Pokolj u Borovom Selu je zločin kojega su 2. svibnja 1991 počinili pobunjeni Srbi . Označava ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovo Selo blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj. Dana 1. svibnja 1991. policijska patrola namjeravala je skinuti srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo selo. Pri obavljanju dužnosti, dvojica policajaca su ubijena, a dvojica zarobljena od strane srpskih pobunjenika. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 i ranjeno više od 20 policajaca. Za pokolj u Borovu Selu do danas još nitko nije odgovarao.
Tog dana 2. svibnja 1991. godine u Borovo Selo je stigao anoniman poziv u kome je vodstvo sela obaviješteno da će MUP RH doi osloboditi bespravno zarobljene pripadnike MUP-a RH.
Autobus je neometano propušten u selo gdje su ih spremni čekali naoružani četnici došli netom prije iz Srbije. Policajci su stigli do kafe bara „San Marino“ i zauzeli desnu stranu ulice. Od centra dijelilo nekih 80-tak metara. Pripadnici MUP-a Republike Hrvatske su se brzo snašli i uspijeli doći do zgrade Mjesne zajednice i ambulante.  Komadant odbrane Borova sela Vukašin Šoškoćanin je iz jedne kuće prekoputa snajperom ubio Stipu Bošnjaka, zapovjednika hrvatskih policajaca. A njegov zamjenik Darko Majdanić i preostali hrvatski policajci su se nakon trosatne neravnopravne borbe predali do zuba nauružanim četnicima tzv "srpskim dobrovoljcima". Napadnutim policajcima je iz Dalja upućena pomoć, ali su ih na prilazu selu, iz pravca Savulje, dočekali "srpski dobrovoljci"  dobro ukopani u bunkerima sa naoružanjem dobijenim od JNA iz magacina Teritorijalne odbrane (prema srpskim izvorima). Dok je trajala razmjena vatre između pripadnika MUP-a Republike Hrvatske i pobunjenih Srba predvođenih "dobrovoljcima" iz Srbije u četničkim odorama, došlo stotinjak do zuba naoružanih uveženih četnika srpskog sela Trpinja koji su pokušali opkolilti pripadnike MUP-a Republike Hrvatske iz Dalja ali u tome nisu uspjeli.
Da se radilo u četnicima iz Srbije posvjedočio je i sam Vojislav Šešelj u Hagu tvrdeći da je jedini poginuli na srpskoj strani Vojislav Milić, dobrovoljac garde Dušana silnog (kasnije Belih orlova), iz okoline Valjeva.
Kad je komanda JNA uvidjela da su se hrvatske snage pregrupirale i snašle u podloj zasjedi koju su im po nekim izvorima pripremili četnici upravo u suradnji s JNA oko tri sata popodne uputili su sedam oklopnih transportera 12. brigade JNA iz Osijeka, s ciljem da "zaštite napadnute srpske mještane Borova Sela". Naoružani Srbi su bez "otpora" propustili transportere JNA, koja je napravila tampon zonu između naoružanih "srpskih civila" i hrvatskih policajaca. Dolaskom JNA obustavljena je vatra i nastupili su pregovori u kojima je pripadnicima MUP-a Republike Hrvatske dozvoljeno da u transporterima JNA iz Borova sela iznesu tijela dvanaest poginulih kolega, ali im nije dozvoljeno da sprovedu istragu u selu.
Iako se znaju imena svih učesnika pokolja hrvatskoh policajaca, pa čak i imena tko je koga ubio iz snajpera, hrvatsko pravosuđe nije pokrenulo niti jedan postupak niti istragu.
Možda je to i najveća kazna "naružanim civilima", što su nebitni anonimusi u cijelom slučaju.
A inetresantna je i srpsko tumačenje "naoružani civil", jer što čini vojnika? Odora ili oružje ?

Ž.T./horvatska.com