“Na stol su stavili bombe i oružje. Jedan je rekao da idem s njim u sobu. Zanijemila sam i jedva upitala: 'Jel' moram?'. Odgovorio je da on zna i drugi način kako da me natjera. Kroz glavu mi je prošla misao na kćer, koja spava u drugoj sobi. Bojala sam se vikati da ne probudim djecu, da ne izađu iz sobe. Tko zna što bi radili njima. Otišla sam s njim, silovao me…”, dio je to potresne priče Vukovarke Đurđice Pankas, ispričane u petak u dupke ispunjenom Hrvatskom domu u Đakovu, na svečanom programu sjećanja na Domovinski rat “Da se nikad ne zaboravi”, koji je deveti put organizirala pjesnička udruga Riječ ravnice Đakovo, a čija je predsjednica Marica Kovač idejna začetnica ovog događanja.
Priča Đurđice jedna je od 14 sudbina silovanih žena ukoričenih u knjizi Sunčica autorice Marije Slišković. Upravo je ona ovom prilikom knjigu i predstavila đakovačkoj javnosti. Marija, inače predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu, upozorila je na ignoriranje ovih slučajeva.
- Imamo žene koje su morale stavljati bijelu krpu na vrata jer su one postajale ratni plijen i nitko o tome ne govori. Hrvatska izbjegava govoriti o vlastitom stradanju i postaje potpora agresoru. Hrvatska krši međunarodno pravo jer ratni se zločin, svaki, mora procesuirati, a Hrvatska selektira. Ova knjiga nije knjiga. Ovo su svjedočanstva onih nad kojima je izvršen ratni zločin. Sve ovo postoji u DORH-u. Gdje su ti iskazi, u čijim ladicama?” pita Slišković.
- Iako u javnosti nailazimo na emocije, ni jedna državna institucija nije s nama ozbiljno razgovarala. Ni jedna! Sto knjiga sam odnijela u Sabor, ni jedan saborski zastupnik se nije javio! To su narodni zastupnici! - rekla je Slišković.
Kako su programu nazočila čak tri saborska zastupnika - đakovački gradonačelnik Zoran Vinković, dogradonačelnik Ivica Mandić i Boro Grubišić - zamolili smo ih za komentar.
- Dignitet Domovinskog rata ne ugrožava samo problem silovanih žena koje traže pravdu, nego i slanje naših generala u Haag, zapostavljanje branitelja i ukidanje njihovih prava. Tražim od DORH-a i drugih institucija, Vlade i Sabora, da napokon dođu do istine i zaštite žrtve - rekao je Vinković.
- Silovanje je najgrublja povreda ljudskih sloboda i dostojanstva, ratnog prava, povreda elementarnih građanskih prava i jedan od najsofisticiranijih načina genocida. Ove žene trebaju pravednost - izjavio je Ivica Mandić.
Inače, u programu su još nastupili Đerdani, Bećarine, pučki pjesnici udruge Riječ ravnice, njihovi gosti pjesnici Podravke iz Koprivnice, koji su prethodno u predvorju Hrvatskog doma postavili izložbu slika Krajolik, i MPS Starotopoljani. Pjesnici su se prisjetili i svog prerano preminulog prijatelja Marinka Zanzea, čitajući njegove pjesme. Uz Đurđicu Pankas, koja je u ratu izgubila oca, supruga i brata, u Đakovu je na svečanom programu bila i Ružica Erdelji. Pokrovitelji programa bili su Osječko-baranjska županija i Grad Đakovo. Maja Muškić
“U Slavonskom Brodu poginulo je 28 djece od granatiranja od nepoznatih počinitelja. Ja znam koji su, meni nisu nepoznati. Ali su Državnom odvjetništvu S. Broda i države Hrvatske i dalje nepoznati. Jedan cijeli razred. HDSSB je govorio i o presudi Branimiru Glavašu, i Gotovini, i aboliciji četnika, ne Srba nego četnika. Pa i o ovim zločinima. Vinković je upravo zbog ovoga dobio opomenu. Na Saboru i zastupnicima nije da vode istragu niti da sude, nego na pravosuđu RH. Dakle, institucije nisu odradile svoj posao, pokraj svih dokaza koje su podnijele žene iz Sunčice i svih govora koje su predstavnici HDSSB-a s govornice uputili. Oni su se jednostavno oglušili”, rekao je saborski zastupnik HDSSB-a Boro Grubišić.
Objavio: www.glas-slavonije.hr



Gradić Udbina je uništen od Partizana 1942. godine, a hrvatsko stanovništvo raseljeno (etničko čišćenje od strane jugokomunista). Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Udbina je imala 1.475 stanovnika od čega 1.237 Hrvata i 231 Srbina. Nakon Drugog svjetskog rata podignuto je novo naselje s pretežno srpskim stanovništvom, iako je ostalo i nekoliko hrvatskih obitelji. Brojnim, prije rata većinskim Hrvatima, nije bio dopušten povratak nakon Drugog svjetskog rata.