Užas zaborava zahvatio je narod čija je sloboda krvlju otkupljena. Krvlju njezinih najboljih sinova. Zaborav je osvojio srca naša i u njih uveo studen bešćutnosti. Za 30 srebrenjaka najbolje među nama smo progonili kao bijesne pse.
Locirali ih. Identificirali ih. Zatvarali ih. I isporučivali. Ili smo im sami sudili. I sve ih odreda osudili. Jer se drznuše slobodu sanjati. Birali smo one koji nam nisu mogli uznemiriti savjest. One koji su bili naša zrcalna slika. Naša slika i prilika. Smijali smo se zajedno s njima dok je Hrvatska u svoj Getsemani ulazila. Nas nitko nije progonio, pa smo mislili da se ne treba reagirati.
Umjesto ribara birali smo farizeje. Umjesto raskajanih carinika birali smo pismoznance. Dopustili smo da nam stado vode Ana i Kaifa. Judu smo ustoličili, a od Pilata smo čekali odgovor na pitanje: ''Što je istina?''
Možda ćemo nešto i poduzeti ili ćemo i dalje sa Pilatom prati ruke?!
Vesna
Gradić Udbina je uništen od Partizana 1942. godine, a hrvatsko stanovništvo raseljeno (etničko čišćenje od strane jugokomunista). Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Udbina je imala 1.475 stanovnika od čega 1.237 Hrvata i 231 Srbina. Nakon Drugog svjetskog rata podignuto je novo naselje s pretežno srpskim stanovništvom, iako je ostalo i nekoliko hrvatskih obitelji. Brojnim, prije rata većinskim Hrvatima, nije bio dopušten povratak nakon Drugog svjetskog rata.