapisa razgovora s više osoba; Ostali dokumenti odnose se „na izvješća i informacije SZUP-a i HIS-a ... u 5861 koverti, a više od tristo se odnosilo na sjednice različitih državnih tijela“. (Jutarnji list, 20. 03 2003. – jutarnji prenosi svjedočenje generala Kašpara na sudu u slučaju tužbe obitelji Tuđman protiv RH u svezi prava na privatnu ostavinu predsjednika Tuđmana. General Krešimir Kašpar bio je pobičnik predsjednika Tuđmana, ali i predsjednik povjerenstva koje je imalo zadaću popisati arhivu predsjednika Tuđmana.)
Prema tome transkripata, zapisnika razgovora predsjednika Tuđmana sa jednom ili više osoba, bilo je ukupno 4280. To je puno, ali uzme li se u obzir da se to odnosi na razdoblje od 1990.do studenog 1999., dakle na gotovo 10 godina, te da je poznato da je predsjednik radio sedam dana u tjednu, najčešće od 8.30 do 23 sata, da su to godine stvaranja hrvatske države, borbe za međunarodno priznanje i oslobađanje okupiranih teritorija; ako se zna da u tom razdoblju gotovo da nije bilo dana kada predsjedniku ne bi dolazili predstavnici međunarodne zajednice, visoki dužnosnici, državni posjeti itd.; kada se zna da je predsjednik Tuđman ponavljao kako to trenba ostati građa za povjesničare o tome tko i kako se ponaša u tom povijesnom vremenu – onda je u cijelom tom razdoblju prosječno snimljeno nešto više od jednog razgovora dnevno. Jasno je da manipulatori javnim mišljenjem s javnim prikazom takve statistike ne bi mogli puno postići (Ilustrativno je pod kojim naslovom jutarnji list donosi svjedočenje generala Kašpara: „Kašpar: Nađena 10 493 Tuđmanova transkripta, jutarnji list, 20. 3. 2003. A Kašpar svejdoči da je bilo 4280 transkripata)
Jednako tako manipulatori s Pantovčaka nikada nisu upozorili javnost da su se tijekom službenih sastanaka sa stranim delegacijama, redovito s druge strane nazočili i "note takeri" – koji su vodili bilješke o tim istim razgovorima te da i druga strana ima svoje zapisnike nekih od "Tuđmanovih" proskribiranih sastanaka. Osim toga javnosti nije rečeno da se snimaju i sve sjednice hrvatskoga Sabora, i sve sjednice hrvatske Vlade, te da je to uobičajena praksa u svim državama. Štoviše, i u ratnim uvjetima, kad u Sarajevu često nije bilo niti struje, predsjedništvo BiH snimalo je sve svoje sjednice.
Na manipulaciju s informacijama o transkriptima upućuje već i terminologija koja se rabi: cijelo se vrijeme govori o transkriptima, a ne o zapisnicima kako na dokumentu stoji. Osim toga, uporno se ponavlja izraz "Nađeni" transkripti – što želi sugerirati kao da su ti zapisnici bili izgubljeni ili skriveni, a ne uredno i po arhivskoj struci evidentirani, sređeni i pohranjeni u arhivi predsjednika Republike.
Nakon sotonizacije predsjednika Tuđmana i prikazivanja „transkripata“ kao nečasne rabote i proizvodnje bolesnog uma, moglo je slijediti objavljivanje transkripata s obrazloženjem: nema govora da se radi o dokumentima s oznakom državne tajne, a osim toga to su dokazi koji trebaju poslužiti „senzibiliziranju javnosti“ da bi se sudilo protagonistima kriminalne politike "Tuđmanovog režima", a u koje vidimo spadaju i Mladen Markač, Slobodan Praljak, Ante Gotovina...
Medijska priprema Haških optužbi

Postavši predsjednikom 2000. godine, Mesić postaje svjestan da istina o njegovom svjedočenju u slučaju Blaškić, može postati vrlo otežavajuća za njega, posebno zato što je na početku njegova mandata objavljena drakonska prvostupanjska kazna za Blaškića, a što je u dobroj mjeri svojim svjedočenjem pridonio sam Mesić, on izvodi protuofenzivu i počinje sa dilanjem transkripata iz arhive predsjednika Tuđmana.
Njegovi savjetnici danonoćno su čitali arhiv pokojnog predsjednika i izdvajali ono što su držali kompromitirajućim za hrvatsku politiku do 2000. godine.
To su dostavljali Mesićevim novinarima poput Pukanića i Đikića, i tjednicima Nacional, Feral i Globus.
Globus je uvijek materijale dobijao zadnji a Feral i Nacional su imali ekskluzivu, a za tu ekskluzivu su te transkripte i ostale dokumente prerađivali i prikazivali tako da budu u službi potvrde Mesićevih teza.
Na upit novinara Vjesnika, tko to iz ureda predsjednika daje transkripte Nacionalu i Feralu, Mesićeva glasnogovornica odgovara:

" Predsjednik je i ranije, u nekoliko svojih izjava najavljivao da će puštati dokumente sve dok se kriminalci ne procesuiraju. Neke se stvari moraju rješavati, pa zato predsjednik povremeno pušta određene dokumente u javnost. On osobno smatra da treba potaknuti da se neke stvari riješe, a na rješavanje ključnih problema u državi ne može se dugo čekati."

Poslije ovakvog obrazloženja, "da predsjednik pušta dokumente dok se kriminalci ne procesuiraju"- bilo bi normalno da novinar upita zašto predsjednik ne preda te dokumente državnom odvjetništvu, kako bi se "kriminalce procesuiralo".
Umjesto toga novinar glasnogovornicu pita kako to da svaki put među prvima sve dokumnete dobije Nacional
Glasnogovornica odgovara:

"Predsjednik, kad se određeni dokumenti nađu, procjenjuje kad što treba izići u javnost kako bi se ona senzibilizirala i kako bi se potaknulo rješavanje problema. nacional je doista prvi dobio dokumente, zato što oni, vrlo dobro istražuju, pa su i zaslužili da dobiju prvi..."

Dakle, primarni cilj predsjednika Mesića da "senzibilizira javnost“, a to će učiniti tako što će dokumente dobiti oni koji to „zaslužuju“. I nije istina, tvrdi Mesićeva glasnogovornica, "ono što se priča među novinarima, a to je da službenici ureda koji daju dokumente to dobro naplaćuju. To nije istina jer odogovorno tvrdim da iz ureda ne cure dokumenti i da službanici nikad nisu vidjeli te transkripte. Vidjelo ih je samo dvoje, troje ljudi, uključujući predsjednika. Može se reći da dokumenti iz ureda izlaze ciljano." (intervju Vjere Šuman, 26. 5. 2000.)

Od 2000. žuti tisak je zapljusnuo javnost selekcioniranim dokumentima, jer "dokumenti izlaze ciljano", od zapisnika sa sjednice VONS-a i sastanaka predsjednika Tuđmana s visokim hrvatskim dužnosnicima, do izvješća članica obavještajne zajednice upućenih predsjedniku Republike. Sve je to bilo u službi medijske pripreme za slanje tih dokumenata u Haag (ili, kako se stručno izjasnila glasnogovornica predsjednika Mesića, njegove želje da senzibilizira javnost), kako bi ti ciljani dokumenti naknadno "potvrdili" iskaze svjedoka optužbe Stjepana Mesića u slučaju Blaškić.
Predsjednik Mesić je odlučio kad što treba izaći u javnost, kako bi "senzibilizirao" javnost, ali i haško tužiteljstvo. Jer, ako je vjerovati Mesiću, onda on nije dao dokumente iz arhiva predsjednika Tuđmana haškim istražiteljima prije nego su oni objavljeni u medijima sklonim Mesiću, nego poslije toga. "Haškim istražiteljima dali smo na uvid jedino transkripte objavljene u hrvatskim medijima, kako bi se uvjerili u njihovu autentičnost"-kaže Mesić u izjavi "Vjesniku" objavljenu 11. studenog 2000.g.

Iz ovih iskaza nedvojbeno proizlazi da je Stjepan Mesić scenarist i režiser "senzibiliziranja javnosti", ali i haškog tužiteljstva, pomoću "ciljanih dokumenata", kako bi ti isti dokumenti završili u Haagu, ali ne tako da ih on ponudi haškom tužiteljstvu, nego da Haag od njega dokumente traži, te da on još bude nagrađen za svoju suradnju sa haškim tužiteljstvom.
Prema novinskim izvješćima iz Ferala i Nacionala, iz ureda predsjednika u Haag je otpravljeno oko 8 000 stranica izvještajnih dokumenata, i oko 4 000 stranica transkripata. Svi ti dokumenti imali su oznaku tajnosti, nisu bili deklasificirani, i nisu prošli čak ni uobičajeni i zakonom propisani postupak predaje službenih dokumenata Republike Hrvatske haškom tužiteljstvu putem vladina ureda za suradnju sa haškim sudom.

William Tomljanovich, "stručnjak za hrvatske dokumente" i svjedok tužiteljstva, daje još precizniju potvrdu o razmjerima Mesićavog nezakonitog postupanja sa arhivom iz ureda predsjednika RH. Tomljanovich je svjedočio u slučaju Ivice Mrijačića i Markice Rebića pred haškim sudom 18 siječnja 2006. godine, te je tom prilikom ustvrdio da "haško tužiteljstvo posjeduje točno 666 transkripata iz ureda predsjednika RH.

Nedostatak Mesićeva scenarija predaje dokumenata s oznakom tajnosti iz arhiva predsjednika haškim istražiteljima jest taj da je protuzakonit i podliježe krivičnim sankcijama prema pozitivnim hrvatskim propisima. Čak je sasvim svejedno imaju li dokumenti oznaku tajnosti, jer se ni po zakonu o arhivskoj građi ne mogu davati na uvid i korištenje bez odgvoarajućeg rješenja.
S druge strane, nedostatak tog scenarija za haško tužiteljstvo jest taj što na sudu ne mogu "legalizirati" autentičnost dokumenata koje su dobili iz ureda predsjednika, jer sva službena suradnja mora ići preko vladina ureda za suradnju sa haškim sudom.
Prvi je nedostatak Mesić pokušao otkloniti pred hrvatskom javnošću. prelazeći preko svojih nezakonitih radnji slijedećim "argumentima": "Ubuduće će haški tribunal preko vladina ureda za suradnju dobiti sve što budu tražili...Transkripti nisu nikakv dokaz i to smo uvijek tvrdili (Vjesnik 11.studenog 2000.)
Time je Mesić vladu Ivice Račana stavio praktički pred gotov čin, da legalizira dokumente koje je on već predao haškim istražiteljima.
Vlada Ivice Račana nije imala izbora:
Da nije legalizirala Mesićeve pošiljke dokumenata Haagu, potpala bi pod međunarodni pritisak zbog nesuradnje sa Haagom, a ako bi pak procesuirala Mesićevi nezakonito djelovanje, to bi zahtjevalo njegov opoziv, pa bi opet bila optužena za nesuradnju, tj. to bi se tumačilo kao opstrukcija.
Legalizacijom dokumenata što ih je Mesić dostavio Haagu, vlada je i sama bila prisiljena postati sudionikom u nezakonitim poslovima, jer ih je prikrila, i pokrila Mesićeve protuzakonite radnje.
Dakle, vlada Ivice Račana morala je legalizirati većinu dokumenata koje su se našli kod haškog tužizeljstva, a koji su prije toga objavljeni u nekim, već spomenutim medijima, pa je to izazvalo niz potresa unutar vladajuće koalicije, a što je bila posljedica jedne šizofrene sizuacije, jer meuđu ostalim, vlada je tako trebala legalizirati i zapisnik razgovora između Franje Tuđmana i Dražena Budiše, koji je 2000, postao potpredsjednik vlade, a koji jikad nije bio predmetom haških istraga. No međutim, bio je protukandidat Stjepanu Mesiću na predsjedničkim izborima 2000. godine.
Haško tužiteljstvo također je moralo legalizirati dokumente koje je dobilo bez ikakve pravne odluke iz ureda predsjednika Republike. S tim problemom su se suočili u sudskim postupcima. Tako su svjedoci na suđenju, tvrdili da je dostavljanje predsjedničkih transkripata od predsjednika Mesića tijekom 2000. godine kako medijima tako i uredu haškog tužiteljstva, kršenje tada postojećih hrvatskih zakona. Tužiteljstvo je taj prigovor pokušalo otkloniti argumentom da je problem deklasifikacije unutarnja stvar RH, a osim toga da je arhiv predsjednika Tuđmana predsjednik Mesić učinio javno dostupnim.To je tužitelj Bos, u predmetu protiv Mladena Naletilića-Tute, argumentirao citatom iz članka objavljenog u britanskom listu "Independent":
"The recordings came to light after Croatia´s new president Stipe Mesic, gave Channel 4 News for use unprecedented acces to the 100 items and 17 000 stored at the palace" što bi u slobodnom prijevodu otprilike glasilo:
"Zapisi su izišli na vidjelo nakon što je novi hrvatski predsjednik Stipe Mesić, dao vjestima Kanala 4 pristup bez presedana do 100 vrpci i 17 000 transkripata pohranjenih u palači."
Ovdje je potrebno spomenuti još nekliko vrlo bitnih stvari:
1. Činjenicu da je tisuće stranica dokumenata Mesić predao haškom tužiteljstvu, što izravno potvrđuje i samo tužiteljstvo.
2. Činjenicu da je Vlada RH, kako Račanova tako i Sanaderova naknadno legalizirala Mesićevu isporuku ili najveći dio te isporuke haškom tužiteljstvu, te da je širom otvorila vrata državne i vojne arhive i arhive obavještajnih službi haškim istražiteljima koji su preuzeli na desetke tisuća stranica državnih vojnih i obavještajnih dokumenata.
3. Da su od Mesića “odabrani” mediji (prvenstveno feral i nacional) godinama objavljivali dokumnete s oznakom državne tajne, a da Državno odvjetništvo nije pokrenulo ni istragu, a kamoli kaznenu prijavu (čak ni protiv nepoznatog počinitelja) što je po zakonu obvezatno učinitikada klasificirani dokumenti postanu dostupni neovlaštenim osobama.

Žalosna je činjenica da danas u Hrvatskoj nema nijednog državnog tijela, institucije ni baze podataka gdje bi se moglo doći do informacije o tome koje su sve službene dokumente haški istražitelji i tužiteljstvo preuzeli i odnijeli u Haag.
O dostavljanu i nedostavljanju dokumenata u Hrvatskoj se već godinama vodi pravi medijski rat. Mediji su postali prostor međusobnog optuživanja vlasti i oporbe, bivše vlasti i bivše oporbe, Pantovčaka i Banskih dvora te Pantovčaka i oporbe. Jedan od glavnih režisera tog medijskog rata je upravo Mesić, jer njemu odgovaraju kaos i zbrka po pitanju transkripata i ilegalnom dostavljanju dokumenata u Haag. Za njega osobno, taj kaos je najbolja kamuflaža od suda javnosti, i najbolja pravna zaštita od krivične odgovornosti.
Postoji još jedna bitna činjenica, koja je posljedica medijskog rata oko transkripata, odnosno, koja se istim medijskom ratom prikriva.
Naime, Mesićevim je dilanjem transkripata medijima i Haagu, a zatim i otvaranjem arhiva državnih institucija haškim istražiteljima od strane vlade RH, Hrvatska izgubila pozicije koje je dobila odlukom haškog suda iz 1997. godine, jer haškom su tužiteljstvu predane tisuće dokumenata a da Hrvatska prema odluci iz 1997, nije bila obvezna to učiniti.
Kad je 1997. tužiteljstvo od Hrvatske zatražilo stotinjak dokumenata, RH je išla u spor sa tužiteljstvom, jer je tužiteljstvo samo jedna strana u poravnom sporu, te je tražila od haškog suda da presudi može li tužiteljstvo tražiti tako veliki broj dokumenata.
Hrvatska je taj spor dobila. Sud je presudio da tužiteljstvo ne može tražiti tako veliku količinu dokumenata, da mora specificirati svoje zahtjeve, da dokumenti moraju biti povezani sa predmetima i inkriminacijama, te da dokumente od nacionalnog interesa može dobiti samo pod strogo određenim uvjetima. Rekapitulacija cijelog tog spora navedena je u prvostupanjskoj presudi generalu Tihomiru Blaškiću:

42. Pitanje naloga za dostavu dokumenata (subpoena duces tecum) ostalo je otvoreno u predmetu Blaškić od 10. siječnja 1997., tj. dana kad je tužitelj od jednog suca zatražio na Hrvatskoj pošalje nalog subpoena duces tecum.
Sudac je 15.siječnja 1997. izdao takvu subpoenu Hrvatskoj i gospodinu Šušku, tadašnjem ministru obrane. U toj subpoeni naveden je popis dokumenata koje je trebalo dostaviti najkasnije do 14. veljače 1997.
Hrvatska strana je u pismu od 10.veljače 1997. izjavila da, kao prvo, ona drži kako bi svi zahtjevi upućeni ministru u njegovom svojstvu državnog dužnosnika, nemaju temelja, budući da u skladu sa Statutom i Pravilnikom zahtjev za pomoć treba uputiti državi i da, kao drugo, Hrvatska kao suverena država ne može prihvatiti da udovoljava nalogu subpoena duces tecum, nego da "vjerna svojim obvezama prema međunarodnom sudu onaq ponovno izražava spremnost iskazati punu i svesrdnu suradnju, pod uvjetima koji vrijede za sve države.
43. Dana 29. listopada 1997. žalbeno vijeće je, u skladu sa pravilom 108bis Pravilnika riješilp zahtjev Republike Hrvatske od 25. lipnja, kojim se, između ostaloga, tražilo preispitivanje odluke pretresnog vijeća II od 18. lipnja te poništenje i odbacivanje subpoene od 15. siječnja 1997.
U svojoj je odluci žalbeno vijeće zaključilo da se ni državi, a ni odgovornim državnim dužnosnicima koji djeluju u tom svojstvu, ne mogu slati nalozi tipa subpoena, pri čemi je preciziralo uvjete pod kojima se nekoj državi eventualno može izdati obvezujući nalog za predočenje dokumenata i slično, kao i prava i obveze dotične države u tom pogledu.
Osim toga, žalbeno vijeće je utvrdilo kriterije koje moraju ispunjavati svi zahtjevi za izdavanje naloga za dostavu dokumenata. Ti kriteriji odnose se na:

1) precizno identificiranje zatraženih dokumenata (za razliku od širokih kategorija)
2) Obrazloženje relevantnosti dokumenata za suđenje
3) Nužnost da zahtjev ne bude pretjerano opterećujući
4)Potrebu da se državi ostavi dovoljno vremena da zahtjevu udovolji

Osim toga, vijeće je ustrdilo modalitete na temelju kojih se eventualno može udovoljiti zabrinutosti države u svezi s njenom nacionalnom sigurnosti.


A možda i nisam trebao navoditi sve ovo što piše u presudi a odnosi se na davanje dokumenata, možda sam se samo trebao osloniti na ono što u svojoj knjizi piše Carla del Ponte, a prenosi hrvatski tisak, a to je da se davalo šakom i kapom, ono što je trebalo i što nije, te da su i oni (u tužiteljstvu) i sami bili iznenađeni jer su dobili dokumente koje Hrvatska nije trebala ili nije bila obvezna isporučiti...
Podatak da je Hrvatska otvorila arhive izvještajnih službi haškim istražiteljima već u svibnju 2000. Nedavno je dobio potvrdu u javnosti i to od Carle del Ponte.
Dokumenti su, kako Carla tvrdi, studirani “u svibnju 2000.godine u krajnjoj tajnosti u Samoboru. Ozren Žunec, tadašnji ravnatelj HIS-a nije htio bez pismenog naloga dopustiti pristup haškim istražiteljima u zgradu i arhivu HIS-a, ali nije ni spriječio da se ti isti dokumenti prevezu u Samobor i stave na raspolaganje haškim istražiteljima. Iz slijeda događaja može se zaključiti da dokumenti nisu prethodno deklasificirani jer da jesu na bi bilo potrebe da se „u krajnjoj tajnosti“ prevoze u Samobor.
Del Ponte je natenane ispripovjedala kako je u svibnju 2000.u krajnoj tajnosti u Samoboru studirana arhiva HVO-a, kako je 23.svibnja objavljen članak o toj operaciji te kako je Vlada poslala specijalce da čuvaju kuću u Samoboru kako vojnici na bi uništili dokumente. Opis podsjeća na državne udare. Račan obećava prenošenje svih dokumenata u Državni arhiv, gdje će postati dostupni i haškom tužilaštvu, koje ih je zatim godinama proučavalo. (Izvor: Jutarnji list, 1. Travnja 2008)
Ovu SF-priču, da su haške istražitelje čuvali specijalci „kako vojnici ne bi uništili dokumente“, treba prikriti činjenicu da velika pravnica Carla del Ponte protuzakonito prikuplja navodne dokaze, preciznije, sudjeluje u nezakonitoj raboti hrvatske Vlade – Vlade koja ne poštuje ni zakone vlastite zemlje niti odluke koje je donio MKSJ, prema kojima tužiteljstvo ne može tražiti nespecificirane dokumente niti na stotine dokumenata.

Koju su količinu dokumenata i pod kojim uvjetima Banski dvori i Pantovčak dostavljali haškom tužiteljstvu, teško da će se precizno doznati u dogledno vrijeme. U ožujku 2003. Vlada je, odgovarajući na pitenje saborskog zastupnika Joška Kontića (HSLS) izvjestila Sabor:

Vlada je od travnja 2000. Dostavila Haaškom sudu one dokumente koji se odnose na zločine nad Hrvatima počinjene tijekom agresije na Hrvatsku, na rat u BiH te na operacije „Medački džep“, „Bljesak“ i „Oluja“. Dostavljeni su i transkripti razgovora o tim događajima, vođenih u Uredu predsjednika Republike Franje Tuđmana/ sa svih dokumenata prethodno je skinuta oznaka tajnosti, navodi se u odgovoru Vlade.
U vezi s ratom u BiH, Hrvatska Vlada predala je dokumente HVO-a, HIS-a, SIS-a, i MORH-a, među kojima su vojne zapovjedi i izvješća raznih vojnih postrojbi, popisi vojske Republike Srpske, osobni dosjei te zapisnici o obavjesnim i presretanim razgovorima.
Istražiteljima Haaškog suda omogućen je i pristup u Hrvatski državni arhiv u kojem su 2000. pohranjeni dokumenti o ratnim operacijama u BiH.
Od dokumenata vezanih uz operacije „Medački džep“, „Bljesak“ i „Oluja“ predani su zakoni, uredbe i drugi propisi koje se odnose na djelatnosti Hrvatske vojske, vojna izvješća, zapovijedi, ratni dnevnici, dokumenti MUP-a, kao i dokumenti o tijelima pokopanim na groblju u Kninu i o obavljenoj identifikaciji ekshumiranih osoba.
Kako se navodi u vladinom odgovoru, zabranjeno je objavljivanje transkripata iz Predsjednikova ureda i ratnih dnevnika izvan postupaka pred Haaškim sudom, na što se Carla del Ponte obvezala posebnim pismom. (Odgovor Vlade na zastupničko pitanje, objavljeno u Vjesniku 20. 2. 2003.)

Očito da se vladina odluka o zabrani objavljivanja transkripata nije odnosila i na Stjepana Mesića, ali ni na pravosuđe 2000. i 2001. godine. Naime, Mesić je uporno tvrdio da na transkriptima nema oznake državne tajne i da će ih on objavljivati. Kad je udruga HONOS podigla kaznenu prijavu protiv Stjepana Mesića radi odavanja državne tajne, Državno je odvjetništvo tu prijavu odbacilo.
Odogovor državnog odvjetništva stigao je za hrvatske prilike vrlo brzo: već u veljači 2001.:

Obavještavamo vas da smo kaznenu prijavu s današnjim datumom odbacili... Razlog tome primarno leži u činjenici što transkripti na koje ukazujete nemaju na sebi oznaku državne tajne. Pa se niti otkrivanjem sadržaja takvog zapisa ne može počiniti kazneno djelo odavanja državne tajne ili pak špijunaže iz spomenutih članaka.

Takvo je stajalište Državnog odvjetništva omogućilo Mesiću i njegovim savjetnicima da mimo svake pravne procedure izravno dostavljaju haškim istražiteljima i haškom tužiteljstvu, pa i Slobodanu Miloševiću (brijunski transkript) dokumente iz arhive predsjednika Tuđmana. Ponavljanjem informcije da arhiva prvog predsjednika nije klasificirana te da ne podliježe čak ni zakonu o arhivskoj građi, predsjednik Mesić je organizirao na Pantovčaku proizvodnju pseudodokaza za haško tužiteljstvo.



"Marsovac"

Malo o Udbini

Krbavski KrižGradić Udbina je uništen od Partizana 1942. godine, a hrvatsko stanovništvo raseljeno (etničko čišćenje od strane jugokomunista). Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Udbina je imala 1.475 stanovnika od čega 1.237 Hrvata i 231 Srbina. Nakon Drugog svjetskog rata podignuto je novo naselje s pretežno srpskim stanovništvom, iako je ostalo i nekoliko hrvatskih obitelji. Brojnim, prije rata većinskim Hrvatima, nije bio dopušten povratak nakon Drugog svjetskog rata.