Tue06182013

Last update11:04:29 AM GMT

Vlast koja prikriva zločine i lažira povijest

2012 04 24 groblje hrv.branitelja copyDanas je bio pokop još jedne u nizu proplakane sudbine branitelja naše zemlje. Pokopan je u Zadru. Dao je četiri godine života za slobodu ove zemlje. I nije uspio preživjeti u oslobođenoj zemlji. Ona ga je ubijala sustavno, ne želeći mu dati slobodu pristojnog života. Na kraju je presudilo ono oružje, koje mu je pomagalo u obrani naše slobode. Izgubio je u tom trenutku ime i postao jedna od 2400 žrtava državne nebrige za osloboditelje, branitelj koji je počinio samoubojstvo. I takvo što moramo trpjeti kao državu?

Enormna davanja

Ostale pak građane truje se enormnim davanjima, cijenama hrane i energenata, kako bi ih prisilili u prestanak vjere i snagu obitelji sveli na ništavnost, te pretvorili zbilju u neki smrtni strah. I u takvoj poplavi vladajuće pokvarenosti, dojmio mi se najgluplji izgovoreni tekst nekog ministra; "Građani će morati plaćati veću cijenu struje, jer se ova vlada ne boji teških odluka" - Mirando Mrsić. Ovo ni Krleža ne može bolje sarkazmom oblijepiti. Hrabri Mrsić i još pametniji Linić osmislili su kako praznu blagajnu popuniti znojem građana, a ovaj drugi genijalac se dosjetio i kako što manje plaćati mirovine, pa je predložio spašavanje naše privrede s kadrovima od 75 godina, jer bi tek od 75 godina mogli svi malo uživati u mirovini.

75-godišnjaci spašavaju državu?!

Sedamdesetpetogodišnji starci bili bi značajni u solventnosti valute. I to samo zato jer je mirovinski fond pokraden i nema novca za mirovine i treba ga što manje koristiti. Iz radnog stolca u lijes, a mladi neka gledaju burzu što duže, da bi oni stariji mogli preživjeti sve ove gluposti. Bitno da je Mrsić spreman na teške odluke, kao i dijete pri povlačenju vode u toaletu. Srećom ova vlada ima još mnogo hrabrih poteza i s tim u svezi cijene skaču "hrabro do relacije, kako je samo nebo granica".

Jednostavno rečeno plaćamo one, koje ne želimo i kojima ne vjerujemo. Zovu se vlada.

U sferi pravednosti, naš predsjednik na skupu u Jasenovcu pripovijedao je o nekakvoj netočnoj interpretaciji partizana po udžbenicima naše zemlje. Vjerojatno se narod nije dovoljno klanjao njihovim zločinima, pa bi sad Josipović zadirao malo i u tu sferu, podebljanim lažima u udžbenicima naše djece. Branitelje se ostavlja kao pse na ulici, daje im se jedino solucija; samoubojstvo. Metak koji raspara ozlojeđeni mozak i pretvara ga u sitne komadiće, koje pomete neki mrtvozornik.

Građane se sustavno potkrada, a onda zadužuje i pretvara u roblje nekih bankovnih kamata, a djecu se uči o skupini zaslužnih koljača, naravno ne mislim o onima koji su nosili taj pokret anonimnošću, već o "prezaslužnom" Titu i njegovom mesaru Rankoviću. Što to naša djeca ne znaju? Možda slavnu rečenicu Rankovića, da je nezadovoljan, jer je u Zagrebu ubijeno samo 200 "bandita". Ili ne znaju djeca kako je kod Kostajnice ubijeno 194 osobe 1945. Ili možda o masovnim ubijanjima u Karlovcu, bacanju nesretnika u Kupu u režiji ubojice Ačić Milana ili pak u bunare kod Slunja, ne znaju djeca niti o iživljavanjima makedonskih partizana i njihovim ubijanjima u okolici Ivanić grada i Lupoglava.

Ne znaju djeca naša kako su partizani upali u Sisačku bolnicu i iz nje izvukli 19 ranjenih vojnika protivničke vojske i pobili ih kao stoku. Zbog čega naš predsjednik ne govori u Jasenovcu istinu; kada je zapravo zatvoren taj logor. Tek 1951. godine. A do tog vremena u tom logoru partizani su kao "humanisti" pobili ogroman broj ustaša i domobrana, sličnim metodama, kojim su ubijale ustaše prije njih. Zbog čega se o tome šuti? Zbog čega ovom napaćenom državom uvijek moraju vladati djeca komunističkih moćnika?

Koja je bila uloga Ćaćićevog oca na kraju Drugog svjetskog rata? Zar je moguće da se na Brijunima ili kako vinar Jakovčić kaže Brionima ugušila mnoga ljudska krv preko plinskih komora i da su Sofia Loren nekada i Angelina Jolie nedavno gazile travu zatrpanu nečijim kostima, a Tito uživao u miru Brijuna kroz sve godine znajući za posijano zlo pod zemljom? Da li je stvarno sudbina nas građana, da i dalje trpimo teror komunističkih laži, preko djece dvojice OZN-inih oficira Ćaćića i Josipovića, zar je sudbina ove zemlje da špijunažu u vladinom uredu nastavi Perkovičev sin, nakon mase naručenih ubojstava za koje se sumnjiči "stari" Perković? I za to ured predsjednika "polufikusa" troši 40 milijuna kuna, a ratni predsjednik Tuđman je trošio 20 milijuna? Ili je logično da i Mesić, koji kupuje stanove "prijateljskim novcem" troši 2 milijuna kuna za neki nepotrebni ured? Treba li reći da je i on sin hrvatskog prokazivača? Vlada nema novaca?

«Hrabre odluke»

Vlada ima samo hrabre odluke u uništavanju naroda. Nije li alarmantno 2400 samoubojstava branitelja? Nije li alarmantan broj nezaposlenih? Nije li alarmantan ovaj odurni kriminal, pretvorba na krvlju branitelja? Nije li alarmantan poredak i izbor ljudi nakon Domovinskog rata, u kojem svaki vodeći je imao oca ili "udbaša ili oznovca"? Nisu li odurne izdaje naših boraca i generala? Tito nakon tolikih silnih ubojstava ima ulicu ili najljepši trg u svakom hrvatskom gradu, a Gotovini se skida slika u Zadru? Takvu državu želimo?

Kad se sve to sabere, teško nacija ima poleta i želje, jer se biće naroda sustavno i namjerno ubija, baš kako je konačno glasno rečeno iz crkve, ovo nije narodna vlast. Ovo je vlast koja prikriva zločince iz redova partizana i jasno lažira povijest, kako bi se što duže održala na vlasti i ne bi se saznale sve istine o jednoj odurnoj zemlji Jugoslaviji, u kojoj je svatko mogao presuditi, ako je bio dovoljno krvožedan.

U ovoj državi rečenica, "rad oslobađa"; znači da rad oslobađa sijaset poreza i porez na dodanu vrijednost i to je jedino što oslobađa, a radnika porobljuje. Intelektualno država dijeli zločine i zločince po simbolima i kvazi akademci i političari na taj način neometano siju mržnju. I sad još treba iz EU dozvoliti GMO hranu i fizički će vlast potrovati narod, onaj isti, koji je prije toga duhovno otrovala.

Igor Drenjančević

Objavio: www.hkv.hr

Malo o Udbini

Krbavski KrižGradić Udbina je uništen od Partizana 1942. godine, a hrvatsko stanovništvo raseljeno (etničko čišćenje od strane jugokomunista). Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Udbina je imala 1.475 stanovnika od čega 1.237 Hrvata i 231 Srbina. Nakon Drugog svjetskog rata podignuto je novo naselje s pretežno srpskim stanovništvom, iako je ostalo i nekoliko hrvatskih obitelji. Brojnim, prije rata većinskim Hrvatima, nije bio dopušten povratak nakon Drugog svjetskog rata.