Na Uskrsni Ponedjeljak, 9. travnja, u Donjim Mostima pokraj Bjelovara obilježen je događaj iznimno važan za hrvatsku povijest. Ovdje se na mjesnom groblju nalazi spomenik koji svjedoči ratnom zločinu koji su Srbi počinili nad hrvatskim civilima uoči Uskrsa 1941. godine. Ovogodišnjoj komemoraciji nazočili su članovi i prijatelji Hrvatskoga žrtvoslovnog društva iz Zagreba, Udruge Macelj 1945. iz Đurmanca, Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina i Čakovca te više ogranaka Hrvatskog društva političkih zatvorenika, kao i udruga branitelja iz Domovinskog rata.

U ime domaćina okupljene je pozdravio načelnik općine Kapela Danijel Kovačec, a zatim je u ime Odbora za obilježavanje žrtava Drugog svjetskog rata Bjelovarsko-bilogorske županije o događaju govorila Anita Blažeković. Zatim su se skupu obratili Ante Beljo, član predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva, zamjenik gradonačelnika Bjelovara Ante Topalović te zamjenik Bjelovarsko-bilogorskog župana Krešo Jelavić. Uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća predstavnika udruga iz raznih mjesta Hrvatske. Naposljetku, molitvu za sve stradale žrtve predvodio je bjelovarsko-križevački biskup mons. dr. Vjekoslav Huzjak.

Svi su govornici upozorili na istinu. Stoga je potrebno podsjetiti na zlodjela u Donjim Mostima koje je počinio srpski 2. konjički puk Car Dušan Silni iz Virovitice početkom Drugoga svjetskog rata u hrvatskim zemljama. U povlačenju konjičkog puka Car Dušan Silni s položaja iz sela Peteranca ubijeno je petero nedužnih hrvatskih seljaka, a potom su zločinci prenoćili 9. travnja 1941. u mirnom selu Donji Mosti. Na Veliki četvrtak 10. travnja 1941. prije podne, ispred župne crkve sv. Benedikta, započeli su krvavi uskrsni dani. U rasulu stare Jugoslavije hrvatski su seljaci nagovarali srpske vojnike da se ostave oružja i da mirno pođu svojim kućama. Najednom, ispred župne crkve čuli su se pucnji i mrtav je ostao seljak Josip Kovačić. Srpska je vojska zatim krenula u potjeru za razbježanim seljacima, u namjeri da ih pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u snijegu, koji je tog proljeća bio obilan te su ubili ukupno 11 nedužnih seljaka. U svom krvavom pokolju istoga dana kraj sela Kapele naišli su na Josipa Rožmarića iz Koprivnice, te su i njega ubili.

Na putu prema Bjelovaru zločinački 2. konjički puk Car Dušan Silni zaustavili su Nijemci i prisilili ih na predaju. Bio je zarobljen i konjički major Nikola Hrgović, Srbin iz Bjelovara, za koga se smatralo da je zapovjedio umorstva hrvatskih seljaka u selu Donji Mosti. Sudio mu je hrvatski sud u Bjelovaru, ali je zbog nedostatka dokaza pušten u srpnju 1941. godine. Odlazi u Srbiju, gdje je nakon rata umro u Beogradu. Gradsko redarstvo u Bjelovaru 30. travnja 1941. izvijestilo je Ministarstvo vanjskih poslova tek proglašene Nezavisne Države Hrvatske posebnim Iskazom o ubojstvima srbočetnika nad Hrvatima od 6. do 30. travnja 1941. na području grada Bjelovara i Kotarskog poglavarstva u Bjelovaru, koji su tih dana poubijali ukupno 33 Hrvata.

U tijeku Drugog svjetskog rata i poraća, sela Gornji, Srednji i Donji Mosti teško su stradala. Ukupno je poginulo 75 mještana, a svi su imenima popisani na spomeniku. Na kraju je u ožujku 1945. ubijen i mjesni župnik Viktor Müller.

Zločin u Donjim Mostima povijesno je važan, jer – nakon niza drugih zločina, ubojstava i pokolja počinjenih nad Hrvatima tijekom Travanjskog rata – pokazuje da nisu Hrvati započeli pokoljima. To je do današnjih dana politički i medijski sustavno prešućeno i zatajeno. Događaje iz tog vremena detaljno je opisao danas pokojni Zdravko Ivković, predsjednik bjelovarskog ogranka Matice hrvatske. Bio je jedan od najupornijih istraživača ratne i poratne istine u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i najzaslužnija osoba za otkrivanje događaja na samom početku Drugoga svjetskog rata u Donjim Mostima.

Poslije skupa na mjesnom groblju, okupljeni su u procesiji krenuli prema župnoj crkvi sv. Benedikta, gdje je održana misa za duše svih stradalih žrtava, koju je predvodio biskup dr. Huzjak. U vrlo nadahnutoj propovijedi biskup je ukazao na razlike između podmetanja pojma politike i onog što je istina za koju se svi trebamo zauzimati. Upravo istinu se ne smije zaboraviti, na nju treba podsjećati i to nije politika. Na istinu treba ukazivati bez mržnje, kako se ne bi zaboravila, ali ni ponovila, rekao je u propovijedi biskup Huzjak.

Trebamo se zapitati: zašto se i danas povijest i istina prešućuju? Komu smeta istina? Zašto godinama izostaje osuda srbočetničkog zločina, ali i najviša državna počast poubijanim nedužnim civilima u Hrvatskoj? Hrvatska povijest sustavno je krivotvorena i zatajivana s namjerom lažnog prikazivanja 'genocidnosti' Hrvata. Prikrivanje srpskih zločina nad Hrvatima, a uporno isticanje hrvatskih zločina u NDH, ukazuju na izvrtanje povijesnih uzroka i posljedica. Na tragu lažnog antifašizma, stalno se traumatizira Hrvatska. Zašto se nameće krivnja povezana s 10. travnja 1941., kad događaji to ne opravdavaju? Hrvati bi se prije svega trebali prisjećati Velikog četvrtka i krvavog 10. travnja 1941. u Donjim Mostima. Srpski zločini nad hrvatskim civilima prethodili su svim drugim zločinima u Drugome svjetskom ratu! To je istina na koju je potrebno ukazivati javnosti. Nažalost i nadalje medijski izvjesitelji i tv-kamere bilježe te događaje samo za lokalne vijesti. Kada će vijesti iz Donjih Mosti postati vijesti za cijelu Hrvatsku? Kada će vijesti iz Donjih Mosti postati važne vijesti za hrvatsko državno vodstvo i odgovornu politiku protiv svih pokušaja rehabilitacije jugoslavenstva i lažnog podmetanja povijesti Drugoga svjetskog rata?

U prilogu donosimo govor koji je u Donjim Mostima održala prof. Anita Blažeković, predsjednica Povjerenstva za utvrđivanje prešućivanih žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije:

“Poštovani sudionici današnjega spomena!

Nema Hrvatske bez istine! Svjesni te činjenice okupili smo se danas s namjerom prisjećanja na zločin nad 11 Hrvata koje su 10. travnja 1941. pobili vojnici Kraljevine Jugoslavije, točnije pukvonije (“puka”) Car Dušan Silni, prilikom svoga pohoda na Bjelovar, kako bi slomili novoproglašenu hrvatsku državu i Bjelovarski ustanak koji je započeo 7./8. travnja 1941. u Velikom Grđevcu te se proširio na Bjelovar i okolicu.

Imena žrtava su: Josip Kovačić, Franjo Rupić, Bolto Pavlović, Martin Blažeković, Ludvig Rupić, Andrija Pevec, Stjepan Herceg, Josip Rožmarić, Josip Bugarin, Stjepan Šifkorn, Bolto Seđak

Toga su dana četnici u Zrinskoj ubili Ivana Blažekovića, koji je napustio jugoslavensku vojsku i vraćao se kući. Jugoslavenske vojnike iz puka Car Dušan Silni porazila je istoga dana njemačka vojska na Križevačkoj cesti i Hrgovljanima. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća, iz sva tri sela Mosti smrtno je stradala 71 prešućivana žrtva, a među njima i svećenik Viktor Müller, koga su partizani u ožujku 1945. odveli i ubili na nepoznatom mjestu.

Hrvatska je povijest sustavno prešućivana i krivotvorena, s namjerom negativnog prikazivanja Hrvata pred svijetom i prikrivanja srpskih zločina nad Hrvatima u obje Jugoslavije.

Ovih se dana ponešto govorilo o četništvu u Srbiji, a pritom su se po tko zna koji put prešutjele neke činjenice, poput onih da su četničke organizacije postojale i izvan Srbije i to prije početka Drugoga svjetskog rata, s jedinim ciljem – stvaranjem „Velike Srbije“. Naime, do početka Drugoga svjetskog rata na području Hrvatske djelovalo je oko 200 četničkih organizacija. U gradu Bjelovaru četnička je organizacija osnovana već 1924., a tijekom svog postojanja brojila je od 300 do čak 900 članova. Osim u Bjelovaru, četničke su organizacije postojale i u okolnim selima i gradovima: Daruvaru, Čazmi, Gornjim Lipovčanima, Ribnjačkoj, V. Pisanici, Pavlovcu, V. Bastajima, Trojeglavi, Goveđem Polju. Na virovitičkom je području djelovalo 9 četničkih organizacija, pakračkom 5, koprivničkom 3, đurđevačkom 3, naravno postojale su i u Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Požegi itd.

Upravo su četnici u suradnji s jugoslavenskim žandarima tijekom postojanja Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije na bjelovarskom području ubili 20 osoba, a u Travanjskom ratu još 33. Ovaj je zločin u Mostima zapravo bio samo nastavak spomenute velikosrpske politike. Odnosno, da budem još točnija – nakon pogubljenja prvih 6 žrtava u D. Mostima, vojnici puka Car Dušan Silni kreću prema Bjelovaru, ali u Poljančanima im četnički simpatizeri govore da nisu ubili Valenta Rupića, istaknutog HSS-ovca. Skupina konjanika vratila se u Moste te je zahvaljujući toj susjedskoj intervenciji stradalo još ljudi.

Unatoč tomu što se zločin nad jedanaestoricom Hrvata u Mostima i dalje ne spominje u školskim udžbenicima, uzastopno povećanje sudionika na ovoj komemoraciji svake godine daje smisao izreci: “Kaplja ne buši kamen svojom snagom, već učestalim kapanjem.“ I zato Vas pozivamo, dođite i sljedeće godine te povedite i svoje prijatelje.

Važnost spominjanja ovog događaja među prvima su prepoznali članovi MH - Ogranak Bjelovar na čelu s pokojnim predsjednikom Zdravkom Ivkovićem kao i mještani sela Mosti. Tako se rodila ideja o podizanju ovoga spomen obilježja koje je svečano otkriveno u travnju 2006. prigodom 65. obljetnice.

Zahvaljujemo svima Vama koji ste danas došli na komemoraciju, a posebice domoljubima iz ostalih dijelova Hrvatske, koji neumorno šire istinu o događajima iz sela Mosti, a mučenicima koje su 10. travnja 1941. pobili pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije, kao i ostalim prešućivanim žrtvama II. svjetskog rata i poraća s područja sva tri sela Mosti, neka je vječna slava i hvala!”

Damir Borovčak

Objavio: www.hdpz.htnet.hr