Sat04192014

Last update02:11:43 PM GMT

"Analize" Miroslava Lazanskog: VREME ZA CEH

2010_08_20_lazanskiDa li znate koju vezu protivnik u ratu nikako i nikad ni uz pomoć najsavremenije elektronike, ne može da ometa? Oni, koji su još pre samo nekoliko godina služili JNA verovatno se sećaju odgovora: idejnu vezu niko i nikada ne može da osluškuje i ometa. Dakle, ako mislimo isto i ako se rukovodimo istim idealima i idejama, onda smo stalno u vezi.
No, završne scene napuštanja sarajevskih kasarni i zamrli bat koraka jugoslovenskog vojnika u Sarajevu (akademik Milorad Ekmečić) najrečitiji su dokaz da je i ta idejna veza očito bila loša i da je JNA morala u nekom obimu podeli sudbinu sada već bivše Jugoslavije Istina, teško je složiti se sa tvrdnjama koje su na najvišem vojnom nivou izrečene još prošle godine "da će Armija deliti sudbinu Jugoslavije", jer je tadašnji Ustav imao odredbe koje su izričito nalagale JNA da štiti teritorijalni integritet zemlje što znači da JNA ako je htela da insistira na Ustavu nije smela dozvoliti da odluku šta će se i kada braniti - donose političari. Čak ni oni iz tadašnjeg Predsedništva SFRJ.
Naravno, sada je sve to prošla priča. Tužna storija koje se treba prisetiti u ovom vremenu koje obeležava suđenje generalima i admiralima, žalopojke generala u medijima, razna objašnjenja zbog ostavki, smenjivanja... Vojni vrh koji je izgubio 60 odsto nekadašnje teritorije i 56 odsto nekadašnjeg broja stanovnika zemlje kao da ne shvata da neko mora zbog toga i da odgovara.
Ako vojnik koji je evakuisan iz sarajevska kasarne "Maršal Tito" na televiziji izjavi "kako je bilo strašno, jer se pucalo i padale su granate", onda treba zapitati one koji su tog dečaka uputili u rat šta su mislili sa takvom obukom? Ako vojnik JNA tokom prošlogodišnjeg rata u Sloveniji na televiziji izjavi: "oni bi kao da se otcepe, a mi im kao to ne damo", onda to svedoči o apsurdnosti zadatka JNA. Ako 1990 vojnika i starešina JNA krene u operetski pohod na granice Jugoslavije u Sloveniji, i pri tome dožive nečuvenu blamažu u profesionalnom, stručnom, pogledu, onda se za to podnosi ostavka na najvišem vojnom vrhu.
Ako je u Hrvatskoj, u septembru prošle godine, kada se očekivao rat i na tim prostorima, otpuštena kući jedna obučena klasa vojnika, a po rečima generala Živote Avramovića "starešine dobile naređenje za godišnje odmore", onda to predstavlja više nego zločin. Ko je mogao da prošle godine naredi, i ko je mogao da prihvati, da u tom trenutku jedini obučeni vojnici JNA odu kućama? Predsedništvo SFRJ trebalo je da o tome konsultuje SSNO. Da li je vojni vrh bio svestan svoje odgovornosti?
Mnogo je pitanja povodom sadašnjih procesa generalima i admiralima. Ako se već bivši ministar odbrane više bavio politikom nego vojnim poslovima, zašto bivši načelnik Generalštaba, general Blagoje Adžić, dostojanstveno ne preuzme barem moralnu odgovornost za neke teške vojničke greške? Zašto nije na vreme odobrio akciju izvlačenje pitomaca iz kasarne "Maršal Tito" u Sarajevu? Njemu je to bilo sugerisano i predloženo.
Kako to da je, po nekim izvorima, u zgradi Komande Druge vojne oblasti u Sarajevu navodno ostala dokumentacija pomoću koje sada Fikret Abdić ucenjuje vojsku SR Jugoslavije tvrdeći "da u njoj tačno piše šta JNA ostavlja i šta je dala od naoružanja srpskom narodu u BiH"?
Bivši načelnik Generalštaba oružanih snaga Jugoslavije, general Adžić, nedavno je lepo objavio: "Rat u Sloveniji bio je glupost. Tada smo se još zanosili mišlju... Bili smo iznenađeni."
Neverovatne izjave jednog generala. Posle rata koji je bio "glupost" nije pala nijedna ostavka, posla "zanošenja mišlju" i posle "iznenađenja" takođe... Postoje li igde u svetu generali koji "se zanose mišlju"? Istina, postoje oni koji bivaju "iznenađeni", ali onda odmah odu sa funkcije.
Ako jedna tako visoka vojna ličnost kao što je bio general Blagoje Adžić za bivše članove Predsedništva SFRJ kaže "da su Stipe Mesić, Janez Drnovšek, Vasil Tupurkovski i Bogić Bogićević bili strani plaćenici, špijuni i ortodoksni izdajnici", a vojni vrh JNA i dalje slušao njihove odluke, onda se postavlja pitanje saučesništva, barem u moralnom smislu.
Prepuštanje stihiji događaja, očajno loše predviđanje, neodlučnost, oportunizam i kukavičluk bile su, na žalost, neke od karakteristika delovanja nekih generala na vrhu sada već bivše JNA. Nema nikakvog pravdanja "da su ih političari prevarili i izdali". Uvek je bilo da ceh izgubljenog rata prvi plaćaju - generali. (Miroslav Lazanski)



Politika, 11. juna 1992.

Malo o Udbini

Krbavski KrižGradić Udbina je uništen od Partizana 1942. godine, a hrvatsko stanovništvo raseljeno (etničko čišćenje od strane jugokomunista). Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Udbina je imala 1.475 stanovnika od čega 1.237 Hrvata i 231 Srbina. Nakon Drugog svjetskog rata podignuto je novo naselje s pretežno srpskim stanovništvom, iako je ostalo i nekoliko hrvatskih obitelji. Brojnim, prije rata većinskim Hrvatima, nije bio dopušten povratak nakon Drugog svjetskog rata.