Australska državna tužiteljica Nicola Roxon, kako piše 'Sydney Morning Herald', odbila je zahtjev skupine australskih Hrvata da se pokrene revizija procesa tzv. 'Hrvatskoj šestorki' koja je pod optužbom podmetnutog udbinog agenta osuđena na zatvorske kazne od po 15 godine zbog sumnje da su pripremali niz teroristički akata u Sydneyu 1979. godine.
Njih šestoro, Maks Bebić, Vic Brajković, Tony Zvirotic, Joe Kokotovic, Ilija Kokotović i Mile Nakić nakon 10 godina izdržane kazne pušteni su na slobodu, a jedan od njih Mile Nakić koji se u zatvoru posvetio slikarstvu i organizirao niz uspješnih izložbi vratio se u domovinu i sudjelovao u Domovinskom ratu, a danas je djelatni časnik Hrvatske vojske.
Slučaj je poznat kao 'Hrvatska šestorka' koja je uhićena u Novom Južnom Walesu u veljači 1979. godine prije nego što su proveli svoj navodni plan o postavljanju eksplozivnih naprava u kazalištu 'Elisabeth' za vrijeme priredbe s oko 1600 ljudi, zatim u nekoliko poslovnih ureda, te diverziju na sidnejskom vodovodu. Slučaj je naravno u samoj Jugoslaviji dobio široki publicitet, jer je australska policija otkrila opasne 'teroriste', a time je bila nanesena velika stigma cjelokupnoj hrvatskoj zajednici u Australiji. Predodžba o hrvatskom iseljeništvu u Australiji kao ustaškom time se samo pojačala, posebice jer je i tzv. Bugojanska grupa početkom 70-godina ubačena u Jugoslaviju stigla iz Australije.
Iako je otad prošlo više od 30 godina prava istina o 'ustaškoj' emigraciji počela se odmotavati kad je 2010. godine objavljeno izvješće australske vlade u borbi protiv terorizma. U tom opsežnom izvješću o djelovanju obavještajne službe ASIO i australske policije 'veliki uspjeh' u razotkrivanju 'ustaških' terorista jednostavno nije ni spomenut. To je nagnalo pojedine australske novinare da se pozabave slučajem „Hrvatske šestorke“, pa prava šokantna istina izlazi na vidjelo. O tome je ugledni 'Sydney morning herald' prije nekoliko mjeseci objavio opširnu analizu iz pera novinara Hamisha McDonalda.
Kako otkriva novinar McDonald cijeli slučaj predstavljao je u stvari operaciju jugoslavenske Udbe u suradnji s australskom policijom i obavještajnim službama. Zavjeru je australskoj policiji otkrio jedan od zavjerenika, Vico Virkez koji je 8. veljače 1979. došao u policijsku postaju u sidnejskom predgrađu Lithgow i otkrio teroristički plan. Iste večeri sva šestorica navodnih terorista bili su uhićeni, a potom i osuđeni, dok je kao krunski svjedok Virkez dobio dvije godine.. Vjerodostojnost Virkeza bila je upitna od samog početka, jer pored toga što je bio psihijatrijski bolesnik, održavao je veze s jugoslavenskim generalnim konzulatom u Sydneyu. Te su činjenice zbog sigurnosnih razloga bile uskraćene obrani u sudskom procesu protiv preostale šestorice.
Agent provokator
Udbinu namještaljku u ovom 'terorističkom aktu' prvi je međutim još 1991. godine otkrio novinar jako gledane televizijske emisije na nacionalnom televizijskom kanalu ABC 'Four corners' Chris Masters. On je otkrio Virkeza u raspadajućoj Jugoslaviji, gdje se vratio odmah nakon odslužene skraćene kazne. Virkez mu je priznao da je Srbin imenom Vitomir Misimović i da ga je Udba ubacila među australske Hrvate kao agenta provokatora. U sudu se pak držao izjave koju mu je napisala sidnejska policija, na temelju koje su šestorica bila osuđena za terorističku zavjeru. Uza sve to i uz činjenicu da je otkriveno da je sidnejska policija bila korumpirana, tadašnji državni tužitelj John Hannaford 1994. godine odbio je zahtjev za reviziju procesa.
U međuvremenu pojavili su se nove informacije i dokazi da je cijeli slučaj bio Udbino djelo uz suradnju australske obavještajne službe i policije Novog Južnog Walesa. Najvažnije informacije dolaze od Johna Schindlera koji je u doba otkrivanja zavjere bio tehnički direktor balkanske operacije pri najtajnovitijoj američkoj obavještajnoj službi 'NSA', odnosno Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji koja je prisluškivala i dešifrirala komunikacije jugoslavenskih službenih predstavništava u inozemstvu, uključujući i Australiju. Schindler je danas profesor nacionalne sigurnosti na Mornaričkom koledžu u Rhode Islandu i priprema knjigu koja će uskoro biti objavljena pod naslovom 'Agenti provokatori'. O 'Hrvatskoj šestorki' kaže da je to bila klasična Udbina operacija i da uopće nema sumnje da je svima njima bilo podmetnuto. Čak mu je jedan bivši Udbin dužnosnik koji je bio upućen u operaciju priznao da je to bio veliki uspjeh Udbe, jer su tom namještaljkom uspjeli diskreditirati cjelokupnu hrvatsku zajednicu u Australiji.
Što je još važnije, jer to cijelom slučaju daje novu dimenziju. Schindler otkriva da je u Udbinoj namještaljki hrvatskoj šestorki sudjelovala australska obavještajna agencija ASIO (Australian Security Intelligence Organization) koja je prisluškivala telefonski razgovor Misimovića s jugoslavenskim generalnim konzulatom nekoliko sati prije nego što je kontaktirao policiju: - Sasvim sam siguran da je svaki australski obavještajac koji je u ASIO-u pratio hrvatsku emigraciju bio svjestan da je Udba duboko penetrirala u njihove organizacije, uključujući i Hrvatsko revolucionarno bratstvo. To je bila standardna Udbina tehnika.
Neovisno o slučaju 'Hrvatske šestorke' ova izjava visokopozicioniranog američkog obavještajca samo potvrđuje pretpostavke da je u Hrvatskoj toliko razvikana 'Bugojanska akcija' bila u stvari Udbino djelo, da bi se diskreditirala ne samo hrvatska emigracija kao ustaška nego i hrvatska nacionalna ideja.
'Framed'
Australski novinar Hamish McDonald u izdanju 'Sydney morning heralda' objavio je knjigu o ovom slučaju pod naslovom 'Framed' (u slobodnom prijevodu 'Namještaljka') u kojoj iznosi i druge pojedinosti o australskoj upletenosti u Udbinom provokatorskom djelovanju unutar hrvatske zajednice u Australiji, zbog čega je spomenuta šestorka bila nepravedno osuđena.
Iako je australska državna odvjetnica Nicola Roxon odbila zahtjev odbora australskih Hrvata pod nazivom 'Justice4Six' koje prevodi novinar Branko Miletić slučaj nije stavljen potpuno ad acta jer su oni podnijeli zahtjev Vrhovnom sudu Novog Južnog Walesa za obnovu procesa.
O ovom slučaju hrvatski mediji na čelu s Hrvatskom televizijom znakovito šute, što je samo dokaz koliko je udbaški mentalitet još uvijek jako utjecajan u medijima, a da ne govorimo u politici. Znakovito je da je portal Matije Babića 'Index', koji je navodno neovisan, objavio ovu nepotpunu informaciju na naslovnici, ali ju je ubrzo prebacio u rubriku 'Svijet', iako se radi o vrlo bitnom pitanju hrvatske politike koja još nije raščistila s udbaškim elementima. Isto tako ni 'Hrvatski list' iz Zadra koji se smatra glasilom hrvatske desnice o ovom slučaju dosad nije pisao, ali zato objavljuje u nastavcima priču o Bugojanskoj skupini koja je po dosad poznatim podatcima također bila pod kontrolom udbaških agenata-provokatora koji su cijelu skupinu naivnih hrvatskih domoljuba odveli u smrt.
Objavio: www.dnevno.hr
Rijetki su ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj koji znaju nešto više o Vjenceslavu Čižeku Vijeki, hrvatskom pjesniku, dugogodišnjem političkom emigrantu i višegodišnjem robijašu u jugoslovenskim zatvorima. Rođen je u Crnoj Gori, studirao je i živio u Sarajevu, a zbog svojih političkih uvjerenja godine je proveo u zatvorima u Zenici i Sremskoj Mitrovici, te u emigraciji u Njemačkoj.
Gradić Udbina je uništen od Partizana 1942. godine, a hrvatsko stanovništvo raseljeno (etničko čišćenje od strane jugokomunista). Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Udbina je imala 1.475 stanovnika od čega 1.237 Hrvata i 231 Srbina. Nakon Drugog svjetskog rata podignuto je novo naselje s pretežno srpskim stanovništvom, iako je ostalo i nekoliko hrvatskih obitelji. Brojnim, prije rata većinskim Hrvatima, nije bio dopušten povratak nakon Drugog svjetskog rata.